Povodom 2. aprila – Svjetskog dana svjesnosti o autizmu, Dom zdravlja u Baru organizovao je juče Dan otvorenih vrata u Centru za djecu sa posebnim potrebama. Njihova poruka je da osobe s autizmom mogu i te kako biti ravnopravni članovi društva ukoliko im se obezbijede uslovi, ali i neophodna podrška koja im je potrebna od svih nas.

“Autizam nije izbor, prihvatanje autizma je izbor“, poručuju iz Doma zdravlja Bar.

Zaposleni u Centru podsjećaju na značaj rane intervencije kod mališana sa razvojnim problemima i savjetuju roditelje, ako prepoznaju ili na bilo koji način osjećaju da je njihovo dijete drugačije, da ga što ranije dovedu na procjenu.

Pedijatrica dr Vesna Kostić, koja koordinira radom barskog Centra, pojašnjava da je riječ o savjetovalištu, u koje roditelji sa djecom mogu doći na svoju inicijativu.

„Da bi došli u Centar ne treba im uput, već nam se mogu javiti po preporuci izabranog ljekara, vaspitačice iz vrtića, komšinice…ili jednostavno ako sami primijete ili im se čini da u razvoju njihovog djeteta nije sve kao što su očekivali“, kaže za Radio Bar i Bar info dr Kostić, koja po dolasku najprije pregleda dijete i uradi anamnezu, pa ga dalje u zavisnosti od procjene, upućuje kod defektologa, logopeda, psihologa…

Jedan od prioritetnih zadataka Centra je i pružanje psihološke podrške roditeljima i porodici djece sa smetnjama.

„Imamo hroničan problem sa prostorom, međutim, ne žalimo se previše jer, to je što je, ne možemo tražiti ono čega nema. Organizovali smo rad u dvije smjene, pa smo tako riješili problem sa prostorom. Mislim da smo lijepo organizovali i kompletirali službu, sada imamo dva logopeda, od skoro i defektologa, te psihologa, tri fizioterapeuta i dvije sestre”, kazala je dr Kostić.

Akcenat kod djece sa poteškoćama u razvoju se već neko vrijeme stavlja na ranu intervenciju, tokom prve tri godine.

“Rana intervencija naročito kod osoba iz spektra autizma od izuzetne je važnosti. Ali, i kada je u pitanju bilo koja druga problematika, suština je, ustvari, djelovati što ranije. Mozak je tada najspremniji za učenje, da se mijenja i prihvata nova iskustva. Nažalost, svjedoci smo da se vrlo često ispusti značaj tog ranog perioda. Najčešće djeca koja su u autističnom spektru poremećaja, budu primijećena tek između druge i treće godine, kada se propusti ta prelingvalna faza”, kaže logopedica – defektološkinjom Milica Vuković Mijailović.

Na pitanje koja je razlika između razvojne disfazije i autizma, ističe da je razvojna disfazija prvenstveno jezički poremećaj i da podrazumijeva da dijete ima očuvane intelektualne sposobnosti.

“Koliko god klinička slika djelovala teška u datom trenutku (da je dijete odsutno, da se ne okreće na poziv po imenu, izostaje komunikacija, gestovi…) ipak, kada se dijagnostikuje, najprije kod dečijeg psihijatra, a potom se uđe u defektološko – logopedske stimulativne tretmane, bolji i brži učinak i rezultat će ipak biti kod disfazične djece. Često znamo i po igri možemo da dijagnostikujemo, jer djeca sa razvojnom disfazijom mogu da imaju vrlo lijepu simboličku i maštovitu igru, izostaju klasična stereotipna, ponavljajuća ponašanja koja su nužna kod autizma”, dodaje Vuković Mijailović.

Prema njenim riječima, zabrinjavajući je porast broja djece sa autizmom, ali i drugim problemima u razvoju.

“To je zaista činjenica, ne samo djece iz spektra autizma, već generalno djece sa nedovoljnom intelektualnom razvijenošću, sa teškoćama u učenju…sve uzrasne dobi su zastupljene. Ne možemo sa preciznošću znati, konkretno ‘taj i taj’ je uzročnik za ovoliko povećenje. Ali možemo reći da su djeca možda postala ‘vidljivija’, javnost je senzibilisana, roditelji se sve ranije i češće obraćaju stručnim licima, pa možemo prije da ih detektujemo. S druge strane, svjedoci smo i raznih faktora koje nauka nije ustanovila da mogu biti direktni uzročnici autizma, ali mogu biti potencijalni. Od psihogenih, ‘sredinskih’ do genetskih. Danas je sve više održavanih trudnoća, kasnije se žene ostvaruju u majčinstvu, prijevremeno rođena djeca ili ona koje su rođena poslije termina, koja su na bilo koji način pretrpjela neku patnju (ostala bez kiseonika, imala povišen bilirubin) su u riziku. Kasnije naravno, tu su i neki ‘sredinski’ činioci koji utiču, svjedoci smo raznih trovanja, nezdrave hrane, zagađenja, i posljedica svega što smo doživljavali kao narod, od bombardovanja pa nadalje…sve to se odražava na ovoliki porast”, konstatuje logopedica.

Roditeljima poručuje da se aktivno bave svojom djecom i da vjeruju svojoj roditeljskoj intuiciji, pa ako prepoznaju ili na bilo koji način osjećaju da je njihovo dijete drugačije, da ga dovedu na procjenu.

“Mi ćemo ustanoviti da li je ta sumnja opravdana ili nije. Ukoliko može da se svede na neki savjetodavan rad da se roditelj bezbrižan vrati kući, a isto tako da djelujemo pravovremeno, da ga na vrijeme uključimo u tretman i da se što više izvuče iz potencijala djeteta. Dakle, ljubav, rano javljanje, manjak tehnologije što više ‘žive riječi’ i poruka roditeljima da nijesu oni krivi ni za šta, ali da možemo da unapređujemo roditeljske vještine”, poručila je Vuković Mijajlović.

Autizam spada u grupu neurorazvojnih poremećaja. Psihološkinja barskog Centra za djecu sa posebnim potrebama Tijana Brzić ističe da naučnici smatraju da uzrok poremećaja iz autističnog spektra može biti kombinacija genetskih i riziko faktora u toku trudnoće.

“Zapravo, to je izmijenjen način kako se mozak u svojoj strukturi i funkciji formirao u periodu ranog razvoja, koji se računa i prenatalno. Ako analizirate više djece koja su dobila tu dijagnozu, nećete imati isti način ispoljavanja simptoma, zato o autizmu govorimo kao o spektru, o načinu kako se ispoljavaju simptomi”, objašnjava Brzić.

 Prvi simptomi autizma mogu se prepoznati kod najranijeg razvoja.

“Ako u drugom mjesecu nema onog ‘socijalnog smješka’ koji se očekuje u razvoju bebe, sa 12 mjeseci beba ne gestikulira, ne uspostavlja kontakt pogledom, ukoliko u uzrastu od 18 do 24 mjeseca ne povezuje ni dvije riječi, ne odaziva se na ime, ima neke čudne repetitivne radnje, slaže po bojama u nizove, ako se lako uznemiri kada mu se to poremeti ili ima opsesivna interesovanja (da ga npr. samo zanimaju autići u ekstremnom smislu, da mu ništa drugo ne okupira pažnju) – to su sve neki od simptoma koji se mogu prepoznati u ranom razvoju“, navodi Brzić.

Dijagnoza autizma se daje na osnovu opservacije ponašanja.

“Već negdje do treće godine možemo smatrati da je dijagnoza pouzdana. Do tog doba po svim nekim ‘miljokazima razvoja’, dijete treba da ovlada određenim vještinama. To je ključna godina kada se neke stvari utemeljuju i možemo reći da je dijete ovladalo socijalnim i emocionalnim vještinama, te dostiglo neku zrelost koja je očekivana i razvoj govora do tačke koja je potrebna”, zaključuje Brzić.

U Domu zdravlja Bar je, prema riječima PR menadžerke Andreje Stanić „ne samo danas i ne samo u aprilu, (koji se naziva „plavim mjesecom“ za podizanje svijesti o autizmu), svakog dana tim stručnjaka tu za sve korisnike, ali i kao vid psihološke podrške članovima njihovih porodica”.

„Naša ustanova nastojaće da radi na podizanju svijesti o integraciji osoba sa smetnjama u razvoju i tako što će svakog mjeseca organizovati radionice o postupanju sa osobama s invaliditetom, sa različitim ciljnim grupama, te na taj način doprinjeti njihovoj što lakšoj infiltraciji u društvo i život u boljem okruženju“, kazala je Stanić.

Tokom aprila u Domu zdravlja Bar biće realizovane brojne aktivnosti.

„Obilježićemo Svjetski dan fizičke aktivnosti, kao i Svjetski dan zdravlja, tako što ćemo organizovati mjerenje šećera u krvi, tjelesne težine, količinu masti i mišićne mase u organizmu. Naši sugrađani moći će da dobiju savjet stručnjaka iz oblasti opšte medicine, higijene i ishrane, kao i da se konsultuju kako da na najbolji način primjenjuju zdrave stilove života, što smatramo da je jako važno nakon pandemije sa kojom se borimo poslednje dvije godine. Takođe, treću sedmicu u aprilu, koja je od SZO određena za Nedelju imunizacije, obilježićemo aktivnostima gdje će naši doktori biti na raspolaganju za savjete i pitanja o imunizaciji“, najavila je Stanić.

Izvor: Bar info