Nema mi vajde od straha, koncentrišem se na pozitivne stvari

Rodiću dijete u doba korone, ta činjenica je počela da mi stvara nesanicu. Tješim se da možda nije zbog straha, nego da ne mogu da spavam jer sam u poslednjem trimestru kada me muči gorušica, stomak je sve veći pa se teško namjestiti… Slabo se tješim. Strah me od stvari na koje ne mogu da utičem i stvari koje ne znam. Ustajem u šest sati jer nama svrhe ležati i skupljam misli od prethodne noći.

Virus je nov, nema dovoljno informacija osim iskustva onih koji su neposredno prije nas počeli da se suočavaju sa njim, a to nije dovoljno dug period donošenje bilo kakvih zaključaka. Mnogo informacija kruži internetom, dosta i netačnih ali sam upoznata sa svim i sve ih obrađujem. Pitanje je i to koliko je dobro.

Kažu, trudnice nisu rizičnija grupa u odnosu na ostale, ali one generalno imaju slabiji imunitet. Nema dokaza da se prenosi s majke na bebu, ali je ipak rođena beba sa virusom. I dalje ne znaju odakle joj. Niti su ga našli u plodovoj vodi, niti u pupčaniku niti u majčinom mlijeku. Niko ne zna ali je srećom dijete dobro.

Biram da mislim pozitivno i usmjerom svoje misli na druge i ljepše stvari mada mi i ove sive pomažu u tome da budem svjesna opasnosti i da se što više pridržavam upustva koje je dao Institut za javno zdravlje kako bih sebe i svoju porodicu maksimalno zaštitila.

Pitanja se motaju po glavi, jedno drug stiže. Da li da idem na redovnu kontrolu ili je bolje da malo sačekam jer se dobro osjećam? Kada krenem da li da nosim masku, rukavice, da se najavim i vidim ima li gužve? Odlučujem da odložim kontrolu na koji dan i napravim plan kako da se najbolje organizujem.

Onda novi niz. Kako ću kupiti sve za bebu, za odlazak u porodilište?! Možda da sve poručim preko interneta da mi stigne, da se ne izlažem dodatnom riziku. I sad već postajem ljuta jer sam željela da biram stvari bebu, da opipam materijale, taj čin šopinga u pocesu svijanja gnijezda mi je značio. Željela sam da se i na taj način pripremam za bebu, i tako se i psihički spremim za novi period života.

Zatim opet mislim i o porođaju – kakvo će tada stanje biti u državi, koliko će se razlikovati sam čin porođaja zbog novonastale situacije i da li se mijenjaju procedure za novorođenčad? Te misli moram brzo ostavim po strani, brinuću se o tome kada se primakne vrijeme, imam još mjesec dok ne uđem u deveti. Stvari se mijenjaju velikom brzinom. Uostalom, treba rasporediti sve brige. Ove misli će me sačekati tada. O finansijama tek ne znam odakle da počnem da mislim.

Probudio mi se  sin i pita šta danas radimo u kući? To je momenat kada moje dijete čuva moje mentalno zdravlje i usmjerava me na danas i ovdje. Zalivam cvijeće koje sam zasadila na balkonu, planiramo doručak, nove zanimacije, igre kako bi što ljepše proveli dan u kući . Tu je i posao, planovi kako sve odraditi od kuće i što bolje organizovati sve u novonastaloj situaciji.

Ustaje i suprug i kada mu kažem da sam pisala pita me od kad sam počela da pišem blogove i čestita mi 🙂 Da, ja nisam baš stručna s pisanjem, i ne znam kako se pišu blogovi ali ovo je moj dnevnik misli koje sam uspjela da iznesem i da ih se oslobodim. Vraćam se dnevnim aktivnostima, radu, igri ali mi je lakše jer sam podijelila svoje brige. Vjerujem da bi svima pomoglo da podijele svoje brige i strepnje sa porodicom, prijateljima, čitajući ili pisajuči, možda razgovor sa drugim trudnicama preko neke grupe poput Roditelji.me Trudnička ćaskanja.

Neke stvari me možemo planirati, u ovoj situaciji to najbolje vidimo. Svakako moramo učiniti da nam dan pred nama bude ljepši, a to će dobro uticati i na nas i bebu. A ako živimo iz dana u dan, proći će i oni dani oko kojih smo se sjekirali i često lakše nego što smo zamišljali, barem po mom iskustvu.

Ne možemo promjeniti situaciju ali se možemo potruditi da u ovom trenutku olakšamo sebi usmjeravajući se na stvari koje volimo i koje nas opuštaju. Slušajte muziku koju volite i koja vas opušta, dopisujte se sa dragim ljudima, igrajte se sa djecom , pogledajte neki film ili seriju i naravno pridržavajte se preporuka stručnih ljudi. Nama je, ipak, potrebno malo više snage i blagostanja u ovom trenutku pa da se spremimo što bolje možemo.

I smijte se, radujte svemu što imate. Meni da ne zaboravim da se smijem, osim porodice, pomažu i prijatelji. Sinoć su mi u viber grupi objasnili da kad se datum rođenja poklopi sa nekim događajem i situacijom, onda se i ime djeteta prilagođava događaju. Tako mi preporučiše ime koje se, navodno, nameće za bebu u ovim ludim danima. Samo su me nasmijali 🙂