Roditelji u Austriji imaju na raspolaganju veliki broj elektronskih usluga, posebno od početka pandemije. Ukoliko živite u toj zemlji možete iskoristiti mogućnost elektronskog upisa u vrtiće i škole, obezbijediti razna dokumenta koja su vam potrebna, ali i prijaviti se za mnogobrojne servise podrške porodicama. Prva godina pandemije u austrijskim školama, kako smatraju roditelji, imala je nedostatke, ali danas sve funkcioniše besprekorno. Takvo iskustvo imaju i Sandra i Igor Dragićević, bračni par iz Podgorice, koji je odlučio prije nekoliko godina da sa troje djece nastavi život u Gracu. U tom gradu rade, dvoje djece već pohađa školu, a od ove godine i njihov najmlađi sin postaće školarac.

Gostujući u podkastu Roditeljski leksikon, posvećenom eUslugama za porodicu, Dragićevići su se prisjetili da nije bilo baš lako doći i uklopiti se, a da pritom ne znate jezik zemlje koju ste odabrali. Austrija im je bila poznata kao zemlja sa jasno i detaljno utvrđenim pravilima. Ipak zbog nedovoljne informisanosti o elektronskim uslugama koje su dostupne, u početku su mnoge procedure završili odlaskom u institucije.

„Ovdje je u svim oblastima sve jasno definisano, šta se radi u kojem slučaju i svi se drže tih pravila. To je bila prva stvar koju primijetite, samo treba da nađete informaciju kako nešto treba da se uradi, od upisa u školu, vrtić do raznih drugih administrativnih stvari“, kaže Dragićević.

Podrška u školama

Smatraju da su imali sreću što su njihova starija djeca odmah dobila mjesto u školi, koja u svom programu ima i naš jezik. U njoj rade i učitelji sa prostora bivše Jugoslavije, što je bilo veoma važno za djecu, jer su, s obzirom na to da nijesu znali njemački jezik, ipak imali nekog ko im može pomoći.

„U školama je sistemski riješeno da sva djeca koja dođu sa strane imaju podršku za učenje jezika. Oni su pored redovne nastave imali četiri puta nedjeljno po dva sata dodatnog, dodijeljenog učitelja sa kojim su učili jezik. Sva nastava je na njemačkom i oni su prisustvovali časovima, ali je pravilo da kada neko dođe sa strane prve dvije godine školovanja se ne ocjenjuje, već samo prolazi razred. To naravno može da traje i kraće, kada učitelji procijene da je njihovo znanje njemačkog jezika na nivou da mogu ravnopravno da prate nastavu sa ostalom djecom. Naša djeca su krenula u školu u septembru i već u junu iduće godine smo dobili odobrenje da od septembra, idućeg razreda,  mogu da idu ravnopravno“, kaže Dragićević.

Ocjenjuje da su to velike povoljnosti za ljude koji dođu sa strane. Njihov mlađi dječak nije bio u vrtiću, poput onih kakvi postoje kod nas, već u jednoj instituciji koja radi pod upravom vrtića. Tu rade žene koje su prošle edukaciju i čuvaju određeni broj djece kod kuće, zavisno od kapaciteta koje imaju. On je učio jezik na taj način.

Govoreći o početku pandemije i online nastavi, Dragićevići smatraju da početak i nije baš bio kako treba.

„I u austrijskim medijima čitamo da generalno nijesu zadovoljni, iskazuje se zabrinutost kakav će uticaj imati ove dvije godine školovanja. Već je prepoznato da to nije kvalitet koji je bio prije. Što se tiče online školovanja, bila su dva pristupa. Osnovne škole koje ovdje traju samo četiri godine radile su tako što su učitelji štampali materijal i jednom nedjeljno ostavljali ga na ulazu u školu. Djeca su onda radila sama. Srednje škole, koje traju osam godina, imale su online nastavu preko centralne platforme – Microsoft Teamsa. U početku je bilo prilično haotično, jer su uz Teams koristili i neke druge aplikacije“, prisjećaju se Sandra i Igor.

Računari za svu djecu

Ističu da je ova školska godina znatno bolje organizovana. Svi učenici prvih i drugih razreda srednje škole dobili su računare, naravno uz učešće roditelja u toj nabavci, ali simbolično za austrijske uslove.

„Svi udžbenici koji se ovdje koriste za srednje škole postoje u digitalnoj formi. Svaki učenik dobije udžbenik koji sa zadnje strane ima kod, koji unese na platformu i ima ga i u digitalnoj formi. Ako učenik nešto radi u digitalnom udžbeniku, onda nastavnik to može da vidi. Sve to je rekao bih tranzicija ka nekom hibridnom digitalnom modelu rada“, objašnjava Dragićević.

Mjere zbog COVID-a u Austriji ne dotiču škole, zatvorene su samo u slučaju totalnog lockdown-a. Da bi se to održalo, djeca se testiraju minimum tri puta nedjeljno, o trošku države. Postoje i pravila o izolaciji – na primjer ako su više od dva učenika pozitivna u pet dana onda taj razred nastavlja rad od kuće određen broj dana.

Elektronski potpis ulaz u svijet eUsluga

Dragićević ocjenjuje da je sada, nakon nekoliko godina boravka u Austriji, za njih kao porodicu ipak sve jednostavnije. Kada su stigli nijesu imali vremena da istražuju, a ni dovoljno informacija, da iskoriste mogućnosti eUsluga, već su gotovo sve završavali odlaskom u institucije. Sada, gotovo da i nemaju potrebu da negdje idu lično, osim u specifičnim situacijama.

„Jako je važno što u Austriji postoji ustanovljen handy signature, potpisivanje putem mobilnog telefona. Registrujete mobilni telefon sa svojim ID-em, kao državljanin Austrije ili sa radnom vizom, na osnovu koje boravite u zemlji i dobijete tu opciju mobilnog potpisivanja. To je ulaz u svijet elektronskih usluga. O čemu god da se radi prva stavka je da se predstavite i da to bude verifikovano. Nakon što sam uspio da završim proces i dobijem tu uslugu sve je dalje bilo prilično jednostavno. Generalno, svaka usluga koja nije specifična, koja može da se predstavi kroz neki šablon postoji u elektronskoj formi. Bilo koji zahtjev možete uputiti elektronski“, ističe Igor.

Njegova supruga Sandra navodi da su nedavno na taj način odradili i upis u osnovnu školu za svoje najmlađe dijete. Od gradske uprave su dobili pismo da je vrijeme da i on krene u prvi razred osnovne škole, a potom su proceduru upisa odradili elektronski. Online upis postoji i za vrtiće, a na isti način se može ostvariti još dosta prava.

„Imali smo situaciju da smo i nešto što se nikad ne radi online uradili na taj način tokom pandemije, a to je produženje radnih dozvola. To je ranije bilo nezamislivo ako ne odete lično. Naravno, pandemija je promijenila svijet, sve ono što smo nekada smatrali je palo u vodu. Svu potrebnu dokumentaciju skenirate ili slikate telefonom i proslijedite, a oni vam pošalju i link da platite online za tu uslugu ili vam pošalju to na kućnu adresu“, kazao je Dragićević, dodajući da ipak postoji razlika u elektronskim uslugama koje su dostupne građanima koji imaju državljanstvo Austrije i ostalima. Određeni broj usluga oni mogu da urade elektronski, dok drugi moraju da odu lično. Takav primjer je promjena adrese.

Online refundacije

Primarna zdravstvena zaštita u Austriji zasniva se na radu porodičnih ljekara. Da biste stupili u kontakt sa njima, ipak ne možete koristiti elektronske servise, već ih morate kontaktirati telefonom.

„Ovdje ne postoji dom zdravlja kao institucija. Postoje ljekari opšte prakse i specijaliste koji rade u svom prostoru, a drugi nivo su bolnice. Porodični ljekari su uvijek dostupni na telefonima, možete tako da zakažete pregled. Sve je elektronski uvezano – ono što uradi ljekar opšte prakse povezano je sa Fondom zdravstva, koji sve to plaća. Pošto imamo digitalni potpis uvijek možemo da se ulogujemo na portal institucije koja nas osigurava i da pogledamo kad smo bili kod ljekara, šta smo radili, nalaze, da refundiramo ako smo pošli privatno kod ljekara, jer nijesmo mogli da čekamo ili taj doktor ne radi preko fonda. Sve se to radi online. Slikate nalaz, uput, recept, uploadujete na portal, oni to pregledaju, kažu da ili ne i koliko može da se refundira. Svi bankovni podaci su već uvezani“, objašnjava Dragićević.

Podrška porodicama

U Gracu postoji više vidova podrške porodicama. Svako dijete ima pravo na dječji dodatak, za koji se mora podnijeti zahtjev.

„To dobijaju svi stanovnici, ako imaju prijavljeno boravište, nije isključivo za državljane Austrije. Postoji jako puno drugih vidova podrške, zavisno od primanja. Onaj ko je jako dobro informisan može da dobije i jako puno podrške, a onaj koji ne zna vrlo vjerovatno će ostati samo na ovome što je svima dobro poznato“, pričaju Dragićevići.

Kažu da je u Austriji to prepoznato kao neka vrsta diskriminacije, pa žele da objedine sve to, da postoji jedna zvanična, državna administrativna služba, gdje će na jednom mjestu ljudima biti dostupni svi vidovi podrške.

„Porodice sa određenim nivoima primanja imaju pravo i na subvencije plaćanja zakupa stana. Postoje i subvencije kamata na kredite, opet zavisno od iznosa primanja.  Vrtić se plaća, besplatan je samo za predskolski uzrast, jer je to obavezno. Tada djeca idu u predškolsko po šest sati dnevno, sve duže od toga se plaća. Cijene vrtića nijesu iste za sve, takođe zavise od primanja u proodici, ali i od uzrasta djece“, kažu Dragićevići.

Postoji i produženi boravak u školi koji se takođe plaća. Ipak, navode da troškove vrtića može, kako je to prilagođeno, pokriti dječji dodatak, koji iznosi između 150 i 200 eura po djetetu.

„Kada uporedite to sa uslovima života i standardom ovdje, taj iznos i nije toliko veliki, ali ipak je značajna pomoć. Što su djeca starija dobija se veći dodatak“, rekao je Dragićević.

Udruženje Roditelji sprovodi projekat Roditelji na dnevnom redu, i to kroz ICEDA inicijativu – Povećanje građanskog angažmana na polju digitalne agende.

Projekat sprovode Fondacija Metamorfosis (Severna Makedonija), Open data Kosovo (Kosovo), Akademija za eUpravu (Estonija), CRTA – Centar za istraživanje, transparentnost i odgovornost (Srbija), NVO 35mm (Crna Gora) i Levizja Mjaft! (Albanija).