Još jedna školska godina je počela, a na tom putu često je vrlo teško izbjeći i loše ocjene koje izazivaju veliko razočarenje kod djece, ali i roditelja. Osim toga, vječito pitanje, bez obzira da li je riječ o prvacima ili onim starijima, čini prosjek 5,0. Svakodnevne obaveze, obimno gradivo, kao i očekivanja, mogu stvoriti velik stres djeci, ali i njihovim roditeljima.

Nova školska godina ponovno donosi brojne izazove za sve njih, a prema riječima hrvatskog psihologa Krešimira Prijatelja, svi ti izazovi ujedno mogu biti vrijedne lekcije koje će djeca savladati na putu odrastanja, a mame i tate na svom putu roditeljstva.

„I uspjeh i neuspjeh mladi mogu doživjeti na različite načine. Ipak, važno je da djeca ne dožive neuspjeh kao izrazito neugodno iskustvo koje će ih dodatno demotivisati u obavljanju svakodnevnih obaveza, a u tome važnu ulogu imamo upravo mi odrasli – roditelji, učitelji i ostali uključeni u vaspitanje i obrazovanje djece i mladih. Učenje djece i mladih o nošenju sa neuspjehom, ali i uspjehom, može biti važan temelj za suočavanje sa situacijama u kojima će se potencijalno zateći kasnije tokom života“, objašnjava psiholog.

Važno je, dodaje on, da mladi dobiju jasnu poruku kako sami svojim trudom, radom i upornošću možemo u velikoj mjeri odrediti kakav ćemo uspjeh postići.

„Naravno, uz to je veoma važno ne a priori kažnjavati neuspjeh, imajući u vidu djetetove mogućnosti, odnosno sposobnosti, kapacitet i uslove u kojima odrasta. Svaki roditelj najbolje poznaje svoje dijete, ali uz dobru saradnju sa školom, u vidu komunikacije sa nastavnicima i stručnim radnicima, može steći širu sliku o tome što kod svog djeteta može smatrati uspjehom, a što neuspjehom, te shodno tome prikladno ga nagraditi ili mu na određeni vremenski period ukinuti neku privilegiju (poput igranja videoigrica ili vremena provedenog na nekom elektroničkom uređaju)“, savjetuje Prijatelj.

Važnost rutina i radnih navika

Često se čuje od roditelja da nijesu zadovoljni ocjenama svoje djece zbog toga što ‘ne žele da uče’, ‘sve im je važnije od škole’, ‘stalno vise na mobilnim telefonima ‘ ili navode druge slične razloge kojima pokušavaju sebi i drugima da objasne izostanak uspjeha.

„Predložio bih roditeljima da u situaciji kontinuiranog izostanka uspjeha, uz sumnju na postojanje određenog problema, u konsultaciji sa nastavnicima ili stručnim radnicima u školi, potraže pomoć stručnjaka sa strane poput psihologa, socijalnog pedagoga ili logopeda. Tako će provjeriti radi li se o nekoj poteškoći učenja, pažnje, čitanja, pisanja, računanja ili možda postoji određeni problem u ponašanju, prilagođavanju i slično. Sve to može biti jedan od razloga lošijeg školskog uspjeha. Uz jasniju sliku o djetetovom cjelokupnom stanju moći će se promjenom pristupa i preporukom školi olakšati djetetu oni aspekti u kojima iskazuje određenu poteškoću“, kaže stručnjak.

Isto tako, ranije navedeni razlozi koje roditelji nerijetko navode prilikom objašnjavanja neuspjeha svoje djece mogu biti podsjetnik na važnost uspostavljanja rutine, ali i radnih navika kod djece od njihove rane dobi.

„Konkretan raspored i jasno uspostavljena rutina koja se sastoji od obaveza i dužnosti, ali i vremena koje dijete može provesti u aktivnostima po svom izboru koje su primjerene uyrastu, postaju obrazac kojim će se koristiti i kasnije tokom osnovne i srednje škole. Ipak, zapitajmo se koliko se danas mi odrasli uopšte sjećamo (ne)uspjeha na raznoraznim provjerama znanja. Premda su nam poneka ostala urezana u sjećanje, s određenim vremenskim odmakom više pamtimo bezbrižnost tog razvojnog perioda kroz prijateljstva, prve ljubavi, kao i osjećanja povezana sa njima. Pritom zbog obrazovnog sistema u kojem se djeca školuju ne treba pretjerano umanjivati važnost ocjena, jer su one zaista važne za upis željene srednje škole ili nastavak obrazovanja na odabranom fakultetu. Takođe, smatram da je potrebno dodatno naglašavati važnost psihičkog zdravlja djece i mladih kao dijela njihovog cjelokupnog zdravog rasta i razvoja“, smatra Prijatelj.

Lošiji uspjeh na nekoj provjeri znanja, upozorava on, ne mora uvijek biti ogledalo samo naučenog gradiva, već zbir raznih individualnih (na primjer dekoncentrisanost, strah, pospanost…), a uticaj mogu imati i razni drugi faktori poput okolne buke, nejasnih kriterijuma…

Bitka za prosjek

Što se tiče aktuelnog trenda trčanja za skroz odličnim prosjekom, psiholog kaže da je vrlo stresan i štetan.

”To može biti posebno opterećujući trend za djecu i njihovo psihičko zdravlje, naročito ako je taj rezultat i očekivanje djetetu važnih odraslih osoba iz njegove uže okoline. Guranje prosjeka 5,0 možemo na primjer percipirati kao veliki kamen koji neka djeca poput Sizifa guraju uz brijeg. Ne može se i ne smije očekivati da djeca takav teret sama nose na svojim leđima jer to može dovesti do povećane količine stresa, tjeskobe, depresije, povlačenja i drugih indikatora psihičkog zdravlja. Sa djecom je potrebno na njima razumljiv način komunicirati o međusobnim očekivanjima, ali važno je da prije toga sami razmislimo o  očekivanjima školskog uspjeha naše djece i budemo oprezni da pritom ne dajemo prednost svojim interesima, ambicijama i željama“, smatra psiholog.

Prema njegovim riječima, dijete koje dobije jasnu informaciju da ga vidimo, volimo i cijenimo, bez obzira na njegov školski ili drugi uspjeh, neće se konstantno truditi da pridobije našu pažnju, ljubav i poštovanje na način da gura skroz odličan uspjeh.

„Takvu informaciju važno je dovoljno rano predstaviti djetetu kako ono ne bi na osnovu naših reakcija zaključilo suprotno. Pritom je naročito važno ne zaboraviti da pohvalimo djetetov uspjeh kao nešto što je dobro i korisno, ali na način da ono ne doživi tu informaciju kao da ga zbog postignutog uspjeha ili pak zbog njegovog izostanka više ili manje volimo, cijenimo ili poštujemo. Stoga je potrebno biti oprezan prilikom izražavanja ponosa na djetetov uspjeh i ne izjednačavati ga sa našom pažnjom, ljubavlju ili poštovanjem prema njemu“, objašnjava on.

Neuspjeh uglavnom teže podnose ona djeca čiji roditelji ili neke druge djeci bliske osobe imaju visoka očekivanja od njih.

„Djeca će formirati svoje vrijednosti na osnovu onih koje imaju njihovi roditelji, što ima ključnu ulogu u njihovom razvoju. Dakle djeca oblikuju prioritete, očekivanja i uvjerenja po uzoru na sebi najbliže osobe u životu. Visoka očekivanja stoga mogu djeci stvoriti kontinuiran osjećaj pritiska i zabrinutosti, a u situacijama lošijeg uspjeha dovesti do osjećaja da nisu dovoljno dobri“, kaže Prijatelj.

U takvim situacijama djeca se mogu naći u začaranom krugu, u kojem im upravo zabrinutost i intenzivan osjećaj straha mogu smanjiti postignuće.

„U tim slučajevima mladi se mogu okrenuti varanju ili prepisivanju na testovima, pa čak i korišćenju određenih lijekova ili stimulansa kako bi ostvarili ili zadržali očekivani uspjeh, što može dovesti i do određenih problema u ponašanju, ali i negativno uticati na njihove društvene odnose“, ističe psiholog.

O uključenosti roditelja

Ako smo kao roditelji uključeni u djetetovo školovanje isključivo na način da mu dajemo nekonstruktivne kritike, bez ukazivanja na ono što je učinilo pogrešno i ponudimo način na koji bi moglo poboljšati svoj uspjeh, onda, kako smatra Prijatelj, kod djeteta može doći do pojave intenzivnog osjećaja stida ili straha od neuspjeha.

„Zbog toga možda u budućnosti neće biti iskreno prema svojim roditeljima, a ishodi takvih obrazaca mogu završiti i ozbiljnijim psihičkim poteškoćama poput depresije ili poremećaja u ponašanju. Neke lekcije se ipak ne mogu naučiti isključivo u školi – učite djecu empatiji, ljubaznosti, susretljivosti, obzirnosti i brižnosti. Istraživanja ukazuju na to da bolji uspjeh postižu ona djeca čiji roditelji vode računa o ovim vrijednosti, više nego o visokim ocjenama. Roditelji bi kod djece trebalo da njeguju želju za učenjem više nego da ih podstiču da imaju besprekoran prosjek. Osim roditeljske uključenosti i dosljednosti, važno je da djeca dobiju informaciju što ne čine dobro i kako to mogu ispraviti“, savjetuje Prijatelj, koji je i profesor na studijama psihologije u Zadru .

KORISNI SAVJETI

Kratki podsjetnik za roditelje:

– podstičite iskrenu komunikaciju oko školskog uspjeha

– jasno razdvojite svoja od djetetovih očekivanja

– budite uključeni u djetetovo školovanje

– dosljedno motivišite i stimulišite dijete, a u slučaju naglog pada školskog uspjeha ili nedovoljnih ocjena ukinite mu određene privilegije

– stavite naglasak na važnost psihičkog zdravlja, a ne na prosjek ocjena 5,0.

Izvor: tportal.hr