Piše: Bojana Kastratovic Franquelli, defektološkinja

Pred nama je period porodičnih okupljanja i darivanja. Djeca im se najviše raduju jer tada dobiju najviše poklona. Mame i tate, babe i djedovi i ostala rodbina se utrkuju sa Djeda Mrazom ko će više nagraditi „najmlađe i najslađe“. Znaju to i u prodavnicama sa dječijim igračkama. Veliki popusti i praznična atmosfera ne ostavlje prostora za racionalno razmišljanje – šta odabrati – kao da će u većoj kesi/kutiji, biti i više sreće.

Dvije su „zamke“ u koje lako možemo da upadnemo. Prva bi bila kvantitet, ili u ovom slučaju prekomjeran broj igračaka. A druga kvalitet, odnosno da li igračka podstiče ili guši razvojni tok.

Zašto veliki broj igračaka utiče loše na razvoj?

Kada dijete uđe u prostoriju sa mnogo igračaka (a apsolutno sve su didaktičke, odnosno podsticajne) njegova pažnja će biti rasuta, jer želi sve da vidi i isproba. Isto će biti i ako u takvoj prostoriji stalno boravi. Imaće omiljene, ali uvijek će postojati ometači pažnje, tj. druge igračke.

Osim toga, dijete učimo da mu svaki slobodan trenutak mora biti zabavan. Vrlo je teško i štetno pružati konstantnu pažnju i nuditi mu širok dijapazon mogućnosti kako da se zabavi. Na ovaj način mi djetetu dajemo ideju šta da osmisli da bi se osjećao zadovoljno, ne razvijajući kreativnost, stvaralaštvo, inovativnost…sve ono što mu je potrebno da izraste u improvizatora i uspješnog čovjeka.

Sasvim je u redu da djetetu bude ponekad dosadno. To jeste neugodno stanje, ali iz tog stanja će dijete pokušati da izađe tražeći rješenje, odnosno probudiće kreativnosti.

Koje su igračke korisne, a koje su beskorisne?

Igračke i igre bi trebalo da se biraju u skladu s uzrasnim dobom djeteta. Dakle, nećemo birati plišane igračke djetetu od sedam godina, niti vijaču djetetu od dvije godine. Uzrasna preporuka koju proizvođač naznači na ambalaži u većini slučajeva bude u skladu sa specifičnostima tog doba.

Korisne igračke su one koje imaju za cilj da se riješavanjem zadataka dođe do cilja. Tokom tog procesa dijete je okupirano pažnjom, misaoni tok je ubrzan, dijete teži da stigne do cilja i na kraju osjeća zadovoljstvo zbog postignutog. Vrlo često „korisnim“ igračkama može da se igra i na više načina! Tu spadaju: ubadaljke, nizaljke, lego kocke, puzle, otkrivalice, masa za modeliranje, igračke za razvrstavanje i grupisanje po nekim svojstvima, muzički instrumenti, bojanke, taktile igračke, tihe knjige…

Beskorisne igračke su one koje nijesu u skladu sa uzrastom djeteta i nisu podsticajne. One se ne mogu rastaviti ni sastaviti, ni kotrljati, natopiti pa oscijediti, obući, napraviti im frizuru… ništa od toga, već se osmišljava simbolička igra, koja bi se na isti način mogla osmisliti i sa „kinder jaje“ igračkama. Ove igračke su, po pravilu, najskuplje i simbolizuju likove iz crtanih filmova, filmova, lutke sa reklama… Firme zadužene za marketinško promovisanje određenih proizvoda vrlo spretno manipulišu najmlađima kroz medijski prostor. Likovi lutki sa reklama (popularne LOL) imaju formiranu youtube stranicu sa pjesmama „benda“ LOL i crtanih filmova koji ne promovišu kulturu govora, uvažavanje i ljubav prema drugome, poštovanje i pomaganje, već je fokus na fizičkim kvalitetima likova, površnih razgovora, ljubomori. Djeca ovakve modele ponašanja usvajaju nesvjesno. Pretenciozno bi bilo tvrditi da je bilo kom brendu cilj da negativno utiče na vaspitanje djece, te je to vrlo vjerovatno tek nus- proizvod njihovih komercijalnih interesa.

Zato je važno da roditelji, rodbina, odnosno odrasli u životima djece budu brana i racionalizuju ono što djeca sama ne mogu. Sreća ne zavisi od cijene poklona i ne kupuje se u prodavnici, ali se mogu kupiti brojne igračke koje će i obradovati i vaše dijete važnim lekcijama naučiti.

Izvor: Društvo defektologa Crne Gore