Čak 95 odsto djece, koja imaju neku alergiju na hranu, prevaziđe je do trećeg rođendana. Polovina djece se izbori sa alergijskim reakcijama do prvog rođendana, a oko 75 odsto njih do druge godine života. To su podaci koji ohrabruju roditelje, koji u borbi protiv alergija nailaze na razne prepreke i strahove. Gužve i dugo čekanje na slobodne termine u Alergološkoj ambulanti Insituta za bolesti djece nešto je što im, kako većina njih navodi, dodatno otežava tu borbu.

Alergije kod najmlađih bila je tema Roditeljskog kutka – UŽIVO,  organizovanog u saradnji sa Kidsland-om, tokom kojeg je alergološkinja dr Lidija Poček govorila o najčešćim alergijama kod djece, simptomima i liječenju.

Djeca su najčešće alergična na hranu, a prve reakcije mogu se javiti još u uzrastu mlađem od šest mjeseci. Najčešći uzrok u ranoj dobi su proteini kravljeg mlijeka.  

„Iako se veći broj nutritivnih alergija otkrije nakon šest mjeseci, kada se uvodi nemliječna hrana, ne smijemo zanemariti ni period od rođenja do tada. To su često bebe koje su na prirodnoj ishrani, jer im majke dojenjem daju i sve ono što i one jede. Tako već i u prvih šest mjeseci kod djece koja su dojena, ali i kod one koja su na adaptiranim mliječnim formulama, imamo pojavu alergija“, objašnjava Poček.

Kod djece koja su na mliječnim formulama uzrok su proteini kravljeg mlijeka, a u slučaju da se utvrdi takva alergija dijete dalje koristi posebne formule bez proteina. Kod beba koje su dojene savjetuje se korekcija majčine ishrane.

U prvoj godini, prema riječima dr Poček, najčešći alergeni su, osim mlijeka, i jaja i brašno, u drugoj godini su to orašasti plodovi, a kasnije i neke vrste voća – citrusi i crveno bobičasto voće, kikiriki i ostali orašasti plodovi.

Simptomi

U slučaju alergija na proteine kravljeg mlijeka, roditelji se najčešće javljaju ljekarima zbog atopijskog dermatitisa, odnosno ekcema. Alarm za njih je i ako primijete promjene stolice, pojavu krvi u stolici ili zbog nenapredovanja djeteta.

„Karakterističan je taj alergijski marš, koji predstavlja kaskadu očekivanih reakcija kod djece. Kada je beba u pitanju roditelj prvo primijeti da nešto nije u redu sa kožom, da je suvlja, perutava… Kasnije su to češće stolice, povraćanje, a neke respiratorne tegobe takođe se javljaju u starijoj dobi. To je završna faza marša koja može da bude i uvod u astmu, što se često dešava kod djece“, pojašnjava Poček.

Kroz sistematske preglede i redovno praćenje djece, izabrani pedijatri mogu primijetiti određene tegobe kod djece, a nekada je razlog za upućivanje aleregologu i nenapredovanje.

„Postoje alergije koje roditelji uoče pri samom davanju neke namirnice, bukvalno u roku od pola sata dođe do crvenila oko usana, povraćanja ili nekih kožnih promjena. Roditelj onda i sam zaključi da mu to ne prija i da je to alergija. S druge strane imamo kasni tip reakcije, kada možete da konzumirate tu hranu, imate neke promjene po koži, jedete to stalno kao beba, ali ne napredujete. Pedijatar prati sve te pokazatelje rasta i razvoja, promjene na koži, kao što sma već pomenula, neregulisane stolice, češće stolice, respiratorne tegobe i ako je potrebno upućuje dijete dalje kod specijaliste“, objašnjava Poček, koja je jedini dječiji alergolog u Crnoj Gori.

Potvrđuje da roditelji često reaguju zbog nemogućnosti da preko pedijatra dođu do slobodnog termina kod alergologa, ali očekuje da će u narednom periodu biti više mogućnosti za to.

Roditeljima poručuje i da je veoma važno da se pridržavaju preporuka prilikom uvođenja novih namirnica u ishranu djece, da u toku tri dana smiju uvesti samo jednu namirnicu, d aje obavezno daju djeci u jutarnjim satima…

Strpljenje je ključno

Dobra stvar je, kako smatra Poček, što su alergije na hranu prolaznog karaktera.

„Kod 75 posto djece do drugog rođendana prevaziđe se taj problem, a nekih 90 – 95 posto sa trećim rođendanom, kako ja to kažem,  može da jede tortu koju želi. Treba biti strpljiv, kad već postavimo dijagnozu, testove radimo na tri do šest mjeseci. Alergije ipak ne prolaze za nedjelju dana, ali ih testiranjima možemo pratiti. Kod djece koja su alergična na proteine kravljeg mlijeka postoji i procedura za uvođenje ove namirnice, kada se dobije negativan nalaz. Prvo se uvodi termički obrađeno mlijeko, čime se smanjuje njegova alergenost. Dijete to jede mjesec dana, polako mu uvodimo djeliće tih alergena da vidimo kako će da reagujeđ. Ako sve bude u redu onda dolazi u Institut za bolesti djece, gdje radimo provokacioni test, direktno mu dajemo mlijeko i čekamo reakciju. Ako to prođe, 95 posto pacijenata nastavi sa upotrebom mlijeka i mliječnim proizvodima“, navodi Poček.   

Kikiriki kao opasnost

Jedan od najčešćih, a najopasnijih alergena kada govorimo o hrani je, kako ističe Poček, definitivno kikiriki. Reakcije su jako ubrzane, veoma je potentan alergen i oslobađa velike količine histamina koje ugrožavaju respiratorni sistem.

„Može doći do gušenja, pada pritiska, anafilakse, što je najjača alergijska reakcija koja vodi u veliki rizik. Dijete počne da se žali da mu je usko dok diše, tako to oni opisuju, da im se povećava jezik. Tada moramo da reagujemo, jer to su upravo znaci da respiratorni sistem počinje  da se skuplja, dolazi do spazma. Tu nema čekanja, treba krenuti u Dom zdravlja, Hitnu pomoć ili bolnicu“, kazala je Poček, dodajući da roditelji moraju odmah reagovati i u slučaju da primijete da dijete otežano priča, jer se javlja otok grkljana, jezika, zatvore se disajni putevi.

Te reakcije su rijetke, ali se ipak dešavaju, pa je bilo slučajeva, kako navodi dr Poček, da su djeca nakon konzumacije orašastih plodova bila zbrinuta i na odjeljenju intenzivne njege.

Kako reagovati

Roditeljima djece, koja su sklona alergijskim reakcijama ili već imaju potvrđene alergije na nešto, alergološkinja savjetuje da u kućnoj apoteci obavezno imaju neki antihistaminik.

„Prilikom alergija postoji supstanca histamin koja se luči u organizmu i ona je i krivac za sve te promjene. Tim lijekom mi suprimiramo dejstvo histamina i samim tim i tegobe. Kod nas su to presing, aerius, ksizal, a za stariju djecu ima i nekih novijih lijekova.

Pravi način reagovanja kod djece koja imaju ustanovljene alergije na orašaste plodove,  po preporuci ljekara, je davanje epipena. U tim slučajevima nije, smatra Poček, dovoljna primjena antihistaminika poput presinga, aeirusa…

„Roditelji nekad ne znaju što dijete pojede na primjer na  nekom rođendanu, pa smo imali i takvih situacija. Torta može da sadrži apsolutno sve alergene  i mlijeko, jaja, kikiriki, orašaste plodove, ali kroz razgovor sa roditeljima to obično razlučimo i kroz testiranje utvrdimo.  Za takve pacijente preporučujemo roditeljima nabavku epipena. To je vrsta adrenalina za samodavanje i to je prva terapija za najjače alergijske reakcije. Napravljen je kao penkalo, imamo jedan trenažni u ambulanti i uvijek kada sumnjamo da može doći do toga obučimo roditelje kako da reaguju“, navodi Poček, dodajući da roditeljima koji su u nedoumici da li da primijene epipen uvijek  kaže da to učine, jer djetetu tako ne mogu naškoditi, već mu samo pomoći.

Savremene terapije

Sve je veći broj djece sa respiratornim simptomima, odnosno alergijama na polene trave, drveća, korova, životinjsku dlaku ili grinje. Pri prvim reakcijama koje osjete djeca prvo dobijaju simptomatsku terapiju, koja smanjuje tegobe.

„Ta terapija je prilično djelotvorna i ukoliko se pacijenti drže instrukcija, odnosno roditelji za svoju djecu, onda to ide lijepo. Međutim, imamo i pacijente koji i pored terapije imaju tegobe ili eventualno one traju i do četiri ili pet mjeseci. To je nešto što remeti kvalitet života. U tim slučajevimo radimo i testiranje iz krvi, kako bismo odredili klasu, koja obično bude visoka“, objašnjava Poček i dodaje da se u Crnoj Gori od prije dvije godine primjenjuje i takozvana sublingvalna imunoterapija. Pacijenti, kroz taj vid teračije, dobijaju koncentrat alegena u maloj količini, po proceduri dva puta sedmično. Na taj način organizam se navikava da prihvati taj alergen.

„Ako ne možete da ih pobijedite, pridružite im se. Ovom terapijom u nižim koncentracijama unosite i navikavate svoj organizam na taj alergen, da ga on prihvati i da ga više ne prepoznaje kao alergen. To je savršena terapija desenzabilizacije, otklanjanja alergija. Traje duže, tri do pet godina, ali daje odlične rezultate. Prve godine kombinujemo terapiju i kapi, već u drugoj godini djeca počinju da budu bez simptoma. Uzimaju tu terapiju, ali su sasvim dobro“, navodi Poček, uz objašnjenje da mlađa djeca dobijaju terapiju u vidu kapi, a za starije je to vakcina koju primaju jednom mjesečno.

Kada raditi testove?

Najmlađi pacijenti dr Poček imaju dva mjeseca i alergični su, kako kaže ona, na proteine kravljeg mlijeka. I u tako ranom uzrastu u Alergološkoj ambulanti rade se kožni testovi.

„Antitijela jesu neki pokazatelj imunog sistema i zrelosti djeteta, ali tu moramo da budemo malo obazriviji jer dijete još nije u njihovojk punoj produkciji. Ukoliko je dojeno ono koristi antitijela od majke. Zato smo i skeptični prilikom dijagnoze, međutim na testovima apsolutno dobijamo pozitivne rezultate upravo i sa dva mjeseca“; naglašava Poček, dodajući da ti testovi nijesu invazivni i mogu se i ponoviti ako je potrebno.

Procedura je nešto drugačija u slučaju inhalatornih alergena. Uvijek postoje dileme sa koliko godina raditi testove i uglavnom je stav da je to četvrta godina.

„To su ipak zablude, radimo ih i ranije. Sada imamo i test iz krvi i komparacijom i dopunom tih rezultata apsolutno možemo da postavimo dijagnozu. Preporuka jeste ponavljanje testova na inhalatorne alergene, jer mogu kasnije da se razviju. U saradnji sa pulmolozima uvijek nalazimo pravo rješenje za dijete“, rekla je Poček.

Višegodišnja borba

Poseban izazov za roditelje predstavlja briga o djeci koja imaju udružene alergije.

„Najveći broj pacijenata sa nutritivnim alergijama je u uzrastu od rođenja do treće godine. Kad počnemo da prevazilazimo te alergije, postoji opcija da dijete onda dobije inhalatornu. To je poput stepenica. Obično se pomjerimo, dijete može da jede sve, ali nas onda dočekaju polen i trave, proljeće, inhalacije, pa i neke druge tegobe“, kaže Poček.

Kod djece su česte, kako navodi, i alergije na lijekove, ali kako pokazuju neke studije, kada prođe određeni period i steknu se uslovi za testiranje, koje je nešto drugačije, samo deset posto bude takvih  potvrđenih alergija.

Jako rijetke, ali i veoma opasne su, prema riječima dr Poček, i alergije na ujede najčešće pčele, ose ili stršljena.

„To su upravo alergije koje su jako opasne i dovode do afilaksije. Imamo djecu koja primaju vakcinu protiv tih otrova pčele i ose, isto ih dobijaju tri do pet godina jednom mjesečno i na taj način ih štitimo od fatalnih reakcija“, rekla je Poček.

Birati kozmetiku bez aditiva

Osim u ishrani, roditelji bi trebalo da budu pažljivi i prilikom izbora kozmetike. Prema riječima dr Poček, bogata je ponuda emolijentnih krema za djecu koja su alergična, imaju atopijski dermatitis, ekcem i slične promjene kao karakteristiku suve kože.

„Jako je bitno da izaberemo neutralnu, a dobru kozmetiku,  bez previše aditiva. To su uglavnom emolijentne kreme koje su napravljene da prilikom aplikacije nijesu iritantne, brzo su upijajuće, a održavaju hidriranost kože što je jako bitno. Kod djece koja su sklona alergijama koža je često suva, a to dodatno pogoršava svrab. Zato je narušen i njihov san, bude se u toku noći i češu se“; navodi Poček, uz poruku roditeljima da moraju biti jako uporni i strpljivi, jer je taj problem moguće prevazići. Djetetu mogu pomoći jedino ako uporno koriste emolijentne kreme, nanoseći ih i više puta dnevno.

Blagodeti dojenja

U slučaju genetske atopijske predispozicije djeteta,roditelji malo toga mogu učiniti da spriječe pojavu alergija. Ipak, postoje neki faktori koji pozitivno utiču, a jedan od njih je dojenje. Kako navodi Poček, produžetak dojenja se prema pojedinim studijama pokazalo kao nešto što je veoma dobro.

„U slučaju malih pacijenata dojenje je imunološki pogon koji mama daje svojoj bebi. Lako je kada utvrdite neku alergiju, a u pitanju su spoljni uticaji, hrana ili slično, onda se borimo metodom eliminacije. Sa druge strane, ono što nosite u sebi, to je vaša konstitucija. Neće svako da reaguje jednako na sve alergene, ali velikim dijelom genetika ima mnogo uticaja“, smatra Poček.