Iako je propisom zabranjeno da vrtići traže od roditelja novac za kupovinu sredstava koja nedostaju tim ustanovama, praksa pokazuje da pojedini izigravaju akt na način što ih obavještavaju da im nijesu u funkciji određeni uređaji ili da im fali pribor za rad i sugerišu indirektno da treba da ga obezbijede.

Udruženje Roditelji često bilježi ovakve slučajeve i iz ove organizacije kažu MNE magazinu da su im se roditelji žalili. Dešava se, prema riječima izvršne direktorice Udruženja Roditelji Kristine Mihailović, da se na sjednicama roditelja “provuče”, na primjer, problem da u nekim učionicama fale televizori ili neki od takvih uređaja, nakon čega roditelji počinju da skupljaju novac. Kupuju, takođe, najčešće i materijal za rad, igračke koje im nedostaju.

Mihailović podsjeća da je 2009. godine donijeta Naredba o zabrani utvrđivanja participacije troškova obrazovanja učenika i kaže da se ona zaobilazi, jer se drugim metodama sugeriše roditeljima da sve kupe što treba i dolazi se do toga da cijeli postupak odrade oni.

Iz Ministarstva prosvjete nijesu konkretno odgovorili na pitanje kako komentarišu ovu pojavu. Nijesu odgovorili ni na pitanje da li su im se određeni vrtići žalili da nemaju dovoljno novca za ove potrebe, niti se zna koliko, zapravo, iznosi njihov budžet za ove svrhe.

“Vaspitno- obrazovne ustanove, kao ni zaposleni, ne mogu tražiti od roditelja materijal koji im je potreban, već je isključivo slobodna volja roditelja ako žele da vrtićima poklone određene stvari. Ukoliko roditelji procijene da im pojedine stvari nisu potrebne, a koje bi dobro došle za dječiju igru mogu ih dati vrtićima. Dešava se da roditelji i sami pokrenu inicijativu za prikupljanje sredstava za određeni materijal, koji bi zaposlenima pomogao u radu sa djecom (didaktičke igračke, audio oprema, knjige…)”, saopšteno je iz Ministarstva.

Rekli su da svaki vrtić ima svoj budžet i on se opredjeljuje za materijal koji je potreban kako bi se djeci omogućili što bolji uslovi tokom boravka. Kažu i da Ministarstvo prosvjete nastoji da maksimalnim i kontinuiranim ulaganjem u razvoj djeteta, kao i unapređenjem opštih uslova boravka u vrtićima, omogući stvaranje budućnosti za svu našu djecu.

“Cilj Ministarstva je promocija sigurnog, bezbjednog i podsticajnog okruženja u kojem će svako dijete imati jednake mogućnosti za učenje i razvoj kompetencija koje su važne za odrastanje i život u demokratskom, građanskom društvu”, rekli su oni.

Naredbom o zabrani utvrđivanja participacije troškova obrazovanja učenika propisano je da se u javnim ustanovama predškolskog, osnovnog i srednjeg obrazovanja i vaspitanja zabranjuje da se za pokriće troškova obrazovanja – nastavne i vannastavne aktivnosti, obezbjeđuju sredstva, od učenika i roditelja, odnosno staratelja. Direktori ustanova i Prosvjetna inspekcija nadležni su da sprovode ovu naredbu.

Iz JPU “Đina Vrbica” u Podgorici rekli su kratko da se iz godine u godinu trude da obezbijede raznovrsne didaktičko – edukativne materijale i da samim tim roditelji nijesu u obavezi da izdvajaju finansijska sredstva za potrošni materijal i igračke.

“Izuzetak su dobrovoljne donacije roditelja”, rekli su oni.

Iz podgoričke JPU “Ljubica Popović” nijesu odgovorili na poslata pitanja.

Udruženju Roditelji žale se roditelji tokom cijele godine, posebno u ovim prvim mjesecima, da im se sugeriše kupovina sredstava kada se analizira šta sve fali u crnogorskim vrtićima.

“Ne traži se od roditelja da uplate novac, jer je to zabranjeno i vodi se računa da se to ne desi, kada su ustanove u pitanju, kako bi se ispoštovala Naredba koja to zabranjuje. Ponekad i sami roditelji iniciraju, prikupe novac za određene stvari. To je, nažalost, situacija koja je jedna od mnogih načina kako mi zaobilazimo propise i nešto što se dozvoljava i što nije dobro. Mi smo, inače, šampioni po tome da zaobilazimo ono što je u propisima definisano”, rekla je Mihailović.

Smatra da Ministarstvo prosvjete treba da obrazovnim ustanovama obezbijedi dovoljno novca za normalno funkcionisanje.

“Koliko god se nekome činilo da imamo dosta toga za mali novac nijesmo svjesni koliko nam je uskraćeno i koliko mi kao poreski obveznici plaćamo kroz dažbine da bi se upravo ove stvari finansirale. Nemamo tu svijest da je važno da se od institucija sistema očekuje da osnovne stvari za obrazovanje i našu djecu obezbijede, nisu roditelji ti koji treba da obezbjeđuju”, dodala je Mihailović.

Smatra da ovo nisu proizvoljni prohtjevi, već nešto što je dio obrazovnog sistema i bez čega se ne može održavati nastavni proces.

“Mislim da je ovo nešto što mora konkretno uz Državnu revizorsku instituciju i druge ustanove da pretrpi određene analize. Mi svi o tome nekako nagađamo, a slabo možete doći do podataka koliko novca je iz budžeta Ministarstva prosvjete obezbijeđeno za ovakve stvari. Dakle, moramo da znamo koliko država njima daje novca. Iz komunikacije sa nekima od njih čujem da oni čak nemaju neka osnovna sredstva za higijenu, da u toku godine redovno kupuju, jer nemaju dovoljno. To je njihova informacija, sve to treba izanalizirati”, istakla je Mihailović.

Izvor: MNE magazin