Sve više očeva u Crnoj Gori uključuje se u brigu o djeci, ali je znatno manji procenat onih koji su odlučili da koriste pravo na roditeljsko odsustvo sa posla nakon rođenja bebe. To je pokazalo istraživanje koje je nedavno sprovedeno na portalu Roditelji.me, a potvrđuje to i statistika Uprave prihoda i carina.  Prema njihovim podacima, pravo na roditeljsko odsustvo u prvoj godini života djeteta od početka 2023. koristilo je (ili i dalje koristi) 286 očeva. Tokom prethodne godine ukupan broj očeva koji se odlučio na odsustvo sa posla zbog njege i staranja o bebi bio je 377.

Zakon o radu propisuje da pravo na roditeljsko odsustvo imaju oba roditelja u jednakim djelovima. Ukoliko je jedan od roditelja počeo da ga koristi, može ga prenijeti na drugog nakon isteka perioda od 30 dana od početka korišćenja.

Najveći broj očeva koji su koristili pravo na roditeljsko odsustvo ove godine, prema podacima Uprave prihoda i carina, je iz Podgorice (72). Među ostalim opštinama prednjače Nikšić (38) i Rožaje (33). U Bijelom Polju je zbog brige o djetetu u prvoj godini sa posla odsustvovalo 26 očeva, 14 ih je bilo iz Ulcinja, a po 13 iz Zete, Bara i Pljevalja. U Herceg Novom i Plavu je ovo pravo iskoristilo po devet očeva, u Beranama osam, a u Budvi sedam. Šest očeva iz Tuzi, petorica iz Danilovgrada i četvorica iz Tivta takođe su bili na roditeljskom odsustvu u ovoj godini, a isto pravo iskoristila si i po tri oca sa Cetinja, iz Šavnika i Petnjice. Samo po dva muškarca iz Kolašina i Kotora koristila su roditeljsko odsustvo sa posla, kao i jedan tata iz Andrijevice.

(Podaci iz Uprave prihoda i carina odnose se na period od početka godine do 7. decembra)

Na neravnopravnu podjelu rodnih uloga u porodici, ali i brigu o djeci, ukazuju i nadležni iz Odjeljenja za poslove rodne ravnopravnosti Ministarstva ljudskih i manjinskih prava (MLJMP).

Na osnovu do sada rađenih istraživanja, procjenjuju da materinstvo ženama predstavlja najčešći razlog težeg zapošljavanja. Svaka druga žena će, kako su istakli iz MLJMP, polovinu svog života posvetiti obrazovanju svoje djece i/ili unuka,  te voditi brigu o starijima ili osobama sa invaliditetom. Po istim istraživanjima tek svaka deseta žena imaće partnera koji doprinosi kućnim poslovima i to svega sat vremena dok će ona raditi za iste tri sata duže, dok će žene na selu do pet sati duže. Iz Odjeljenja za poslove rodne ravnopravnosti navode da žene u Crnoj Gori u prosjeku provedu deset godina svog života u obavljanju kućnih poslova.

Nije teško uočiti rodni jaz

“Kada imamo u vidu da samo 37 % muškaraca u Crnoj Gori smatra da su žene i muškarci jednaki, a 74% žrtava seksualnog nasilja nikada neće prijaviti nasilje, nije teško uočiti rodni jaz koji postoji u društvu, poručuju iz Odjeljenja za poslove rodne ravnopravnosti.

U ovom resoru, kako navode, nastoje da kroz svoje aktivnosti utiču na društvenu svijest  i aktivno vode dijalog o nejednakom položaju žena u našem društvu, ali i da rade na  unapređenju postojećeg stanja.

Žene u Crnoj Gori su, podsjećaju oni, bolje obrazovani dio stanovništva, u prosjeku 61%, a čine 44% zaposlenog stanovništva.

“Žene u prosjeku ostvaruju dominaciju u profesijama obrazovanja, zdravstva i socijalne zaštite, što je čini majkom u društvu. Na najbolje plaćenim poslovima radi svega 31% žena, dok je čak 2/3 rade u najslabije plaćenim profesijama. Žene zaposlene u institucija u prosjeku zarađuju 16% manje u odnosu na muške kolege. Samo će 20% žena doći do mjesta odlučivanja uključujući upravljačku poziciju u preduzeću”, kazali su iz MLJMP.  

Iz Odjeljenja za poslove rodne ravnopravnosti podsjetili su i na djelove izvještaja “Dijalogom protiv seksizma, diskriminacije i govora mržnje prema ženama i djevojkama”, koji je pripremio SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Podgorica, u okviru projekta UNDP-a. Kako bi se što bolje razumio aktuelni kontekst i trendovi u ovim oblastima, posebno na terenu, tj. u lokalnim zajednicama, realizovano je 16 dijaloga u deset crnogorskih gradova. Prema navodima izvještaja, nerazumijevanje ravnopravnosti unutar porodice izuzetno je snažno u crnogorskoj zajednici, a u prilog tome podsjećaju i na navode  da ćemo rijetko čuti izjave poput: “Ja i moj partner dijelimo svoje obaveze, ravnopravni smo.”

“Ali, zato će, čak i oni koji sebe smatraju emancipovanim, pa i borcima za ženska prava, reći: Ja sve pomažem svojoj ženi. Takođe, pojedine žene kažu: Meni moj muž sve pomaže. Ne kažu: Ja imam partnera koji je sjajan otac, vodi brigu o djeci, vodi ih na treninge, vodi ih u školu…”, neki su od navoda učesnica lokalnih dijaloga.

Pred ženama je, kako je zaključeno, preveliko očekivanje društva da budu uspješne na svim poljima, ali im se uvijek od strane muškaraca spočitava kako traže previse. 

“Iz izjave: Tražile ste prava, e, pa, eto vam ih pa ih koristite, prepoznaje se svojevrsna diskriminacija kroz prizmu prava. Očekivanje da će žene koristiti svoja prava, a istovremeno im prigovarati zbog toga, stvara paradoks i otežava potpuno ostvarivanje ravnopravnosti”.

U Ministarstvu smatraju da je veliki izazov pronalaženje ravnoteže između profesionalnog i ličnog života za žene. “Pritisak na žene da budu uspješne na svim poljima može dovesti do stresa i iscrpljenosti, što ističe važnost podrške i razumijevanja u postizanju ravnoteže. Prepoznaje se nedostatak infrastrukture i politika koje bi podržavale žene u ostvarivanju ravnoteže između poslovnog i porodičnog života. Nedostatak podrške u ovim aspektima može dodatno otežati ostvarivanje stvarne rodne ravnopravnosti”, navode iz Ministarstva ljudskih i manjinskih prava.

Muškarcima usisavanje omiljeni kućni posao

Rezultati istraživanja koje je sproveo portal Roditelji.me, a u kojem je učestvovalo 236 osoba, pokazuju da su kućni poslovi u velikom broju crnogorskih porodica i dalje isključivo na plećima žena (58,4%).  Oko 41 odsto anketiranih žena navodi da dijele tu vrstu obaveza zajedno sa partnerom. Samo jedna od 226 žena navela je da kućne poslove radi samo njen partner.

Muškarci su ipak više uključeni u brigu o djeci, pa sa partnerkama, kako su navele one, podjednako to čini 35,8  odsto očeva. Procenat majki koje su više od očeva uključene u brigu o djeci, ali i oni ipak učestvuju, je 45,6 %. 

Među ženama koje su učestvovale u našem istraživanju čak 97,7 odsto njih koristilo je roditeljsko odsustvo sa posla u prvoj godini djetetovog života, dok je to pravo ostvarilo samo 2,3 odsto njihovih partnera. Slični podaci biće, kako su naveli, i u slučaju da opet dobiju bebu. Šesnaest procenata žena koje su ispunile upitnik nije ni imalo informaciju da i očevi imaju pravo na roditeljsko odsustvo. Kada se djeca razbole na bolovanje idu uglavnom majke ( 52,7%), ponekad one, a ponekad očevi (31,4%), a više od deset odsto anketiranih roditelja uopšte ne koristi to pravo.

U anketi portala Roditelji.me učestvovalo je 236 roditeljima. Da podijele svoja iskustva o podjeli rodnih uloga u svojoj porodici bilo je raspoložena svega deset muškaraca.

Da sa partnerkom dijele kućne poslove navelo je njih sedam, dok su trojica istakla da su sve obaveze u kući povjerene ženi.

Prema njihovim odgovorima da se zaključiti da je usisavanje omiljeni kućni posao za muškarce, a slijede pranje suđa, brisanje prašine, čišćenje podova. Za neke su jedina obaveza kućne popravke, dok je samo trojica anketiranih istakla svoje umijeće u kuhinji, gdje pripremaju porodične obroke.

Polovina muškaraca koja je učestvovala u istraživanju navela je da su sa partnerkom ravnopravno uključeni u brigu o djeci i da sa njima provode više od pet sati dnevno. Samo dva oca više od partnerke brinu o mališanima.

Iako je većina anketiranih očeva upoznata da i oni imaju pravo na roditeljsko odsustvo do djetetovog prvog rođendana, nijedan od njih nije koristio, već su na bolovanje išle majke.

Većina njih će, kako su naveli, isto postupiti i ako opet dobiju bebu. U slučaju bolesti starijeg djeteta, ipak 40 posto anketiranih koristi pravo na bolovanje. 

“Polovina stanovništva pojam rodne ravnopravnosti povezuje sa radikalnim feminizmom, odricanja od tradicije, nešto što je nametnuto spolja. 71% žena smatra da muškarci imaju veća prava. 60% mladih smatra da muškarci ne treba da dijele kućne poslove, a skoro polovina vjeruje da nije dobro ako žena zarađuje više od muškarca. Ovim trendom trebaće nam oko 250 godina da zatvorimo ekonomski jaz u zaradama”, naveli su iz MLJMP.

Podsjećaju i da žene čine većinu zaposlenih u javnoj upravi i jednako su opterećene redovnim i vanrednim obimom posla kao i muške kolege.

“U značajno većem broju žene se ističu u obavljanju radnih zadataka, međutim imaju znatno manje beneficija i nagrada. Istovremeno, žene će često za sebe čuti da nijesu dovoljno ambiciozne i susresti se sa preprekama i dvostrukim standardima na radnom mjestu. Na rukovodećim pozicijama u javnoj upravi ih ima značajno manje pa je mogućnost za klizno radno vrijeme smanjena, jer je ovo uglavnom privilegija rukovodećeg kadra. I pored toga, žene zaposlene u javnoj upravi zadovoljnije su balansom privatnog i profesionalnog života za razliku od svojih muških kolega. Ujedno, dodatno opterećene privatnom sferom žene zaposlene u javnoj upravi češće koriste bolovanje što je najkomentarisaniji aspekt njihovog profesionalnog života. Rodno zasnovana diskriminacija u javnoj upravi ostaje jedva vidljiva tema bez obzira da li je zaposleni neposredno iskušavaju ili joj svjedoče. Ovo je pokazalo istraživanje UNDP i Defacto-a”, kazali su iz MLJMP. 

Zakonodavstvo i direktive

Iz tog resora su podsjetili da su naši zakoni usklađeni sa direktivama EU. Taj proces jedino još treba da prođe novi Zakon o zabrani diskriminacije i promociji jednakosti, koji je u fazi dostavljanja Evropskoj komisiji na usklađivanje.

Govoreći o sprovođenju Nacionalne strategiju za postizanje rodne ravnopravnosti 2021 – 2025. navode da je prethodnih godina ipak realizovan manji broj aktivnosti od planiranih.

“U kontekstu implementacije Akcionog plana za period 2021-2022, dogodio se niz spoljnih izazova koji su uticali na realizaciju planiranih aktivnosti. Politički izazovi su proistekli iz smjene vlasti na nacionalnom nivou nakon parlamentarnih izbora u avgustu 2020. Formiranje nove Vlade u decembru 2021. donijelo je promjene u sastavu ministarstava i povećalo odgovornost za realizaciju aktivnosti iz Akcionog plana. Takođe, sajber napad na Vladinu web stranicu je rezultirao prekidom elektronske komunikacije i blokirao aktivnosti unutar i izvan Vlade tokom dva posljednja kvartala 2022. godine. Zdravstvena i sociološka kriza uzrokovana pandemijom COVID-19 takođe je imala negativan uticaj na implementaciju planiranih aktivnosti“, navode iz MLJMP.

Ključni rezultati srednjoročne evaluacije Strategije pokazali su, kako dodaju, da je realizovan mali broj aktivnosti u odnosu na planirane, usljed krupnih spoljnih izmjena konteksta za realizaciju planiranih mjera.

„Sistem mehanizama za monitoring i evaluaciju ljudskih prava i rodne ravnopravnosti horizontalno širom institucija i dalje nije u dovoljnoj mjeri  funkcionalan, te je neophodno raditi na njegovom unapređenju, kako na nacionalnom nivou, tako i na lokalnom. Unaprijeđeno antidiskriminaciono zakonodavstvo je preciznije definisalo mandate postojećih institucija u okviru sistema zaštite od diskriminacije, ali postoji jasna potreba za daljim osnaživanjem kapaciteta institucija i njihovih zaposlenih, resursa… Da bi se obezbijedila efikasna zaštita od diskriminacije, još uvijek je potrebno osviješćivati zaposlene po pitanju rodne ravnopravnosti i zaštite od diskriminacije“, zaključili su iz Odjeljenja za poslove rodne ravnopravnosti u MLJMP.

Tekst i ranije sprovedeno istraživanje dio su projektnih aktivnosti koje udruženje Roditelji realizuje uz podršku regionalnog projekta SMART Balkans – Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan, za čiju implementaciju su zaduženi Centar za promociju civilnog društva (CPCD), Center for Research and Policy Making i IDM Albania, a finansijski ga podržava Norveška ambasada u Beogradu.