Prvo ili drugo stanje – sedmica 17.

Kako ja volim kad sam trudna!!! Mozak samo radi, ne prestaje, kreativan je maksimalno i mali milion ideja mi pada na pamet (i to mnogo dobrih), a sve je manje i manje vremena za razmišljanje o glupostima. Neka, nego mi je evo i skromnost zbog trudnoće utekla. Uvijek su me trudnoće dodatno motivisale i gurale, a ovoga puta sam dostigla vrhunac čini mi se. Samo nešto kucam, pišem, radim, smišljam, razrađujem, razmišljam na glas. Dobro je da su moji najbliži oguglali na sve ovo jer bi se, da su drugi, žalili da ih smaram i glavu im otvaram.

A i beba je izgleda shvatila sa kim ima posla, pa se riješila oglašavati svako malo da mi da na znanje da je i ona aktivna. Zabije se u jedan ćošak s vremena na vrijeme, čini mi se cijela mrvica kolika je (oko 11 cm i 42 grama), da mi baš na momente bude neprijatno na tom mjestu. Da nema mjesta pa ajde, nego ima za sad i dalje dovoljno.

Sad je opet u fazi brzog rasta jer pod kožom skladišti masnoće. Do kraja trudnoće će je uskladištiti u količini 2 do 6 % svoje težine, podatak je iz kalendara trudnoće. Nakupljena masnoća će bebi nakon rođenja pomoći da zadrži  i uravnoteži tjelesnu temperaturu. Refleksi obavljaju svoj zadatak, jer plod već zna da žmirka, guta i sisa.

Za majke kažu da se u ovom periodu hormoni već smiruju, zbog čega se i polako vraća želja za seksom. Ovo polako sam ja dodala 🙂 Ovo je sada najljepši period trudnoće definitivno sam se u to uvjerila nekoliko puta do sada, i kada je sex u pitanju, i stepen zadovoljnosti sobom, i pokretnosti 🙂 Kad se počne primicati termin porođaja, sve je teže kretati se, a kamo li osjećati seksipilno ili ženstveno. Mada nije ni to isključeno.

Do pregleda je ostalo desetak dana. Ove sedmice treba da uradim klasične nalaze (KKS, urin i glukozu), ali i vaginalni i cervikalni bris. Sa tim idem kod dr, koja će  mi raditi drugi ekspertni UZV ali možda i ginekološki pregled zbog onog skraćenog grlića. Situacija sa bolovima se prilično popravila. Nije da ih nema, i znaju da me stisnu dobro, ali se to ne može porediti sa onim od, na primjer, dvije sedmice. Opet sam u akciji, mada baš vodim računa da imam pauze svako malo, pa se i pored toga mnogo bolje osjećam. Juče sam osjetila prvu put kontrakciju jednu jedinu, ali baš pravu. Nijesam se mogla sjetiti je li rano za one priremne Brexton Hicks ali i njesam provjeravala, mada mi se čini da ipak jeste. One kreću negdje oko šestog mjeseca ako me pamćenje dobro služi. Uostalom pisalo bi u kalendaru da im je vrijeme.

Stomak mi je baš porastao. Kako shvatih, materica je sada već do polovine stomaka između stidne kosti i pupka. Ne znam je li mi se čini, ali sam ubijeđena da je moj stomak baš nekako veći nego što bi trebalo da bude. Čak sam se nabijedila da je to uglavnom zbog sala, jer samo nešto jedem, i da sam se još ugojila ali se ne mjerim dok ne dođe vrijeme za odlazak na kontrolu. Žmu me tješi da mi se ništa ne vidi, a znam da bih njemu bila najljepša i kad bi 500 kila imala. Zaista osjećam i znam da je tako, ali ga ipak neću provjeravati u tome. Mnogo sam sebi smiješna kad stanem ispred ogledala i pokušavam da uvučem stomak da vidim koliko je stvarno velik zbog bebe. Ma skoro na isto dođe kao kad ništa ne uvlačim, ali me to ne sprješava da svako malo ponavljam ovu »vježbu« . Pričala i umišljala što god, ipak volim svoj stomak ovako lijepo zategnut, a ono što je u njemu tek da ne pominjem, jer se taj osjećaj teško može opisati.

U ovom periodu inače je kod trudnica primjetno dobijanje na težini jer beba izuzetno brzo raste. Do sada trudnica u prosjeku, prema savjetima doktora, treba da dobije prosječno od 2 do 4,5 kilograma, mada je svaka buduća mama priča za sebe. Doktori u toku trudnoće, a posebno poslije kada se počne sa dojenjem, preporučuju ženama da piju dovoljno tečnosti i to onih famoznih 8 čaša ravnomjerno raspoređenih tokom dana, najmanje.

Kao simptomi koji se pominju za period 17. sedmice su i osjećaj vrućine i znojenje iako je na primjer napolju hladno. Znojenje se pripisuje povećanoj količini krvi u tijelu i hormonima. Tih simpotma nemam, jer mi je, u stvari, stalno hladno.

Polako počinjem da razmišljam o porođaju jer su svi već krenuli sa pitanjima hoću li ponovo koristiti epidural. Ja bih, ali ne zavisi od mene. Ovoga puta se ne nadam previše, i biću spremna na svaku varijantu, čak i ako ga ne bude, jer zaista ne bih mogla da još jednom prođem ono iskustvo kada sam od, praktično trećeg mjeseca računala da ću se poroditi uz epidural, a na kraju ga nijesam dobila. Zaista je još strašno puno rano o tome misliti, i trudiću se da dogovaram detalje što kanije kako bih  manje i živaca i vremena trošila na stvari na koje ne mogu previše da utičem. Mada ipak ima jedna dobra stvar sa cijelom tom pričom, sinula mi je jedna divna zamisao o projektu koji bi se odnosio na korupciju u zdravstvu i to njegovom dijelu koji se tiče trudnica i porodilja koji će mi pomoći da malo izdušim i pokušam da utičem da se barem za 0,00000000001 odsto promijene na bolje neke stvari.

I tako i tako, radim i mislim punom parom, i rodiću jednu vrlo aktivnu bebu ako je suditi po mom uticaju na nju. Sa dvije bebe u stomaku sam radila i išla na fakultet, zajedno smo učili o pravu, državoj upravi i EU i bavili se novinarstvom, a sa prvom sam zamalo spavala na poslu i jedva otišla na bolovanje, dok me bukvalno nijesu potjerali jer su se bili prepali da ću se tamo poroditi. Biće to velika luda aktivna porodica, kao što je već i sada, spremna na stalnu jurnjavu, histeriju i akciju.