Pasivan odnos obrazovnih ustanova, u određenim slučajevima, bilo da je uzrokovan nedostatkom kapaciteta ili iz nekog drugog razloga, dovodi do usložnjavanja problema vršnjačkog nasilja. To je ocjena Zaštitnika ljudskih prava i sloboda.

Kako su kazali iz ove institucije za MNE magazine, Zaštitnik je, postupajući u slučajevima neadekvatnog ponašanja učenika, primijetio da se nerijetko izriču mjere “premještaj u drugo odjeljenje” koje često ne daju željeni rezultat te se učeniku, u skladu sa zakonskom regulativom, izriče najstroža mjera “premještaj u drugu školu”.

“Nesporno je da je izricanje ove vaspitne mjere propisano Zakonom o osnovnom obrazovanju i vaspitanju, te da Pravilnik o načinu i postupku dodjeljivanja pohvala i nagrada i vaspitnim mjerama za učenike osnovne škole, propisuje koje su povrede dužnosti. Zaštitnik podsjeća da je izricanje vaspitnih mjera sastavni dio obrazovnog procesa da je legitimno, a u mnogim slučajevima je svrsishodno, jer učenik/ca koji je učinio povredu dužnosti, nakon toga u određenom broju slučajeva i popravi svoje ponašanje”, poručuje Ombudsman.

Navode da je izricanje propisanih mjera u najboljem interesu onih učenika koji pokazuju neprihvatljivo ponašanje, pogotovo ako savjetodavni rad i razgovor nije dao rezultate.

“Ovo, u prvom redu zbog djeteta koje je počinilo povredu dužnosti, tako i zbog drugih učenika, da bi mogli i oni uvidjeti da postoje granice koje se ne mogu tolerisati. Međutim, nerijetko se postavlja pitanje svrsishodnosti izricanja raspoloživih mjera. Postupajući u konkretnim slučajevima Zaštitnik primjećuje da iskazivanje neprihvatljivog ponašanja učenika traje dug vremenski period nerijetko i godinama te da preduzimane mjere u odnosu na konkretnog učenika ne daju željene rezultate s obzirom na to da svaka sljedeća mjera bude teža od prethodne”, objašnjavaju oni.

Nema saradnje sa drugim službama

Dodali su da Zaštitnik primjećuje da obrazovna ustanova, u tom procesu, ne uključuje pravovremeno (ili uopšte) druge službe u cilju pružanja pomoći učeniku uvidjevši da postojeći mehanizmi ne daju rezultate.

“Stiče se utisak da obrazovne ustanove ne pokazuju dobru volju da pomognu učeniku i pruže mu priliku da uz različite oblike podrške, promijeni ponašanje i pokaže svoj potencijal i bolje rezultate. Standard u ovoj oblasti podrazumjeva individualan pristup djetetu/učeniku i upravo ispitivanju uzorka nekog poremećaja u ponašanju, preddelikventnog i/ili delikventnog postupanja, kao prvi korak u saniranju posljedica i pružanje pomoći i podrške. Upravo posvećen rad psihološko-pedagoške službe i učitelja/nastavnika koji neposredno rade sa djetetom, pod pretpostavkom da škola ima uslova za to, uz uključivanje stručnih lica iz oblasti socijalne i dječije zaštite i zdravstvene zaštite mogu obezbijediti željeni rezultat”, kazali su iz institucije Zaštitnika.

Kako su pojasnili, Zaštitnik u svom postupanju rijetko prepozna poštovanje pretpostavljenog standarda, već samo pokušaje saniranja posljedica i prebacivanje odgovornosti između nadležnih službi.

“Ovakav pristup ne garantuje pomoć i podršku u konkretnim slučajevima i nikako ne daju dobar primjer učenicima uopšte, jer se odaje utisak nesvrsishodnosti zakonskih mjera i ostavlja prostor za eskaliranje neprihvatljivog ponašanja kako u okviru obrazovne ustanove tako i u društvu”, istakli su.

Podsjećaju da nacionalno zakonodavstvo, kao i Konvencija UN o pravima djeteta, obavezuju državu da obezbijedi najviši standard u obrazovnom sistemu, poštujući individualne potrebe učenika.

“Stoga smo mišljenja da je neophodno intezivno raditi kako sa učenicima tako i sa nastavnim kadrom u cilju edukacije o različitim oblicima neprihvatljivog ponašanja, problema u komunikaciji, nenasilnoj komunikaciji i štetnosti posljedica koje ono ostavlja na pojedinca, posebno na dijete. Pedagoško psihološka služba mora u svakom pojedinačnom slučaju sprovoditi programe kako sa učenicima tako i sa prosvjetnim radnicima u cilju otklanjanja posljedica promjene ponašanja i u zavisnosti od konkretnog slučaja uključiti druge službe u cilju pružanja pomoći djetetu i/ili nastavnom kadru”, dodali su oni.

Mediji krše prava djeteta

Zaštitnik je mišljenja da se mediji ovim temama ne bave na način koji odražava poštovanje garantovanih prava djeteta bez obzira da li je ono u ulozi žrtve ili ne.

“Zaštitnik ljudskih prava i sloboda se neprilagođenim ponašanjem učenika, učenicima koji ispoljavaju probleme u ponašanju, vršnjačkim nasiljem ili nekim drugim oblikom nasilja u okviru obrazovnih ustanova kontinuirano bavi kako po osnovu pritužbi djece/roditelja tako i po sopstvenoj inicijativi po saznanju iz medija. Senzacionalizmu nema mjesta u slučajevima koji se odnose na djecu. A na to bi trebalo da upućuje kako etički kodeks tako i pravila o izvještavanju kada su djeca u pitanju. Iz dosadašnjeg iskustva svjedočimo situacijama da mediji, kršeći prava djeteta i njegove porodice, pravo na privatnost, poštovanje integriteta djeteta i njegovog dostojanstva i na osnovu neprovjerenih navoda, objavljuju pojedinosti određenih događaja iz škola”, rekli su oni.

Poručuju da činjenica da se identitet djece sakrije iza inicijala ne garantuje zaštitu privatnosti u sredini kao što je crnogorska. Zaštitnik je mišljenja da mediji ovakvom praksom ne pomažu ni djeci, niti njihovim porodicama, školi, a ni široj javnosti.

“Senzacionalizam i zadovoljavanje potrebe za informacijom u pojedinačnim slučajevima ne doprinose preveniranju pojave nasilja i/ili ispoljavanja poremećaja u ponašanju kod djece, a svakako ne doprinosi ni rješavanju iste. Ne umanjujući važnost uloge medija u svim društvenim pojavama, mišljenja smo da je poštovanje prava djeteta u svakom pojedinačnom slučaju neprikosnoveno posebno ako objavljivanje informacija ničim ne može doprinijeti poboljšanju položaja djece, već upravo suprotno – objasnili su iz institucije Zaštitnika.

Da li je neprihvatljivo ponašanje djece izraženije nego u ranijem periodu ne mogu, kako kažu, sa sigurnošću reći, jer ne postoje adekvatne baze podataka koje su uporedive u odnosu na ovu pojavu. Podsjećaju da ne postoje adekvatna i podrobna istraživanja koja se specifično bave ovom temom.

Uzroci neprihvatljivog ponašanja djece mogu biti brojni i slojeviti

Ombudsman smatra da uzroci neprihvatljivog ponašanja djece mogu biti brojni i slojeviti.

“Nerijetko su izazvani porodičnim prilikama, socijalno-ekonomskim prilikama, vaspitnim ili drugim zanemarivanjem djeteta, odrastanjem u ambijentu koje je tolerantno na nasilje, izazovima u odnosu na njegovanje mentalnog zdravlja djeteta, periodom odrastanja – adolescencija i/ili svim tim zajedno. Stoga je pristup djetetu slojevit i multidisciplinaran u zavisnosti od konkretnog slučaja” – rekli su oni”.

Prema navodima iz institucije Zaštitnika, obaveza našeg sistema je da obezbijedi različite servise podrške, kako djetetu, tako i porodici, kako bi na adekvatan način nadležne službe i organi mogli da se posvete pravovremenoj i efikasnoj podršci.

Podsjećaju da je Zaštitnik više puta ukazao na činjenicu da Crne Gora nema uspostavljene servise podrške koji su neophodni u procesu tretiranja uzroka određenih ponašanja, pružanja podrške djetetu i porodici kao i adekvatnoj resocijalizaciji. Uputili su, kako zaključuju, nadležnim organima i donosiocima odluka veliki broj preporuka, da se unaprijedi stanje – kako u pojedinačnim slučajevima, tako i u odnosu na sistemska rešenja.

Izvor: MNE Magazin