Dnevne novine počele su da objavlju serijal tekstova, priča, komentara i reakcija na uslove na Odjeljenju ginekologije i akušerstva Kliničkog centra Crne Gore, a podstaknute pričama na forumu Prvog roditeljskog portala. Danas prenosimo integralno drugi tekst, koji sadrži priču porodilje o uslovima i ponašanju osoblja podgoričkog porodilišta.
Prva priča iz porodilišta govori o verbalnom i fizičkom nasilju nad porodiljom, duvanskom dimu u porođajnoj sali, o prljavim čaršavima i lošoj hrani. Dnevne novine će u saradnji sa portalom Roditelji.me, gdje su svjedočenja bila dio rasprave na forumu, objaviti nekoliko priča porodilja. Cilj je da se podstaknu nadležni u Kliničkom centru i Ministarstvu zdravlja da osiguraju humanije uslove u porodlištu i na Odjeljenju akušerstva.
U intervjuu objavljenom početkom godine ministar zdravlja Miodrag Radunović saopštio je:”U načelu sam zadovoljan funkcionisanjem javnih zdravstvenih ustanova i sistemom u cjelini”. Gospodine Radunoviću ne biste trebali da budete. Pokušaću da Vam približim situaciju u porodilištu Kliničkog centra, pa Vam možda bude jasnije zašto pacijenti ne dijele vaše mišljenje.
Porodila sam se 25. septembra prošle godine. Bila je to druga trudnoća. Porodili su me dežurni ljekari, sve se dobro i brzo završilo. Nakon mog porođaja prisustvovala sam vrlo neprimjerenoj sceni u porođajnoj sali. Naime, mlada žena koja se porađala poslije mene tokom porođaja pretrpjela je veliki broj uvreda čak i udaraca. Bila sam užasnuta onim što sam vidjela. Bio joj je prvi porođaj. Nije slušala šta joj pričaju, jer nije mogla da se kontroliše zbog bola. Jednostavno nije umjela. A u našoj bolnici ne vole kad ne znaš i kad ne slušaš. Tu nastaje panika, boje se ugušiće bebu. Udaraju je po bedrima. Viču na nju. Nazivaju je svakakvim imenima. Ona se cijelo vrijeme trudi, ali džaba, ne ide. Cijela ta predstava igra se pred mojim očima, a ja ne mogu da vjerujem. Udaraju ženu, koja ionako ne zna šta joj se dešava. Smatram da ne može nijedna žena biti “kobila” niti “krava”. Niti joj trenutak rađanja novog života treba pretvoriti u horor. Na to niko nema pravo. Čak ni ljekari. Pretpostavljam da nigdje u svijetu ne postoji takav tretman prema ženi, pogotovo ne tokom porođaja. Osim kod nas.
I time treba da budemo zadovoljni? Možda Vi, ali ne i ja. Ogromna neprofesionalnost kako ljekara tako i ostalog medicinskog osoblja. Takođe mi nije jasno zašto nije zabranjeno pušenje u porođajnoj sali? Vi ćete reći da jeste, ali ne. Bila sam svjedok.
U KC-u su dva kupatila na cijelom spratu. Svaka soba ima balkonska vrata koja su zaključana. Čemu zapravo služe? Moj krevet je bio tik uz lavabo koji je točio sa svih strana. A umjesto dušeka, dva komada sunđera. Posteljina se ne mijenja, uz obrazloženje da je nema dovoljno. Mijenja se samo poprečni čaršaf koji je, bar u mom slučaju, bio sav u flekama od tuđe krvi. Dežurni ljekari su prilično nezainteresovani za zdravlje pacijenata. Obilaze vas u jutarnjoj viziti i posvete vam minut-dva. Nedovoljno.Hrana je takođe veoma loša i neusklađena sa potrebama tek porođenih žena. Sjećam se da smo za večeru imali hljeb, kupus salatu i parče nekakve salame. Jedno veče imala sam veoma nizak krvni pritisak, užasnu glavobolju i uz sve to u nekoliko navrata sam morala bukvalno moliti sestru da mi da neku tabletu. Zar nije njihova obaveza da obilaze pacijente i budu im od pomoći?
U nadi da moje iskustvo neće podijeliti i buduće majke,
Sanja Rašović
VEZANI ČLANCI:
