Donacija ženskih i muških polnih ćelija, mogućnost uvoza i izvoza reproduktivnog materijala, osnivanje banke reproduktivnog materijala, nekomercijalni surogat … neki su od predloga na kojima u smislu izmjena zakona kojim se reguliše pitanje postupaka medicinski potpomognute oplodnje insistiraju iz Centra za građanske slobode (CEGAS).
Iz CEGAS-a su u martu, na poziv javnosti da uputi predloge za program rada za 2021. godinu, Vladi uputili predlog za izmjene važećeg propisa za liječenje neplodnosti medicinski potpomognutom oplodnjom, podsjećajući tada da je Zakon o liječenju neplodnosti asistiranim reproduktivnim tehnologijama usvojen još 2009, da je i dalje na snazi, uprkos više pokušaja za izmjenama.
U obrazloženju za predlog, tada su naveli i da su izmjene važećeg zakona neophodne jer „ne prepoznaje ključne savremene mogućnosti liječenja neplodnosti“. Predlog je potom i uvršten u program Vlade za ovu godinu.
„CEGAS insistira na postojanju podzakonskog akta koji definiše način i mogućnost donacije jajne ćelije, donaciju muške polne ćelije, na mogućnost uvoza i izvoza reproduktivnog materijala. Insistiramo i na zakonskoj obavezi postojanja banke koja omogućava čuvanje reproduktivnog materijala i ujedno mogućnost planiranja porodice, da se razmotri mogućnost surogat materinstva (nekomercijani surogat) u okviru porodice, u skladu sa drugim zakonima koji bi ga mogli urediti, te promjenu naziva postojećeg zakona koji je u svom samom početku diskriminatoran“, kazali su Vijestima iz te NVO, dodajući da očekuju da budu usvojene novine, na koje, kako navode, crnogorsko društvo prilično dugo čeka.
Važeći propis kojim se uređuje liječenje neplodnosti predviđa donaciju polnih ćelija, ali od usvajanja 2009. nikad nijesu usvojena i podzakonska akta. Zakon iz 2009. ne predviđa mogućnost uvoza, ni izvoza reproduktivnog materijala (jajne ćelije, spermatozoida, embriona…), ne poznaje ni obavezno postojanje banke u kojoj će se čuvati reproduktivni materijal, ni surogat.
Prethodna Vlada utvrdila je dva puta Predlog zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji, ali on nije dobio podršku većine u Skupštini u aprilu 2019, a skoro istovjetan tekst arhiviran je u novembru 2020, sa setom drugih zakona.
Tim predlogom preciznije je uređeno pitanje donacije, zabranjen je uvoz i izvoz – osim kada osobe iz Crne Gore žele da polne ćelije i tkiva, odnosno embrione, čuvaju u inostranstvu i da ih kasnije, za svoje potrebe, uvezu nazad u Crnu Goru. Skladištenje u drugim državama moguće je na period od pet godina. Skoro jedina novina tog teksta bila je da se izvoz, te kasnije i uvoz polnih ćelija i tkiva omogući i licima kod kojih, iz opravdanih razloga, postoji rizik od nastupanja kasnije neplodnosti. O pitanju uvoza, iz resora koji je tada vodio Kenan Hrapović, govorili su da domaće klinike nemaju kapaciteta da kontrolišu genetski materijal koji dolazi sa strane.
Nijedna verzija zakona ne omogućava surogat materinstvo, čak ni ako je to medicinski opravdano. Surogat je dozvoljen u Holandiji, Velikoj Britaniji, Makedoniji, u Srbiji se razmatra kroz Nacrt građanskog zakonika. Za razliku od Ukrajine, gdje je usluga komercijalizovana, u tim državama surogat je dozvoljen isključivo iz altruističkih pobuda, a surogat majke dobijaju novac samo u iznosu troškova povezanih sa trudnoćom.
Medicinski potpomognuta oplodnja omogućava da se oni koji imaju problema sa plodnošću – žene bez partnera, te muškarac i žena u bračnoj ili vanbračnoj zajednici, ostvare kao roditelji.
Prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, u Crnoj Gori se o trošku države odobravaju tri postupka MPO. Sa problemom neplodnosti suočava se između 10 i 15 odsto stanovništva.
Izvor: Vijesti
