Prvo ili drugo stanje – sedmica 18.

Nije trebalo da ostavljam za nedjelju da pišem blog jer sam toliko puna negativne energije i nervoze nakon svog čišćenja, sređivanja, pravljenja ručka, šetnje sa djecom, kupanja… sada da će biti teško prisjetiti se koliko je 18. sedmica trudnoće bila lijepa. Ma savršena u stvari jer sam na momente čak i zaboravljala da imam sad već prilično prisutan stomak 🙂 i da sam teža puno više kila, jer mi je sve nekako lako padalo iako je bilo dosta obaveza i jurnjave. Gynipral je izgleda počeo da djeluje svom svojom snagom, jer stvarno nemam onih standardnih problema i bolova koji su me ranije mučili, sem onih koji me podsjete da prikočlim kada se malo preforsiram. Zaista se i trudim da ispoštujem te signale, i pri svakom umoru i osjećaju bola, odmorim se koliko god mogu.

Nego da se vratim kratko na vikend. Nikako ne volim nedjelju, ni ranije je nijesam voljela, a već godinama mi je svaka pomisao na nju vezana za poslove po kući. I sve nekako planiram, da dok sam trudna, podijelim na dva dana obaveze, pa malo u subotu sredim kuću, a malo u nedjelju, ali nekako mi ne ide da to i sprovedem u djelo. Žao mi je da subotu pokvarim čak i na pola sata, jer zaista u njoj uživam. Ustanem nešto, mada malo kasnije nego ostalih dana (imamo budilnik koji bi probudio najupornije) i šetam satima po kući u pidžami, pijem kafu, kuckam po nešto, jedva se skanim da izađem u šetnju,pa kod mojih na ručak ,tamo ostavim dio ekipe pa nastavim kući sa značajno manjim brojem članova da leškarim i premještam se sa dvosjeda na trosjed… Cijeli taj dan samo odmaram i uživam, sve je usporeno i bez stresa, što ostalim danima definitivno nije moguće da se desi.

Nekoliko stvari je obilježilo 18. sedmicu kad je trudnoća u pitanju. Neplanirano posjetih doktoricu jer mi u laboratoriji nijesu htjeli uzeti cervikalni bris – kažu da ga ne rade trudnicama. Eto sam trudna bila tri puta, a barem u toku dva išla upravo u tu laboratoriju i ubijeđena sam da sam taj bris svaki put kod njih uzimala. Tako produžih kod moje doktorice, koja će ako ne poludi ni od koga drugoga, od mene sigurno jer me gleda češće nego svoje najbliže, sve mi se čini. Prošlu trudnoću sam u prosjeku išla kod nje jednom u deset dana na svaki bol koji sam osjetila, a poruke sam joj slala svaki drugi-treći dan. Ovoga puta nešto rjeđe, ali isto često. Nevjerovatna je to posvećenost pacijentu, nijesam imala do sada nikada priliku nikog sličnog te profesije da sretnem. Svaka žena koja je njen pacijent, a bude ovo čitala, i ne zna ko je moj ginekolog znaće o kome pričam jer je to jedinstvena osoba. Stvarno mi je često neprijatno što dosađujem svako malo i kad krenem da se izvinjavam ona me odmah prekine kao da radim nešto nenormalno:)

Uzela mi je briseve, i pregledala me da provjeri grlić, i bješe sve dobro. Isto kao i prošli put, ništa se nije mijenjalo. Na brzinu i UZV odradismo, sve je izgledalo odlično, još jednom pritvrdismo pol i to je to.

Beba ne staje, samo skače, premješta se, malo se slikala, ali će pravi foto sesion da uslijedi ove sedmice kad odem na zakazni pregled. U kalenadru trudnoće piše da se period nevjerovatnog rasta bebe nastavlja. Mali div je dugačak već 20,5 centimetara, a težak je skoro 200 grama.  Izgled je već skroz ljudski – oči su već skoro na svom mjestu, kao i uši, a plod je sve aktivniji. Sada već zna da pravi različite izraze lica, što se može vidjeti kod trodimenzionalnog ultrazvučnog pregleda. Najčešće plaze jezik, gutaju plodovu vodu i ustima dotiču posteljicu. Kosti i dalje čvrsnu, na prstima se razvijaju jastučići, a istovremeno i otisci prstiju. Ako je beba muškog pola, sada počinje razvoj još jedne žlijezde i to prostate – polne žlijezde koja brine za izlučivanje sjemene tečnosti.

Samo da ne zaboravim napisati da mi, kad ponijela briseve od doktorice, u laboratoriji naplatiše punu cijenu kao da su mi oni sve završavali. Pa nevjerovatno! Inače su mi nalazi dobri, nema ni bakterija ni gljivica, ni vaginalno, ni cerivikalno. Ali mi zato nalaz krvi nije najbolji odnosno samo hemoglobin, što me prilično iznenadilo. Kada sam posljednji put vadila krv, prije oko dva mjeseca bio je 131, a sad 111. Baš je naglo pao! A da ne jedem pa ajde, nego se ubijam, mada većinu pogrešne stvari, priznajem. Odmah sam se bacila na pravljenje soka od cvekle, jabuka, šargarepe, limuna jer mi je on svaki put pomogao u izuzetno kratkom roku. A i samoninicijativno ću početi vitamine da pijem svaki dan umjesto svaki treći kako mi je rečeno, možda i to pomogne. Svi ostali parametri su dobri.

Ugojila sam se nevjerovatnih šest kila za pet mjeseci, što je definitivno katastrofa jer sam cijelu prošlu trudnoću dobila pet.Ali neću da dalje pišem o tome, opet ću da se iznerviram, a taman sam se malo utješila. I kisjelina je počela po malo da mi se javlja, poranila je. Za sada nije strašno, prođe uglavnom sama. Samo da ne bude kao prvi put, kad sam u osmom i devetom mjesecu sjedjeći spavala da bih je ublažila. Užasno me boljelo svuda kuda bi prošla, toliko da bi se sva zajapurila i ostajala bez daha. Neće valjda tako opet.

Čitam da je materica sada skoro do pupka. Tačno mi se to i po stomaku vidi jer je mnogo smiješan. U donjem dijelu veliki i kako se penje gore – rupa. Doktori kažu da trudnice u ovom periodu mogu osjetiti povremeno nepravilno kucanje srca, a možda i vrtoglavicu, što je sve reakcija na povećanu količinu krvi u tijelu i u stvari normalna pojava u trudnoći! Desi se s vremena na vrijeme, jednom u nekoliko dana da osjetim palptacije srca ali je to stvarno minorno. Mada mi se jednu noć, ali ne od viška krvi nego od Gyniprala na prazan želudac, oko dva ujutru kada ga inače pijem (a bila sam budna) da sam imala užasno jaku aritimiju sigurno sat vremena. Baš sam se bila prepala, nije mi bilo ni malo prijatno jer se nijesam mogla smiriti ni uz pomoč dubokog i sporog disanja, što mi je inače uvijek palilo za sve moje muke koje mi utiču na srce 🙂 U tri sata sam vilenila po kući, sva prestravljena, jer kao što u nekom ranijem blogu pomenuh – sve mogu da tolerišem ali da mi srce ne kuca do 85 otkucaja u minuti :), i da »preskače«, a to nikako! I pritisak sam mjerila ali je bio ok, 130/70. Ovo 130 od golog straha.

Sve u svemu super sam bila, odlična sedmica. Strašno mi je važno to što se generalno dobro osjećam, što je bebac super, što me šutira svako malo i javlja se, posebno kad prilegnem. Tada su bebe u stvari i najaktivnije, a nama period aktivnosti i guranja tek predstoji. Sad sam se setila da sam prije neki dan gledajući jednu emisiju o stvaranju novog života (pominjala sam već) ponovo čula tj podsjetila se onog dijela u kojem doktori kažu kako se svaki organ u majčinom tijelu pomjeri kako beba raste, posebno pluća i srce!!! To je još jedan od detalja trudnoće koji me facinira! Da se pomjeraju zbog bilo kojeg drugog razloga sigurno bi tijelo imalo velikih problema, a kad mu to radi beba – sve može:)