U Crnoj Gori ne postoji sistemska briga o kontroli kvaliteta rada domova učenika i pojedini nalazi zabrinjavaju instituciju Zaštitnika ljudskih prava i sloboda. U tim ustanovama/internatima ima i djece mlađe od deset godina koja su u suštini prepuštena sama sebi…

To je, pored ostalog, navedeno u izvještaju o radu Ombudsmana za prošlu godinu koji je u skupštinskoj proceduri i poslanici treba da diskutuju o njemu.

U tom dokumentu ukazuju da se postavlja važno pitanje – kome su roditelji povjerili svoje dijete. Podsjetili su na odredbe Porodičnog zakona u kom je precizirano da roditelji mogu povremeno povjeriti dijete drugome samo ako taj neko ispunjava uslove za staratelja.

Nemaju ugovore, niti licence

Ombudsman navodi da većina domova/internata nema zaključene ugovore o korišćenju – pružanju usluga smještaja, ishrane i vaspitnog rada, kao i za učenje i kulturni život učenika i studenata u skladu sa obrazovnim programom. Sa roditeljima djece u većini slučajeva ne sklapaju se ugovori, kojima bi se precizno formulisala međusobna prava i obaveze. U pojedinim domovima se spominju izjave roditelja o plaćanju usluga, a u nekima postoje samo priznanice o uplaćenim troškovima smještaja i ishrane učenika. To su, kako su naveli, jedini dokazi da je dijete u toj ustanovi.

Nemaju ni rješenje o licenciranju.

„Reakcije djece prilikom smještaja su raznorodne: odbojnost, povlačenje u sebe, plač prilikom privikavanja, a u ovim ustanovama nema adekvatnog kadra koji bi se bavio razvojnim potrebama/problemima djece u ovom uzrastu“, piše u izvještaju.

Ombudsman je istraživanjem došao do podataka da se smještaj i ishrana učenika organizuju u domu učenika, odnosno u domu učenika i studenata, resursnom centru – internatu, obrazovnom centru i u okviru jedne osnovne škole. Domovi učenika i studenata su formirani kao javne ustanove u Baru, Beranama, Nikšiću, Podgorici, Cetinju i u Kotoru. Smještaj i ishrana učenika sa smetnjama u razvoju se odvija u okviru internata u resursnim centrima Podgorica i Kotor. Organizovani su, takođe, u okviru obrazovnih centara Plužine i Šavnik, kao i u sklopu jedne osnovne škole u Pljevljima.

U njima godišnje boravi u prosjeku oko 550 učenika, uglavnom srednjoškolaca, ali je u domskom smeštaju i oko 30 učenika osnovne škole. U internatima obrazovnih centara i resursnih centara za djecu sa smetnjama u razvoju i invaliditetom godišnje boravi oko 180 učenika.

Djeca nemaju osiguranje

Problematizuju što u većini domova/internata ne postoji osiguranje djece. Kažu da zdravstvena zaštita nije regulisana na adekvatan način. Kako se djeci ne mijenja boravak/prebivalište, to za posljedicu ima da nemaju izabranog doktora u mjestu gdje se nalazi ustanova. Tako zdravstvena zaštita zavisi od ostvarene komunikacije sa domovima zdravlja, koji najćešče imaju razumijevanja. Ombudsman ističe da ovo nije u najboljem interesu djece i ne zadovoljava sve njihove razvojne potrebe.

Zapazili su i da je komunikacija roditelja i uprava domova učenika/internata veoma ograničena. Objašnjavaju da najčešće uprava kontaktira roditelje kada se dogode incidentne situacije. Roditelji najviše informacija dobijaju od osoba koje obavljaju tehničko-administrativne poslove i nijesu zaduženi za vaspitni rad sa djecom. Riječ je o domaru, portiru, kuvaru….

„Bezbjednost učenika je neujednačena – u pojedinim domovima djeca se osjećaju bezbjedno i sigurno, a u pojedinim ne. Nijesu uspostavljena jasna postupanja i procedure koje garantuju bezbjednost i sigurnost djece“, ističu oni.

Tokom istraživanja su uvidjeli da su prostorno – tehnički, smještajni, sanitarno – higijenski uslovi neujednačeni, odnosno da najčešće nijesu usklađeni sa Pravilnikom o bližim uslovima za osnivanje ustanova u oblasti obrazovanja i vaspitanja.

„Pitanju ishrane učenika posvećuje se velika pažnja, ali, takođe, iz odgovora djece se može zaključiti da bi hrana mogla biti raznovrsnija, količinski obimnija, te raspodjela obroka prilagođenija djeci i njihovim obavezama“, ističu iz institucije Ombudsmana.

Upozorili su i da struktura kadra nije ujednačena i da nije prilagođena potrebama djece.

Izvor: Pobjeda