Piše: Jugoslav Bukilić, predsjednik Karate kluba Podgorica
Pandemija COVID – 19 uticala je na sve segmente društva, ali posebno negativne posljedice imala je na dječiji sport i rekreaciju, što se može odraziti i na zdravlje najmlađih. U uslovima zatvaranja sportskih klubova i objekata za trening djecu smo uglavnom prepustili neaktivnom životu, elektronskim uređajima, društvenim mrežama i lošem držanju tijela. Časovi fizičkog vaspitanja u školama, pored ionako malog fonda, nijesu duži period održavani.
Suzbijanje širenja virusa bio je prioritet za javno zdravlje, ali društvo u cjelini nije imalo smjernice šta djeca mogu ili treba da urade u pogledu svoje fizičke aktivnosti.
Vježbanjem kod kuće, putem različitih, jednostavnih i lako izvodljivih vježbi, sportski klubovi su se trudili da nadomjeste propuštene treninge. Oblici treninga kroz koje su treneri mogli da uključe djecu bili su zasnovani na vježbama jačanja/snage, ravnoteže/balansa, kao i na funkcionalnim tehnikama pogodnim za taj vid sporta.
Treneri, svjesni da ponekad imaju više uticaja nego i sami roditelji, trudili su se da kroz sport utiču na mališane da ostanu jaki i strpljivi. Roditeljima su sugerisali da svom djetetu budu vjetar u leđa u okolnostima koje nijesu bile objašnjive za najmlađe.
Kako se stanje u proteklih pola godine poboljšalo, tako su se i sportski klubovi probudili i počeli sa radom na radost djece, ali i roditelja.
Sada smo u prilici da ostvarujemo fizički kontakt sa djecom i da održavamo redovno trenažne procese. Period koji nas je odvojio od treninga sa djecom je nažalost ostavio traga na njihovo psihofizičko stanje, pa su već primjetne posljedice, u vidu pojačane gojaznosti, smanjene fizičke aktivnosti, dioptrije, skolioze, ravnih tabana. Kod djece se primjećuje i demotivacija bavljenja sportom, smanjena socijalizacija, dekoncentracija zbog uticaja elektronskih uređaja… To su problemi koji su već evidentirani i na čijem rješavanju treba hitno raditi. Ukratko, mnogo je problema, a samo jedno rješenje.
Djeca moraju biti više fizički aktivna uz stručan i ozbiljan nadzor. Moraju se više igrati, a elektronske uređaje zamijeniti sportskim rekvizitima. Da bi ovaj problem kvalitetno riješili potrebno je da uključimo sve segmente društva, od ministarstava, obrazovnih i zdravstvenih ustanova, sportskih klubova, NVO sektora, pa do opštinskih organizacija i porodice. Neće to biti lak posao, ali alternative nema. Djeca su naše najveće bogastvo, a njihovo zdravlje prioritet za sve nas.
Iz tog razloga apelujemo na sve roditelje da, u skladu sa svojim mogućnostima, upišu djecu na bilo koju vrstu sporta. Starosna granica za upis se pomjerilia, tako da roditelji, uvidjevši koje benefite sport ima za namlađe, upisuju mališane u razne škole karatea, odbojke, košarke, fudbala… Sportovi kao što su atletika, karate, gimnastika i plivanje veoma su pogodni i za najraniji uzrast zbog poboljšanja koordinacijskih sposobnosti, koncentracije, memorije, fizičkih komponenti…
Redovno bavljenje sportom djecu odvlači od loših segmenata života, ali i sprečava pojavu zdravstvenih problema poput gojaznosti, dijabetesa, problema sa kičmom, tabanima… Kroz sport pospješujemo socijalizaciju među djecom, učimo ih timskom radu, samodisciplini, odgovornosti, toleranciji, utičemo na razvoj motoričkih sposobnosti i mentalnu snagu. Sport djecu uči istrajnosti, poštovanju autoriteta, razvija radne navike, jača karakterne osobine i samopouzdanje. To je i put da djeca sklapaju nova prijateljstva i poboljšavaju koncentraciju.
Takođe, veoma je važno da djeca uživaju u sportu i rekreativnim aktivnostima kojima se bave. Potrebno je da imaju pozitivan primjer koji će im pomoći da napreduju. Od izuzetnog značaja je i uloga roditelja. Upravo oni svojim pristupom i ponašanjem stvaraju zdravu sportsku atmosferu koja podstiče djecu na prave vrijednosti. Uz takvu podršku, treneri imaju ulogu u oblikovanju djece u zdrave ličnosti. To je dug koji bi svi treneri trebalo da imaju prema budućim generacijama.
