Nakon akcije “Uvedimo podgoričko porodilište u 21. Vijek”, koji su pokrenuli portal Roditelji.me i Dnevne novine, najavljene su, a i već učinjene neke promjene u ovom dijelu Kliničkog centra. Nova direktorica Klinike, Snežana Crnogorac kaže da su promjene u porodilištu ranije planirane, i da je samo koincidencija sa objavljenim svjedočenjima porodilja. Docent dr Snezana Crnogorac je od 2000. godine bila načelnica porodilišta u Kliničkom centru Crne Gore, dok nedavno nije izabrana na novu funkciju.
Da li promjene u porodilištu imaju ikakve veze sa tekstovima koje su objavile Dnevne novine?
Promjena direktora Ginekološko akušerske klinike je ranije osmišljena i najavljena, dio napora novog rukovodstva Kliničkog centra da osavremeni i unaprijedi rad najveće medicinske ustanove u Crnoj Gori, po mom mišljenju nema veze sa objavljenim tekstovima o porodilištu. Mislim da se radi o koncidenciji. Nakon što je dosadašnja glavna sestra Klinike podnijela ostavku na to mjesto je imenovana nekadašnja glavna sestra Kliničkog centra, jedina diplomirana medicinska sestra u Crnoj Gori koja je tu diplomu stekla u Sloveniji.
U prvoj javnoj reakciji izvinili ste se ženama koje su dozivjele neugodnosti…
Mediji su prenijeli samo dio moje izjave, izostalo je podrobnije objašnjenje koje sam tom prilikom dala. Lično mi je veoma žao ako neko nosi loša sjećanja iz porodilišta. Osoblje u porodilištu ulaže puno truda da radi dobro svoj posao i osim znanja i stručnosti unosi mnogo energije i topline kako bi pomogao trudnicama da uspješno prebode porođaj, Naravno da mi mora biti žao ako neka od njih misli drugačije. Kao žena i majka mislim da dan kada donosite na svijet novi život treba da bude poseban, da zračite od zadovoljstva, a ne da imate neke negativne emocije. Ja se nisam izvinila zato što smo loše radili nego što su ponijele loš utisak. Mišljenja sam da izvinjenje može samo da doprinese boljem razumijevanju ako poštujemo sagovornika. Posebno žalim što će nakon tih tekstova neke žene ući u porodilište sa strahom i nepovjerenjem.
Jeste li bili iznenađeni onim što ste pročitali?
Apsolutno. U porodilištu GAK KCCG se obavi trećina svih porođaja u Crnoj Gori kao i najveći broj porođaja kod trudnoća visokog rizika. Postižemo veoma dobre rezultate, porodjaj je inače jedan od najdramatičnijih i rizičnijih dogadjaja u životu žene. Uvijek je bio vezan sa mogućim nepovoljnim ishodom te moram da istaknem da sam srećna na ukupno izraženim povoljnim medicinskim parametrima koje mi zovemo perinatalni mortalitet i morbiditet majke i novorodjenčeta. Sigurno je da se osim stručnosti koja je na visokom nivou na našoj Klinici poklanja mnogo pažnje i odnosu sa pacijentom. Ipak je, kako vidite, moguće da nisu svi zadovoljni.
Kažete da ste iznenađeni, zar niste nikada prisustvovali incidentima zbog kojih ste morali prekoriti kolegu, babicu ili medicinsku sestru? Zar do Vas nikada nisu došle pritužbe?
Nikada nisam prisustvovala porođaju gdje je trudnica vrijeđana ili udarana, to je nešto što se jednostavno ne smije desiti. U našem poslu je neophodno da porodilja saradjuje i to morate da obezbijedite, da doprete do pacijentkinje ali nikada da je vrijeđate. Meni kao načelniku porodilišta se nikada niko nije požalio na nedolično ponašanje ljekara ili babica svih ovih godina. Razumijećete me, zbog brojnih obaveza na Klinici i Fakultetu ne stižem da pratim forume i blogove.
Jeste li sada pročitali raspravu na forumu Roditelji.me?
Ne, nisam. Pročitala sam neke od tekstova koje ste vi objavili.
Zasto?
Svakako nije zbog nedostatka vremena, uvijek ga nađem kada treba. Moram da Vam kažem da mi je za to potrebna jedna mala vremenska i emocionalna distanca. Ja sam profesionalno odrasla u porodilištu, znam kako naše porodilište diše, koliko se ljekari i babice trude. Zato me takve negativne priče bole, trenutno sam malo i povrijeđena tim pričama i ne prepoznajem u njima podgoričko porodilište.
U Dnevnim novinama je objavljen samo dio priča sa portala. Čak dvije žene svjedočile su da su vidjele kako su druge porodilje bile izložene uvredama i udarcima.
Svako takvo kazivanje zahtijeva pažnju svih. Zanimljivo je da se tek sad posle više mjeseci neko ko je tome prisustvovao javi, a ne i trudnica koja je tome bila izložena. Obzirom da se u priči koju ste objavili pojavljuje i datum kada se navodni događaj desio pogledala sam ko je tada vodio porođaje. Tog dana su bile dežurne dvije divne doktorke, veoma nježne, obrazovane mlade žene. Njihova komunikacija sa trudnicama je uvijek besprekorna. One same su jako pogođene tim tekstom, bilo bi jako ružno da sam ih pitala da li su to uradile.
Zašto bi bilo ružno?
Ako sa nekim radite deset godina, mnogo dana i noći, zajedno prođete razne situacije u porodilištu onda znate kome vjerujete, a da ne pitate. Takvo pitanje bi bila uvreda. Obije su poznate kao staložene i pozitivne osobe, sposobne da se približe i ženama koje teško sarađuju.
Žene su se žalile i na uslove na Odjeljenju akušerstva?
Činjenica je da značajnije rekonstrukcije nisu rađene ni u Porodilištu ni na Akušerskom odjeljenju praktično od izgradnje Podgoričke bolnice i o tome su se kao i o potrebi značajne rekonstrukcije gotovo svake godine podnosili izvještaji. Vidjela sam da pominju prozore koji se ne otvaraju, što je zaista tačno za neke od njih. Ti prozori su jednom već mijenjani u okviru donacije UNICEF-a, ne mogu se sada popraviti, fabrika gdje su proizvedeni više ne postoji. Jedina mogućnost je da se ponovo promijene. Tople vode uvijek ima u bolnici, svuda se može desiti neki povremeni kvar. Svako ima svoj krevet, svako jutro svi imaju čistu posteljinu. Uslovi nisu idealni, rekonstrukcija je neophodna.
A pušenje u sobi za sestre i babice?
Ja sam neko ko ne dozvoljava ni da se stavi kutija od cigareta na što u Kliničkom centru. Činjenica je da mi kada krenu porođjaji, jedan za drugim, nemamo vremena da napravimo pauzu ni 5 minuta. Moguće je možda, da je kada ja nisam bila prisutna, van redovnog radnog vremena, neko zapalio cigaretu u sobi za babice gdje pacijenti nemaju pristup. Već sam razgovarala sa babicama i ljekarima, poštovaće zabranu pušenja u svim prostorijama, to je jedino ispravno i po važećem zakonu.
Zašto u porodilištu i akušerstvu nema wc papira?
Ne bih o tome razgovarala, to zaista obavezno pripada minimumu opreme toaleta, mada složićete se i to je moguće da ponekad nedostaje. Soba za pripremu trudnica je neprilagođena, više puta je na to ukazivano. Čekajuci renoviranje, pravljene su manje izmjene i popravke, ali to nije dovoljno.
Zar je moguće da nema lijekova, kao sto su febricet, pa i neki antibiotici?
Ne, nije moguće. Nekada se desi da trenutno nedostaje lijek protiv bolova kojeg porodilje smiju da upotrijebe, a da ne ugroze dojenje. Sve antibiotike imamo, ne nedostaju ni lijekovi kojima se indukuje porođaj, a koji su veoma skupi. Nikada nismo ušivali epiziotomiju bez anestezije, kada smo bili u ekonomskoj blokadi naša apoteka je po recepturi pravila lokalni anestetik.
Ali, jedna od objavljenih priča govori o šivenju bez anestezije i to 45 minuta nakon porođaja.
Tvrdim da se sve epiziotomije šiju uz anesteziju, Tu riječ štednja nema mjesta. Lični osjećaj bola je i uz anesteziju moguć. Što se tiče čekanja 45 minuta, to je moguće u toku dežurstva ako ekipa radi hitni operativni zahvat. Sve pacijentkinje u našoj ustanovi dobiju savremenu adekvatnu medicinsku uslugu.
Jeste li preduzeli nešto konkretno nakon objavljivanja tekstova u Dnevnim novinama?
Održala sam sastanak sa ljekarima i babicama, ukazala im na obavezu profesionalnog ponašanja. Profesionalno znači korektno, učtivo ophođenje. Ako sve odradite u skladu sa standardima struke i nauke ne možete nikoga uvrijediti. Svoj profesionalni izbor smo napravili prije puno godina. Mnogo lijepih popodneva, praznika, Novih godina smo proveli u porodilištu, a ne sa svojim porodicama. Mnoge zore koje su dočekane uz porodilje su svjetljije kada čujete prvi plač bebe i dobijete osmijeh majke. Ja sam jako srećna kada pacijentkinje odlaze kući zadovoljne. Voljela bi da ste prije nego što ste objavili priče sa portala i sa nama sagledali uslove i rad u porodilištu.








