Piše: Brankica Stanojević, psihološkinja

Razvod braka roditelja za djecu je uvijek teška i bolna životna situacija. Način na koji će djeca regovati na ovaj čin zavisiće od njihovog uzrasta, dostignutog stepena mentalnog razvoja, emocinalne stabilnosti, objektivnih životnih okolnosti, porodičnog funkcionisanja koje je prethodilo razvodu, ali i od načina na koji se roditelji ponašaju tokom i neposredno poslije razvoda.

Sama situacija razvoda veliki je izvor stresa za sve članove porodice. Supružnici koji raskidaju svoju zajednicu su uglavnom (bez obzira koliko njihov razvod predstavlja racionalnu odluku) uznemireni, ljuti, uplašeni, očajni ili zbunjeni (ponekad i sve zajedno) i tu pojačanu emocionalnost često teško obuzdavaju u komunikaciji sa svojom djecom. Za djecu je ovakvo ponašanje roditelja dodatni faktor otežavanja onoga kroz šta prolaze i uglavnom postaju još više zbunjena i uznemirena što može da dovede do ozbiljnih posljedica u njihovom daljem razvoju.

Zbog toga je jako važno da roditelji u odnosu sa svojom djecom pokušaju da stave sebe i svoja osjećanja pod kontrolu i rukovode se razumom umjesto emocijama.

 U tome im može pomoći nekoliko narednih savjeta.

Nikako ne miješajte brak i roditeljstvo

Tokom cijelog razvoda, od njegovog prvog koraka, imajte na umu i podsjećajte sebe da se sa suprugom razilazite isključivo kao bračni partneri, a da ćete roditeljski partneri po prirodi stvari ostati do kraja života.

Najbolji interes vaše djece mora uvijek biti ispred vaših trenutnih emocionalnih potreba

Djeca imaju prirodno pravo i potrebu za oba roditelja, ma koliko vi smatrali da vaš bračni supružnik ne zaslužuje da i dalje bude roditelj.

Ne uskraćujte djeci drugog roditelja da biste zadovoljili lične interese.

Čuvajte dostojanstvo i autoritet drugog roditelja u očima djeteta (zbog samog djeteta, a ne zbog bivšeg supružnika)

Roditeljske figure i majke i oca predstavljaju stubove stabilnosti u psihičkom razvoju djece i nastojte da ih ne destabilizujete za cijeli život.

Ne pričajte uvredljivo o drugom roditelju, ne kinjite ga i ne omalovažavajte ga pred djecom ni direktno ni indirektno. Izbjegavajte maksimalno bračne svađe i rasprave u prisustvu djece.

Ne pravite od djeteta “koalicionog partnera” u procesu razvoda

Ne vrbujte dijete za sebe, ne potkupljujte ga, ne tražite da bude na vašoj strani ili da presuđuje ko je od roditelja u pravu.

Posebno ne iznosite pred djecom detalje vašeg odnosa sa supružnikom, argumente zbog kojih se razvodite, neprijatnosti koje ste pretrpjeli i sve one loše stvari koje su se dešavale, čak i ako vam je namjera da “samo upoznate djecu sa istinom, pa nek ona sama prosude ko je u pravu”. Razvod je stvar odraslih osoba, a ne djece.

Preuzmite odgovrnost za sopstveni razvod na sebe, ne tražite pomoć od djece jer ona nisu psihički dorasla tome, ne prenosite dio ogovornosti za razvod na njih i ne uplićite ih u nešto za šta nisu odgovorna.

Štitite integritet djece i pravo da budu neutralna u bračnom razvodu svojih roditelja.

Ne osuđujte djecu ako ispoljavaju pozitivna osjećanja i privrženost prema drugom roditelju (bez obzira koliko ste povrijeđeni ili uvrijeđeni postupcima tog drugog roditelja)

Ne razvijajte kod djece osjećaj krivice i ne optužujte ih da vam nisu lojalna, da su vas izdala i sl. Poštujte osjećanja svoje djece i pravo da vole svoje roditelje.

Ne tražite emocionalnu podršku od djece kada se osjećate loše tokom ili neposredno poslije razvoda

Ako vam je potrebna utjeha, ohrabrenje ili “rame za plakanje” obratite se prijateljima, bliskim rođacima ili eventualno stručnjaku.

Djeca u tom kriznom periodu moraju da se bore sa sopstvenim jakim osjećanjima i ne treba ih dodatno opterećivati i uznemiravati vašim emotivnim izlivima. (To ne znači da ne smijete sa njima da razgovarate o svojim osjećanjima već da izbjegavate jake ispade i gubitak emocionalne kontrole.)

Potrudite se maksimalno da se sa svojim (bivšim) bračnim partnerom dogovorite oko roditeljskog partnerstva u budućnosti

I najmanji dogovor je za početak bolji od nepostojanja dogovora. Ako ne možete sami da postignete sporazum prihvatite rješenje koje će vam ponuditi stručnjaci. Nastojte da dogovor (ma kako postignt) poštujete maksimalno.

Djeci to stvara osjećaj sigurnosti i smanjuje anksioznost. Svaku promjenu u dogovoru djeci najavite ranije i pripremite ih za to.

Obavijestite djecu o namjeri da se razvedete navodeći uopštene razloge za razvod

Ne iznosite neprijatne detalje, pojedinačne događaje, specifične teškoće i sl.

Poželjno je da oba roditelja učestvuju u saopštavanju djetetu da će se razveti. Ako je to neizvodljivo, bilo bi dobro da roditelji imaju usaglašeno objašnjenje.

Istaknite da vaš razvod ništa ne mijenja u osjećanju ljubavi koje imate prema njima

Takođe, istaknite da ih i mama i tata i dalje jednako vole i da će ih uvijek voljeti i brinuti o njima bez obzira gdje i kako živjeli.

Uputno je to ponavljati više puta tokom cijelog procesa razvoda.

Istaknite takođe da ona kao djeca nisu ni malo kriva što je došlo do vašeg razvoda

Podvucite i da razvod nema nikakve veze sa njihovim ponašanjem.

Ukažite da ste vi kao odrasli sami doveli do toga da ne možete više da živite zajedno i da su oni divna djeca kojom se ponosite.

Djeca su sklona da razviju osjećaj krivice za neuspjeh roditelja da nastave zajednički porodični život i treba ih eksplicitno razuvjeravati u tome.

Preusmjerite pažnju djece na tehničke detalje

Dječiju pažnju usmjerite na to gdje će živjeti, kada će viđati drugog roditelja, da li će se preseliti ili mijenjati školu i sl.

Ako to još nije poznato, objasnite djeci da ćete se oko toga dogovoriti i reći im što prije.

Kad god je to moguće, uvažite mišljenje djece ali nikako nemojte da dajete lažna ili nerealna obećanja. Budite iskreni.

Uvažite osjećanja djeteta u tom periodu

Djeca mogu da reaguju burno ljutnjom, strahom, tugom ili mješavinom svega.

Moguće je i da svoja osjećanja ne ispoljavaju direktno već da promijene svoje ponašanje (povuku se u sebe, postanu nezainteresovana za neke do tada omiljene aktivnosti, izgube apetit, popuste u uspjehu u školi ili postanu pretjerano aktivni van kuće i sl.).

U svakom slučaju, dajte im vremena da prihvate promjenu koja ih je zadesila, prihvatite njihove emocije i ne osuđujte ih zbog toga. Pokažite da uvažavate njihova osjećanja, razgovarajte o njima i pitajte ih kako biste i čime mogli da olakšate njihovo trenutno stanje.

Budite otvoreni za razgovor i spremni da pružite podršku i razumijevanje. Prevashodno budite strpljivi i saosjećajni.

Trudite se da tokom procesa razvoda i neposredno poslije uspostavjanja novog životnog režima što manje mijenjate svakodnevnu dječiju rutinu

Nastojte da što više poštujete navike u funkcionisanju djece ili da, ako je došlo do većih promjena (na pr. preseljenje u drugo mjesto), što prije uspostavite nove.

Djeca se u ovakvim životnim promjenama osjećaju destabilizovano i anksizno i rutina i ustaljene šeme izazivaju u njima osjećaj izvjesnosti i sigurnosti.

Nikako ne odstupajte od pravila ponašanja i očekivanja koja ste inače imali od djece

Nemojte da budete popustljivi da biste se iskupili za neprijatnosti kojima ste izložili djecu, da ih “potkupljujete” i da im činite neopravdane ustupke da biste ih oraspoložili ili sebe opravdali.

Kućni red, svakodnevne obaveze, lijepo ponašanje i vaspitni principi koje ste imali prije razvoda su nešto od čega ne smije da se odustane i što takođe predstavlja okosnicu uspješnog daljeg razvoja djece.

Njegujte atmosferu iskrenosti i povjerenja u međusobnom odnosu sa djecom

Ne stvarajte im iluziju da će se stvari vratiti na ono kako je prije bilo, ne uljepšavajte ono što ih očekuje u narednom periodu, na vrijeme ih pripremite za situacije koje ih očekuju (na primjer da će razgovarati sa stručnjacima u Centru za socijalni rad) kao i za promjene koje im predstoje.

Objasnite im na primjereni način kako se vi osjećate. Ako o nečemu nemate informacije, recite im to uz obećanje da ćete ih obavijestiti čim ih dobijete.

Vodite računa o sopstvenom fizičkom i mentalnom zdravlju

Pronađite vrijeme za sebe, bavite se nekom fizičkom aktivnošću, posvetite se nekom hobiju, družite se sa prijateljima, posjetite neke društvene događaje, vodite računa o svom izgledu. Nastavite sa svojim životom u što punijem kapacitetu.

Djeci ste najpotrebniji u ovakvim kriznim situacijama, a to podrazumijeva dobro psihofizičko stanje.

U krajnjem slučaju razvod braka je teško i neprijatno iskustvo, ali i prilika da se dodatno sazri i kvalitativno krene naprijed.

Imajte na umu da ste sve vrijeme za svoju djecu i uzor i model kako se suočavati sa životnim problemima i kako ih rješavati.

Potražite pomoć stručnjaka

Ako emocionalni problemi ili problemi u ponašanju djece traju duže vrijeme, pojačavaju se i počnu da remete značajno njihovo svakodnevno funkcionisanje, potražite pomoć stručnjaka.

Izvor: https://malapsihologija.com/