Sistem socijalnih usluga potrebno je decentralizovati, urediti oblast finansiranja servisa, uspostaviti efikasnu kontrola kvaliteta i obezbijediti proaktivni pristup institucija. Unapređenje ove oblasti nije moguće bez odlučnosti države, s obzirom na to da se o istim problemima govori već dvadesetak godina. To su neki od ključnih zaključaka sa Dana otvorenih vrata Roditelji pitaju, na temu –  Značaj socijalnih usluga za porodice u Crnoj Gori, koji je udruženje Roditelji organizovalo juče u Podgorici.

U ime organizatora, udruženja Roditelji, socijalna radnica Katarina Čarapić istakla je da je veoma važno u kreiranju socijalne politike usredsrediti se na potrebe samih građana.

“Dobra socijalna politika jeste balans usluga iz različitih oblasti, sa zadatkom da se korisnici osnaže do te mjere da im ta usluga više nije potrebna. Tako, dugoročno, pomažemo porodicama. Nažalost, naše trenutno stanje pokazuje da je sistem socijalne politike u Crnoj Gori uglavnom usmjeren na materijalna davanja. Pitanje siromaštva nije samo lični dohodak, a ono je dugo posmatrano samo kroz tu dimenziju”, ukazala je Čarapić.

Da bi se uspostavili konkretni servisi podrške, za koje je potrebno mnogo resursa, dobra umreženost sistema i međusektorska saradnja, mora postojati, kako je naglasila, odlučnost države.

Podsjetila je da su najčešći nosioci servisa u našoj državi nevladine organizacioje, koji su projektno orjentisane i suočavaju se sa rizikom održivosti i stalnim pritiskom kako nastaviti sa konkretnom podrškom/servisom koju pružaju prodicama.

“Porodice moraju biti sistemski podržane i moramo razvijati usluge koje su im potrebne. Sve što se radi, a nije sistemski I umreženo, neće imati rezultata I kratko će da traje. Samo tako možemo smanjivati siromaštvo, samo tako možemo očekivati da ne bude problema u ponašanju naše djece, samo tako možemo uticati na smanjenje nasilja”, istakla je Čarapić.

Samostalna savjetnica u Direktoratu za socijalno staranje i socijalnu zaštitu Ministarstva rada i socijalnog staranja Ivana Izgarević govorila je o socijalnim uslugama koje su dostupne u Crnoj Gori i planovima ovog resora po tom pitanju.

Ona je kazala da Vlada Crne Gore u ovoj godini planira izradu nekoliko startegija i to deinstitucionalizacije, razvoja sistema socijalne i dječije zaštite i prevencije i zaštite djece od nasilja.

“Cilj strateških dokumenata je da se unaprijedu kvalitet života korisnika socijalne I dječije zaštite I njihova osnaženost za samostalan i produktivan život. Kroz ove strategije biće unaprijeđen normativni okvir, sistem kvaliteta usluga i stvaranje uslova za postupak deinstitucionalizacije. Programom rada Vlade planirana je u četvrtom kvartalu ove godine i izmjena Zakona o socijalnoj I dječijoj zaštiti”, saopštila je Izgarević.

Ona nije odgovorila na više pitanja roditelja koji su online putem pratili događaj, a zanimalo ih je kada će biti riješeni problem koji se tiču isplate dječijih dodataka, kao i naknada za novorođenčad.  

Ključne rezultate u dijelu podrške porodicama iz posljednje analize koju je sprovela Svjetska banka u saradnji sa kancelarijom UNICEF-a u Crnoj Gori predstavila je Nada Đurović Martinović, koordinatorka programa dječije zaštite u UNICEF-u.

Đurović Martinović je navela da Zakon o socijalnoj i dječijoj zaštiti podrazumijeva četiri vrste usluga, ali je ostavljen prostor i za razvoj inovativnih usluga. Ta odredba se, kako je pojasnila, drugačije tumači pa u praksi nije ostavila prostora da se te usluge razvijaju.

“Najbolji primjer za to je da je Vlada pilotirala na primjer uslugu porodičnog saradnika pet ili više godina, a UNDP I UNICEF su je finansirali. Kada je trebalo da pređemo na standardizovanje i licenciranje te usluge ispostavilo se da u Zakonu nema mogućnosti da se to učini. Potrebno je promijeniti Zakon i bolje urediti ovu oblast. Kada govorimo o Zakonu, oblast koja zahtijeva veliko unapređenje je i finansiranje usluga. Zakonom je uređeno da usluge na lokalnom nivou mora da finansira lokalna samouprava ukoliko je u mogućnosti,  a ako nije to treba da radi država sa nacionalog nivoa. Ne govori se o jasnoj obavezi lokalnog i nacionalnog nivoa. Takođe, ne postoji ni jasno definisani paket minimuma usluga koji svaka opština treba da obezbijedi za djecu i porodice”, rekla je Đurović Martinović.

Dodala je da se često dešava da se opštine, iz tog razloga, opredijele za materijalna davanja, a ne za finansiranje usluga zbog toga što je jako teško da se pokriju svi troškovi potrebni za održavanje servisa.

Prema njenim riječima, dosta su strogi kriterijumi za lincenciranje usluga naročito za NVO sektor, a čak i kada se ispune nije dovoljno jak mehanizam kontrole i evaluacije usluga. Upozorava da je praznina u Zakonu i to što pružaoci usluga sada mogu biti i počinioci krivičnih djela rodnozasnovanog nasilja, nasilja u porodici, seksualnog zlostavljanja…

“Analiza je pokazala i da centri za socijalni rad nemaju proaktivnu ulogu, već djeluju kada se desi nešto, kada im to javi policija ili neki drugi organ da postoji rizik  ili kriza u porodici. I analiza je pokazala da postoji manjak voditelja slučaja koji se bave djecom i porodicama u centrima za socijalni rad”, kazala je Đurović Martinović.

Potrebno je, kako je istakla, na lokalnom nivou osigurati paket minimuma usluga, kao i da država napravi nacionalni plan razvijanja usluga i njihovog budžetiranja. Osim toga, moraju, kazala je predstavnica UNICEF-a, da postoje jasni kriterijumi za pružanje i evaluaciju svake usluge, kao usloga za dalje finansiranje.

“Potrebno je ojačati uloge Zavoda za socijalnu i dječiju zaštitu i centara za socijalni rad kako bi se omogućilo da se usluge pružaju kvalitetno, da budu održive i da na kraju pružimo podršku porodicama i djeci koji su u stanju potrebe Ili u riziku, odnosno da djelujemo preventivno, a ne reaktivno”, zaključila je Đurović Martinović.

Komentarišući planove Ministarstva rada i socijalnog staranja, zamjenica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Snežana Mijušković ukazala je na to da se o unapređenju sistema socijalne i dječije zaštite govori već dvadeset godina.

“Nebrojano puta do sada smo imali strateška dokumenta u kojima smo sve ovo već imali napisano. O decentralizaciji sistema socijalne i dječije zaštite, kao i obrazovanja i zdravstva, govorimo od 2000. godine. Do danas se u tom smislu nije ništa promijenilo, ali se značajno promijenila demografska struktura naše države. Nažalost nije jednaka situacija na sjeveru bila prije 20 godina kao što je to sada. Sada govorimo o praktično opustošenom sjeveru. Bez obzira gdje žive sva djeca i građani treba da imaju iste usluge. Nebrojano puta je institucija Zaštitnika u svojim izvještajima konstatovala da nama djeca nemaju jednake uslove za razvoj potencijala”, istakla je Mijušković.

Ona je ocijenila da ne postoji ni međusektorska saradnja, a ne sarađuje se ni kada je u pitanju lokalni nivo.

Mijušković je ukazala na to da razvoja usluga u sistemu socijalne zaštite neće biti bez jasnog finansiranja.

Ovaj događaj udruženje Roditelji je organizovalo kroz projekat Inkluzivno kreiranje lokalnih javnih politika i usluga, koji je podržan kroz program OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M’BASE, koji sprovodi Centar za građansko obrazovanje (CGO), u partnerstvu sa njemačkom fondacijom Friedrich-Ebert-Stiftung (FES), Centrom za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore (CZIP) i Politikon mrežom, a u saradnji sa Ministarstvom javne uprave i Ministarstvom evropskih poslova Vlade Crne Gore. Program finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave.