Od početka ove godine do sredine avgusta troje maloljetnika u Crnoj Gori je sebi oduzelo život, podaci su Uprave policije Crne Gore. Slična statistika zabilježena je i prethodnih godina, pa je ukupan broj samoubistava djece od početka 2017. do kraja 2020. bio deset. Prema podacima SOS linije za djecu i mlade, koja funkcioniše u okviru Dječijeg doma Mladost u Bijeloj, iz dosadašnjeg trogodišnjeg rada ne mogu precizirati tačan broj poziva za koje bi rekli da su mogli ukazati na mogući pokušaj samoubistva ali su se susretali sa depresijom kod djece i mladih.

„Na teritoriji Crne Gore Uprava policije je od 1. januara do 16. avgusta 2021. godine registrovala tri samoubistva maloljetnih osoba, i to jedno na području nadležnosti Centra bezbjednosti Pljevalja i dva na području nadležnosti Centra bezbjednosti Podgorica. U toku 2020. godine registrovana su tri samoubistva maloljetnika i to dva na području Podgorice, a jedno u Beranama. Godinu ranije, 2019. desila su se dva samoubistva maloljetnika i to jedno na području Bijelog Polja, a jedno na području Herceg Novog“, saopšteno je portalu Roditelji.me iz Uprave policije.

U toku 2018. godine registrovana su tri samoubistva maloljetnih lica – dva u Baru, a jedno u Beranama, dok su 2017. zabilježena dva samoubistva maloljetnika i to u Baru i Herceg Novom. Tokom  2016. godine Uprava policije nije registrovala samoubistava maloljetnih lica.

U SOS liniji za djecu i mlade kažu da mogu izdvojiti nekoliko poziva koji su ukazivali na depresivna stanja kod djece. Nijesu zabilježili da je broj takvih poziva u prethodnom periodu bio veći nego inače.

„Nijesmo zabilježili takvu tendenciju, ali to ne znači da ona ne postoji.  Dječja linija postoji već skoro tri godine, ali smatramo da nijesmo dovoljno vidljivi, da mnoga djeca u Crnoj Gori još uvijek ne znaju za ovaj servis savjetodavne podrške namijenjen njima, koji je izuzetno važan i lako dostupan svakog dana tokom 24 časa, kao i za njegovu osnovnu svrhu, a to je stručna savjetodavna pomoć, podrška i osnaživanje djece da pokrenu sopstvene snage  u konstruktivnom rješavanju  bilo kakvih problema koji ih muče, dilema, nedoumica ili strahova, kao i prevencija i zaštita djece od svih oblika nasilja“, navodi psiholog Sanela Josipović iz Službe za obezbjeđenje dostupnosti servisa za pomoć i podršku djeci i mladima Doma u Bijeloj. Josipović, dodajući da su od početka ove godine imali oko 700 poziva.

U Crnoj Gori već tri godine funkcioniše SOS linija za djecu i mlade, posredstvom koje mogu dobiti pomoć. Riječ je o besplatnom, anonimnom servisu, u okviru kojeg djeca i mladi pozivom na broj 116-111 mogu porazgovarati sa stručnim licima, obratiti im se za savjet, podijeliti sa njima svoje dileme i probleme.

Najveći broj poziva su testirajući, u kojima djeca na različite načine ispituju Dječju liniju. Najčešći razlozi zbog kojih se djeca i mladi javljaju su vršnjački odnosi, kao što su problemi sa prijateljima, partnerski odnosi i zaljubljenost.

Javljaju se i na teme porodičnih odnosa – između roditelja i djece, braće i sestara, nerazumijevanja dječije potrebe, gubitka u porodici. Tu su i različite psihosocijalne teme kao što su dosada, društveno prihvatljivo ili socijalno neodgovorno ponašanje i depresija. Susrijeću se i sa temama seksualnosti, diskriminacije, a ponekad se  traže i određene informacije o Dječijoj liniji ili bilo čemu drugom što ih u tom trenutku interesuje, kazala je Josipović.

Prema njenim riječima, mlađa djeca se češće javljaju zbog problema među vršnjacima koji predstavljaju teškoće na putu odrastanja, u shvatanju i izgradnji socijalnih odnosa, posebno izazovnim u današnjem društvenom kontekstu. Kod starijih adolescenata češće dominiraju teme tog razvojnog perioda.

„Anonimnost Dječije linije, kao jedan od četiri osnovna principa na kom počiva, ograničava mogućnost da u svakom pozivu odredimo tačnu uzrasnu granicu, ali možemo reći da smo ponekad imali i pozive djece od pet-šest godina“, rekla je Josipović.

Odgovarajući na pitanje da li je broj poziva povećan od početka pandemije COVID -19 i da li se neki od problema zbog kojih su se mladi i djeca obraćali mogu povezati sa izolacijom, zabranama zbog epidemijske situacije ili sa prelaskom na online nastavu, ona je istakla da su u početku imali više poziva u kojima su djeca izražavala neizvjesnost i pojačan strah od nepoznatog.

„Sada se u razgovorima manje ističe tema straha, više se pominju na primjer teškoće u praćenju online nastave, kao i do sada i nesnalaženje u strukturisanju slobodnog vremena kod djece“, ističe Josipović.

Navodi da su na liniji imali i poziva u kojima su se djeca žalila na nesnalaženje u praćenju online nastave. Najčešće su, prema njenim riječima, ukazivali na nemogućnost da dobiju dovoljno objašnjenja za dio gradiva koji teže savladavaju, teškoće u postizanju zadatih rokova, smanjene mogućnosti za  komunikaciju i interakciju sa nastavnicima, postojanje sumnje u autentičnost dječijih radova bez prepisivanja…

Iako konstantno rade na promociji Dječije linije, posebno putem kampanja u kojoj im značajnu podršku pruža Predstavništvo UNICEF-a u Crnoj Gori, Josipović smatra da informacija o postojanju ovog servisa još uvijek nije dovoljno raširena među djecomk i mladima.

„Smatramo da je veoma važno podići nivo društvene relevantnosti Dječije linije i da svi činioci u društvu treba da daju svoj doprinos  i pomognu u promociji za dobrobit naše djece“, zaključuje Josipović.