Samohrani roditelji koji su zaposleni ne bi smjeli, bez pisanog pristanka, da rade prekovremeno i noću ili da budu raspoređeni na neku poziciju van mjesta prebivališta. Osim toga, sve dok njihovo dijete ne navrši sedam godina ili ako ima posebne potrebe, otkaz koji im uruči poslodavac smatra se nezakonitim. Sve to regilisano je Zakonom o radu, koji, između ostalog, propisuje niz prava samohranih roditelja.

Pojam samohranog roditelja, kako popjašnjavaju pravnici, nije jedinstveno definisan, ali u Zakonu o socijalnom i dječjem osiguranju navodi se sljedeća definicija: „Samohrani roditelj je roditelj koji je razveden ili je drugi roditelj umro ili je nepoznat, a izdržava dijete, odnosno vrši produženo roditeljsko pravo, u skladu sa zakonom, do zasnivanja bračne ili vanbračne zajednice“.

U slučaju da se zaposleni pozove na ova prava iz Zakona o radu, poslodavac će tražiti dokaze da je samohrani roditelj. Zavisno od toga zbog čega neka osoba ima taj status, razlikuju se, kako navodi advokatica Maja Živković, i načini dokazivanja.

„U zavisnosti od toga zbog čega je neko lice samohrani roditelj, mogu se dostaviti različiti dokazi – smrtovnica za drugog roditelja, izvodi iz matične knjige rođenih, presuda o razvodu braka, te ostali iz kojih proizilazi da je neko lice samohrani roditelj. Svakako i dokaz da nije zasnovana nova bračna ili vanbračna zajednica“, objašnjava Živković.

Prema njenim riječima, pitanje je da li je adekvatno tretirati roditelja sa kojim dijete živi kao samohranog roditelja ako i drugi roditelj doprinosi izdržavanju i održava lične odnose sa djetetom, što zna u praksi biti slučaj.

„Kada je riječ o zajedničkom vršenju roditeljskog prava ne može se govoriti o tome da je neki od roditelja samohrani roditelj, budući da roditelji zajednički i sporazumno vrše roditeljsko pravo, između ostalog zajednički i sporazumno izdržavaju dijete, baš kao u braku ili u vanbračnoj zajednici”, ističe Živković.

Članom 50, stav 3, Zakona o radu propisano je da samohrani roditelj koji ima dijete mlađe od sedam godina života ili dijete sa smetnjama u razvoju ne može biti raspoređeni na rad u drugo mjesto, van mjesta prebivališta, odnosno boravišta, bez pisane saglasnosti.

U slučaju raspoređivanja zaposlenog na rad van mjesta prebivališta, mora mu biti ponuđen aneks, u skladu sa zakonom.

„Međutim, u slučaju da se radi o zaposlenom koji je samohrani roditelj djeteta mlađeg od sedam godina ili djeteta sa smetanjama u razvoju zaposlenom se ne može dati zakonit otkaz zbog odbijanja zaključenja ovakvog aneksa. Takođe, članom 123, stav 3, Zakona o radu propisano je da poslodavac ne može da raskine ugovor o radu sa samohranim roditeljem koji ima dijete do sedam godina života ili dijete sa smetnjama u razvoju, ako ispunjava obaveze u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom i ugovorom o radu. U slučaju da poslodavac postupi suprotno tome čini prekršaj, za koji je propisana novčana kazna u iznosu od 2.000 eura do 20.000 eura za pravno lice, te u iznosu od 200 do 2.000 eura za odgovorno lice u pravnom licu“, kazala je Živković, dodajući da otkazivanje ugovora samohranom roditelju koje je suprotno ovoj zakonskoj odredbi može biti pobijeno u sudskom postupku.

Članom 125 stav 6 Zakona o radu je propisano da samohrani roditelj koji ima dijete mlađe od sedam godina života može da radi prekovremeno, odnosno noću, samo na osnovu pisanog pristanka. Ako poslodavac ne bude to poštovao, za prekršaj te vrste propisana je novčana kazna u iznosu od 2.000 eura do 20.000 eura za pravno lice, te u iznosu od 200 do 2.000 eura za odgovorno lice u pravnom licu.

Osim Zakona o radu, jedna od pogodnosti za samohrane roditelje propisana je i Opštim zakonom o obrazovanju, prema kojem plaćaju troškove boravka djeteta u predškolskoj ustanovi u visini od 50 odsto.

Ovaj tekst dio je projekta, pod nazivom Između redova, koji portal Roditelji.me sprovodi uz finansijsku podršku Ministarstva kulture i medija.