Do početka nove školske godine ostalo je manje od dvije sedmice, a posebno joj se raduju i za nju se pripremaju budući prvaci i njihovi roditelji. Sa tremom, ushićenjem i velikim brojem pitanja i nedoumica očekuju prvi dan škole, a u traženju odgovora smo odlučili da im pomognemo. U ime velikog broja roditelja koji nam se se obraćaju, i mi smo se obratili jednom učitelju koji zna upravo te odgovore. Učitelj Sava Kovačević iz Osnovne škole Oktoih iz Podgorice u intervjuu za portal Roditelji.me govori o tome kako da roditelji pomognu djetetu da se prilagodi na novu životnu ulogu i situacije, ali i tome šta da pripreme za početak školske godine i mnogim drugim potpitanjima koja interesuju roditelje, a u vezi sa polaskom u školu prvaka.

Šta roditelji mogu da urade narednih dana do početka školske godine kako bi početak škole olakšali i djeci i učiteljima, ali i sebi?

Polazak djeteta u školu je često velika promjena za dijete, a i za roditelje, kao i za učitelje. Djetetu je potrebno da se upozna sa novom grupom vršnjaka, sa učiteljem/icom, a roditeljima da se uhvate u koštac sa novim obavezama svoje djece. Utoliko je polazak u školu stresan period za sve aktere koji su direktno uključeni u sam proces prilagođavanja djeteta.

Dobra priprema za polazak u školu je razgovor o novoj situaciji. Pitajte dijete kako ono zamišlja školu i sve što se dešava tamo. Ukoliko je dijete išlo u predškolsku ustanovu utoliko vam je lakše. Razgovarajte o školi, učitelju, drugarima, ispričajte kako je vama izgledao prvi razred, pričajte anegdote iz svojih školskih klupa. Razgovarajte o školskim obavezama i svrsi učenja. Pitajte ih šta je za njih učenje i što im je to potrebno u životu. Neka shvate svrhu postojanja škole i kako će im škola biti dobra u životu. Jednostavno samo razgovarajte i podstičite pozitivne stavove djeteta prema školi i učenju.

Uključite dijete u kupovinu svih potrebnih stvari koje su bitne za školu – školskog pribora, torbe i sl. Osigurajte i pripremite radni kutak u kući gdje će dijete da uči. Svoje strahove i nesigurnosti roditelj neminovno prenosi na dijete, zbog toga je važno da roditelji budu podrška svom djetetu, kako bi mu olakšali početak jedne nove životne situacije i kroz psihološku pripremu mu pomogli u samom procesu prilagođavanja.

Kako izgledaju prvi dani u učionici i na koji način se radi sa prvacima?

Prvi dan u školi je dan koji se pamti. To je prvi korak u školi koji je ispunjen srećom, smijehom, igrom, a morate priznati i tremom i iščekivanjem. Najčešće stariji učenici pripreme program za prijem prvaka. Uz pjesmu, igru i muziku, budući učenici/e se na jedan dostojanstven način dočekaju u svoju novu kuću tj. školu. Tog dana vlada radost koja ostane u sjećanjima svakog prvaka. Prvi dan u školi je svojevrstan praznik za porodicu koja ima đaka prvaka. Učitelj/učiteljica ih upoznaje sa učionicima, pripremi aktivnosti upoznavanja, podijeli djeci male “poklone” za dobrodošlicu i počinje škola. I učitelji imaju pozitivnu tremu sa upoznavanjem svoje nove generacije, svojih 30 novih učenika sa kojima će se družiti narednih pet godina.

Vodeći računa o periodu prilagođavanja učenika školskim obavezama prve sedmice učenici borave u školi 1 sat, naredne sedmice 2 sata, treće sedmice 3 sata i posljednje sedmice u septembru po 3,5 sata. Nastava se realizuje prema rasporedu časova.

Raspored časova je najčešće slikovit, jer na lakši način djeca mogu da čitaju određene poruke.

Prvi dani u školi su kreirani tako da učenici/e zavole školu, upoznaju se jedni sa drugima, upoznaju se sa učiteljem. Usvajaju osnovna načela komunikacije i dogovora, dogovaraju se sa osnovnim pravilima rada, uče pjesmice, razgovaraju o likovima iz priča, upoznaju okolinu i sl.

Šta dijete treba da ponese sa sobom prvog dana škole, a šta roditelji treba da obezbijede za kasnije?

Prvog dana djeca donose osmijehe :). Morate priznati da je školska torba đaka prvaka ogromna, pa je pored udžbenika treba napuniti i drugim potrebnim materijalom koji olakšava učenje.

Školska torba i školski pribor sadrže sveske (zavisno od učitelja i škole, ja tražim 2 sa kvadratićima i 1 bez linija A4 formata); olovke (najmanje 3 komada), oštraljka, gumica, blok 3, flomasteri, bojice, makaze, ljepilo u stiku, kolaž papir, plastelin.

U zavisnosti od prostornih uslova u učionici volim sa učenicima da uređujem učeničke portfolije, pa im je potreban registar /fascikla/, papirna kutija /za likovno vaspitanje, gdje djeca skupljaju šišarke, zrnevlje, salvete…/, društvene igre /za slobodno vrijeme/, slikovnice, omiljene knjige bajki koje će biti tokom prvog razreda u našoj biblioteci.

Učenicima sav školski pribor neće biti potreban odmah već tokom školske godine, ali je dobro pripremiti navedeno.

Da li je prvi razred više igra, kako to često kažemo od kada je uveden reformisani sistem školovanja odnosno sistem rada sličan radu u vrtićkoj predškolskoj grupi ili je u pitanju ipak sistem koji podrazumijeva učenje i obaveze? Šta sve prvaci uče u toku godine?

Prvi razred se nastavlja na predškolsko obrazovanje što je i logičan slijed za nastavak igre kao jedne od osnovnih metoda rada u prvom razredu. Aktivnosti koje su planirane kroz igru su osnova učenja djece od 6 godina. Kada imate na umu činjenicu da radite sa djecom od 6 godina, da im je pažnja veoma kratka maksimalno do 20 minuta, da im je potreban pokret i razgovor… igra je jedina aktivnost koja zadovoljava sve navedene kriterijume. Igra je sistem koji podrazumijeva učenje, sistem koji je organizovan tako da zadovolji sve navedene elemente, ima svoj cilj i jasne ishode učenja. U toj igri djeca uče jedna od drugih i zajednički rješavaju problem koji im se postavlja. Igra koja je usmjerena na rad i učenje svih.

Kroz igru učenici uče da uče, dobijaju obaveze i stiču radne navike koje steknu tokom prve godine školovanja. Ovo su temelji i kako se stvari postave u prvom razredu tako će i biti u narednim. Njihov uzrasni nivo samo čuje “igra” i tako je treba koristiti.

Kako se djeca iz ugla učitelja privikavaju na školske klupe i sistem rada s obzirom da im je tek 6 ili čak i manje godina i mogu li da isprate način rada i tempo?

Sistem rada u učionici se prilagođava samim učenicima. Zbog toga se tokom jednog časa koji traje 45 minuta aktivnosti brže smjenjuju u svrhu zadovoljavanja trenutnih potreba djece. Zamislite dijete od 6 godina koje sjedi 45 minuta! Ne, nije moguće. Zadatak učitelja je da kreira atmosferu u kojoj će djeca da rade, a kroz rad da usvajaju određene sadržaje. Učitelj u I razredu najviše radi, ali je to njegovo ulaganje najmanje vidljivo. Aktivnosti su organizovane tako da djeca stvaraju u učionici, rade u grupama, pričaju i pripovijedaju, takmiče se i sl. Znači, sve u učionici je usmjereno na učenike. Učitelj je osoba sa iskustvom i prilagođava metodologiju i tempo rada. Ukoliko postoje određene poteškoće u savlađivanju gradiva učitelj u saradnji sa roditeljima zajednički dolazi do rješenja.

Veoma važna činjenica u ovom trenutku je partnerski odnos roditelja i učitelja. Čak se dešava da roditelji prisustvuju nastavi kako bi dijete brže i bolje prihvatilo školske obaveze. Često volim da kažem: “Kada imate uspješnu saradnju sa roditeljima, imate sve.” Ova rečenica je mnogo puta dokazala svoju opravdanost, a naročito kada su učenici u starijim razredima osnovne škole. Porodica i škola zajedničkim snagama stvaraju atmosferu u kojoj dijete može da napreduje.

Moje iskustvo sa prvacima je vrlo pozitivno. Prema mom mišljenju, prvi razred je razred progresa jednog djeteta. U tom razredu djeca najviše usvoje kako vaspitnih, tako i obrazovnih elemenata. U prvom razredu akcenat je na vaspitnoj komponenti, odjeljenje usvaja određena pravila rada u učionici, djeca se upoznaju jedni sa drugima i sa učiteljem, uče da rade jedni sa drugima, utiču na promjenu ponašanja, dešavaju se pozitivne promjene u odnosima, prema sebi i drugima, uče da rješavaju konflikte, djeca razvijaju samopouzdanje, motivišu se da uče. Ne zanemarujući, i jedan veliki obrazovni segment koji je osnova za dalje učenje.

Radoznala i samosvjesna djeca uče lakše nego ona sa predznanjem. Učenje čitanja i pisanja djeci je jedan od najmanjih problema sa kojima se susrijeću u grupi, po pravilu vrlo brzo savladavaju te vještine. Puno je važnije kod djeteta razvijati emocionalnu inteligenciju. Sposobnost prilagođavanja, samodiscipline, upornosti, optimizma, poštovanje drugih, spremnost na saradnju, važniji su za uspjeh od kognitivne inteligencije. Prihvatanje neuspjeha, pravo na greške, strpljivost, prednosti su koje će djetetu pomoći u savladavanju školskih obaveza.

Šta djeca treba da znaju kada pođu u školu i trebaju li da se za početak školovanja “pripremaju”?

U mom iskustvu najbolji đaci su oni koji I razred počinju “nespremni”. Šta to znači? Nijesu znali da čitaju, piši, broje, ali su znali da slušaju, prate i čuju određene sadržaje koje uče. Dijete koje je naučilo da aktivno sluša bajku, priču, pjesmu koje zna da ispriča neki događaj je spremno za polazak u školu. Sam pristup u radu je jako bitan i u tom kontekstu ohrabrujem roditelje da djeci čitaju i razgovaraju o pročitanom, jer dijete razvija pažnju i koncentraciju što je preduslov za uspješno praćenje nastave. Čitajte sa djetetom redovno, ali ne predugo (10-20 minuta) neka to bude vrijeme za smijeh i radost.

Da bi se dijete što bolje prilagodilo zahtjevima škole, potreban je skladan razvoj svih djetetovih sposobnosti: motoričkih, socio-emocionalnih i intelektualnih. Mnogi roditelji griješe što forsirano uče dijete da čitaju i pišu kako bi mu olakšali rad u nastavi. Daleko bolja priprema za školu odvija se putem igara i aktivnosti u kojima mora upotrijebiti svoju ruku i prstiće.

Neke djetetove osobine, sposobnosti i vještine su presudnije za uspješno školovanje od poznavanja slova. Dijete koje ima dobru sliku o sebi, zna da se zauzme za sebe, zna da rješava probleme i sukobe, da se ponosi uspjehom, podnosi neuspjeh, pomaže i dijeli sa prijateljima, zna da se dogovara i pridržava pravila, sa upornošcu završava što je započelo… je spremno za drugi korak u savladavanju školskih obaveza.

Ono što je korisno prije škole je da se dijete osamostali u brizi za sebe: u kulturno-higijenskim navikama pri jelu, oblačenju, korištenju WC-a, pranju i brisanju ruku, u brizi za svoje stvari… Naučite dijete neke važne stvari: ime i prezime (svoje i roditelja), adresu i broj telefona, riječi kulturnog ophođenja, siguran put od kuće do škole… Za uspješno usvajanje psihomotornih vještina potrebno je sazrijevanje, ali i vježbanje (podstičite igre loptom, skakanje preko užeta, penjanje, trčanje, ali i samostalno oblačenje, zakopčavanje). Psihomotorne vježbe doprinose razvoju motornih vještina, ali i bogaćenju senzomotornih iskustava i funkcija, kao i socijalnom razvoju.

Vaša poruka roditeljima budućih prvaka?

Spremite se da uložite energiju, strpljenje, kreativnost, jer ulažete u budućnost svoje djece. Budite spremni da čujete zanimljiva pitanja i date kreativne odgovore. Budite spremni da osluškujete svoje dijete i njegove/njene potrebe i da reagujete. Budite otvoreni da prihvatite sugestije učitelja/učiteljice, jer su njihovi postupci dobronamjerni.

Molim vas, nemojte da zaboravite da uvijek POHVALITE svoju djecu. Najvažnije, dajte djetetu do znanja da vaša ljubav prema njemu ne zavisi od njegovog školskog uspjeha i ponašanja.