Pojedini učenici starijih razreda podgoričke OŠ “Maksim Gorki” u školu su donosili britve i noževe, a kod jednog od njih pronađen je i elektrošoker. Tim povodom, uprava škole je kontaktirala nadležne institucije, kontrolisala nekoliko odjeljenja osmog i devetog razreda, a uskoro će donijeti odluku i o pedagoškim mjerama koje će biti pokrenute. Iako je ta situacija veoma uznemirila roditelje, posebno djece iz nižih razreda, u upravi su veoma ponosni na način kako su reagovali tim povodom.   

Prema riječima direktora oš „Maksim Gorki“ Tigrana Dobrašinovića, informacija da je kod učenika nađeno hladno oružje nije ih iznenadila.  

„Učenici su jednoglasno izrazili zadovoljstvo našom akcijom. Najveći je problem što se nije dovoljno radilo na informisanju samih učenika.  Možda im nijesmo dovoljno ni objasnili kolika je opasnost svega toga što se dešava i eventualno što se koristi. I učenici koji su donosili te predmete u školu su takođe pokazali veliko zadovoljstvo, kao da smo im teret sa vrata sklonili”, kazao je Dobrašinović, dostujući u Bojama jutra TV Vijesti.

Odgovarajući na pitanje da li ima vršnjačkog nasilja, ističe da je u toj ustanovi to rijetka pojava.

„S obzirom na to da škola broji 1.600 đaka i da imamo 62 odjeljenja, gotovo je prirodno da mora biti problema. Lično mislim da je u našoj školi  vrlo mali broj takvih pojava“, smatra Dobrašinović.

Dodaje da motiv da đaci donesu noževe i elektrošoker u školu nije bio da bi nekom nanijeli povredu.

„Da li je to bilo da se oni istaknu u svojoj sredini, da postanu eventualno važni, ali sigurno nije donijeto da bi se napravila šteta ili povrijedio drug. Možda je u pitanju i strah, da se postigne zaštita . U svakom slučaju nepoželjno je i moramo učiniti sve da do takvih dešavanja ne dolazi“, rekao je Dobrašinović.

U slučaju koji se dogodio, kako kaže Dobrašinović, još nije odlučeno kakve će mjere biti preduzete.

„S obzirom da je to malobrojno odjeljenje gdje do sada nije bilo problema, svi smo se začudili. Imamo opciju da bude izrečena opomena odjeljenskog starješine, eventualno ukor direktora. Tu moram lično da budem vrlo oprezan, moram da vodim računa da sa djecom imam izgrađeno povjerenje. Mogu da se pohvalim, ako bih govorio o ovome događaju, blagovremenom reakcijom škole, Savjeta roditelja i Ministarstva prosvjete, a naročito inspektora zaduženih za maloljetnike“, ističe Dobrašinović.

Smatra da je škola izgradila apsolutno povjerenje sa svim učenicima, a naročito su im važni i roditelji.

Povodom situacije u OŠ „Maksim Gorki“, načelnica Stručne službe Vrhovnog državnog tužilaštva Dijana Popović Gavranović ističe da je ključno sa djecom i roditeljima razgovarati otvoreno o problemu.

„ Ne smijemo da obilježimo učenike koji su napravili problem jer se radi o djeci čiji je razvoj još nezavršen. Njihove ličnosti su veoma ranjive. Ako djeca čine krivična djela i ponavljaju ih, posebno iz određene oblasti, onda kažemo da su usvojili određeni model ponašanja. To je zabrinjavajuće. To su djeca koja zahtijevaju ozbiljnu pomoć i podršku svih sistema“, kaže Popović Gavranović.

Prema njenim riječima, iza svakog neprimjerenog dječijeg ponašanja stoji neka nezadovoljena potreba.

„Dijete se nekad ne osjeća prihvaćeno u sredini u kojoj boravi, porodici ili školi, nekad želi da pokaže moć, nekad želi da se zabavi i to radi na neprimjeren način, a nekad se ne osjeća sigurno. Ako nije dovoljno slobodan da kaže zbog čega su te njegove potrebe nezadovoljene ili zašto se ne osjeća siguran u sredini u kojoj boravi onda poseže za ponašanjem koje nije prihvatljivo i može se desiti da zarad svoje sigurnosti želi da ima nešto čime će se odbraniti od nečega što ono doživljava kao prijetnju“, navela je Popović Gavranović.

Pojasnila je da se slučajevima u kojima su akteri djeca mlađa od 14 godina, koja nijesu krivično odgovorna, Tužilaštvo ne bavi.

„Kod nas dolaze djeca prema kojima se vodi krivični postupak. Prije toga, svaki problem u ponašanju je briga roditelja, škole i službi koje djeluju u lokalnim zajednicama koje mogu pružiti podršku i pomoć djeci koje ispolje neprimjereno ponašanje. Mora biti zajednička akcija i ne smije se niko osjetiti sam kada naiđe problem u ponašanju djeteta. Ako se ne reaguje odmah može se desiti da situacija eskalira i da dođe do poljedica koje mogu biti veoma štetne po to samo dijete i djecu u okruženju“, naglasila je Popović Gavranić.

Ističe da, kada su djeca u pitanju, kazna treba uvijek da bude posljednje sredstvo. Prije toga treba iskoristiti sve što može podržati dijete da razmišlja o svom ponašanju, da prihvati odgovornost i da želi da popravi štetu koju je napravilo.

„Želimo da se djeca ponašaju primjereno, ne samo zato što se plaše da će biti kažnjeni, nego zato što znaju šta je dobro, a što je loše, što žele da prihvate odgovornost za svoje ponašanje i mogu na nivou škole pokazati da mogu i drugačije da se ponašaju. Mogu se ta djeca podstaći da budu aktivna u školskoj zajednici, da zajedno sa nastavnikom i pedagoško-psihološkom službom učestvuju u nekim aktivnostima koje su usmjerene na borbu protiv nasilja u školi. Na takav način mogu pokazati primjereno ponašanje, a ne smijemo obilježiti ni učenika ni odjeljenje. To je jako opasno“, rekla je Popović Gavranović.