Uprava policije je tokom prošle godine registrovala ukupno 23 krivična djela protiv polne slobode maloljetnika. Za osam mjeseci ove godine evidentirali su 14 takvih krivičnih djela.

U petogodišnjem periodu, od 2013. do marta 2018. godine, crnogorski sudovi su osudili 36 osobe za krivična djela protiv polne slobode maloljetnika, pa se može zaključiti da je broj slučajeva pedofilije u porastu.

Pored registrovanih krivičnih djela koja se odnose na seksualno zlostavljanje djece, praksa pokazuje i veći broj ovih slučajeva koji u istražnom postupku bivaju okvalifikovani kao prekršaji.

Prema podacima koje je Uprava policije dostavila portalu Roditelji.me, od 23 krivična djela protiv polne slobode na štetu maloljetnika tri su se odnosila na silovanje, pet su kvalifikovana kao obljuba nad djetetom, 11 krivičnih djela se odnosilo na nedozvoljene polne radnje, a četiri na dječiju pornografiju.

Među 14 krivičnih djela koje je policija registrovala ove godine, bila su tri silovanja u Baru, Tivtu i Ulcinju, jedno krivično djelo silovanje u pokušaju, šest dječije pornografije i četiri nedozvoljene polne radnje.

Prema riječima Lepe Žunjić iz udruženja Roditelji, podaci pokazuju da je stanje alarmantno.

Gostujući u Bojama jutra TV Vijesti, ona je kazala da je, uprkos izmjenama Krivičnog zakonika i rigoroznijim kaznama koje su sada propisane, i dalje u praksi prisutno da veliki broj slučajeva seksualnog zlostavljanja djece dobije epilog prekršaja, a ne krivičnog djela.

Ona je podsjetila da je udruženje Roditelji nedavno dobilo objašnjenje Višeg državnog tužilaštva da Krivičnim zakonikom nije jasno određeno šta su to nedozvoljene polne radnje, već je to prepušteno tumačenju tužilaca.

„Da bi se nešto okarakterisalo kao nedozvoljena polna radnja, kako nam je tada objašnjeno, počinilac bi trebalo da dodirne dijete u predjelu kupaćeg kostima. Mnogi slučajevi su završili kao prekršaji i jako nam je teško da prihvatimo tu činjenicu“, kaže Žunjić.

Viša državna tužiteljka Danka Ivanović Đerić je kazala da je izmjena Zakonika jako značajna za praksu, ali je i oštra poruka svim potencijalnim izvršiocima ovih djela.

„Kada su u pitanju krivična djela podaci, odstupaju u nekom vrlo malom broju, jer tužilaštvo vodi evidenciju ne samo o slučajevima prijavljenih u policiji, nego i od strane nevladinih organizacija i samih građana, kao i u onim situacijama gdje su tužioci sami formirali predmete u vezi sa saznanjima koja su dobili. Neko deliktno ili društveno neprihvatljivo ponašanje može biti okarakterisano i predstavljati krivično djelo, a neko blaže ponašanje može predstavljati prekršaj. Krivično djelo je protivpravno skrivljeno djelo i propisano je Krivičnim zakonikom. U Zakonu o javnom redu i miru, Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici i Zakonu o zabrani diskriminacije su propisana određena ponašanja koja su blažeg karaktera i mogu se svesti pod prekršaj. Važno je da javnost zna da tužilac u svakom konkretnom slučaju, kada dođe do prijave, odnosno do saznanja da je izvršeno neko djelo, cijeni sve okolnosti tog događaja, prikuplja dokaze i kvalifikuje ga kao krivično ili prekršajno ili nekada se dešava da nema dokaza“, rekla je Đerić.

Istakla je da vjeruje da u nekim ozbiljnim situacijama tužilac neće pogriješiti, ali dolazi do toga da javnost ipak, zbog nedovoljno informacija, smatra da je došlo do greške.  

Ona je kazala da postoje i situacije i kojima se naknadno razmatra d ali ej neko djelo prekršaj ili povlači krivičnu odgovornost.

„U situaciji kada se podnosi zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka Sudu za prekršaje, sudija je dužan da, ukoliko ocijeni da taj događaj može imati elemente krivičnog djela, po zakonu takve spise premeta dostavi tužilaštvu ponovo na ocjenu. To se vrlo rijetko dešava i pitanje je da li je uopšte bilo takvih predmeta kada je riječ o ovoj temi“, rekla je viša državna tužiteljka.

Ona je kazala da svaki roditelj može, bez obzira na kvalifikaciju tužioca u samom startu, da podnese prijavu tužilaštvu.

„Taj predmet će potom biti ponovo razmatran. Mogu tražiti i prijem kod rukovodioca tog Tužilaštva ili tužioca. Mi smo dužni da razgovaramo sa građanima, kao i da im pomognemo i preispitamo tu situaciju“, rekla je Đerić.

Žunjić je podsjetila da je na sjeveru Crne Gore već tri mjeseca pred tužilaštvom predmet gdje je muškarac star 80 godina osumnjičen za nedozvoljene polne radnje nad sedmogodišnjom djevojčicom. Iako je na slobodi, a žive veoma blizu, epilog tog postupka još nije poznat.

„Imajući u vidu taj i slične slučajeve moramo se zapitati koliko su djeca i porodice zaštićeni. Ako na jednu stranu stavimo zakone, tumačenja i pravilnike, a na drugu stranu koje su to posljedice koje podnose djeca žrtve i njihove porodice, moramo se zapitati da li je zaista svaki od tih slučajeva samo prekršaj“, istakla je Žunjić.

Ona je kazala da zabrinjava i to što žrtve i njihovew porodice nemaju prsiho-socijalnu podršku, a da u državi ne postoji ni tretman, kao ni nadzor nad počiniocima, iako je to definisano izmjenama Krivičnog zakonika.

“Udruženje Roditelji se obratilo juče vrhovnoj državnoj tužiteljki, tražeći da VDT definiše uputstva o postupanju u slučajevima protiv polne slobode maloljetnika, koja bi se odnosila na sve tužioce. Ranije smo od Tužilačkog savjeta takođe tražili da posebnu pažnju usmjeri na postupanje tužilaca u slučajevima u kojima su žrtve bile djece, a napadale su ih i uznemiravale starije osobe i ugrožavale im njihove polne slobode”, rekla je Žunjić.

Izvor: TV Vijesti