Dvije trostruke mame Daliborka i Vesna, iako sa različitim iskustvom, imaju istu poruku – da bi istrajali u dojenju mora postojati snažna želja i upornost, čak i onda kada ne ide lako.

Jednu od njih je pratila pomoć zdravstvenih radnika još od porodilišta, a druga se snalazila sama. Danas, obje su jednako ponosne na ono što su pružile svojoj djeci.

Daliborka već pola godine uspješno doji treću bebu. Za razliku od velikog broja mama, ona je imale dovoljno podrške i pomoći medicinskih radnika. Kaže da je sva tri puta još u porodilištu dobila stručne savjete, ali i ohrabrenje i podstrek. Za uspješno dojenje ipak je, saglasna je, bila presudna njena ogromna želja i istrajnost.

„Dojenje je svakako bilo moja velika želja, ali su mi medicinske sestre nakon porođaja u tome mnogo pomagale. Nikada nijesam dovodila u pitanje da li da prekinem da dojim, bez obzira što za mame to ima otežavajućih okolnosti. Bude tu mnogo neprespavanih noći, beba je zavisna od nas, ne bude baš uobročena, jer je na svaki plač od grčića do zuba mi umirujemo dojenjem. Sve to podrazumijeva i mnoga odricanja, ali sa druge strane je to veliki uspjeh. Donosi nam prije svega onaj pravi prelijepi osjećaj da je dijete hranjeno majčinim mlijekom, zdravo i da ima nevjerovatnu povezanost sa majkom, a to je najveći  uspjeh i najveća sreća nas kao roditelja“, smatra Daliborka.

Budućim majkama poručuje da, ako su u mogućnosti, obavezno doje djecu, jer je to neprocjenjivo iskustvo.

„Sada, dojim svoje treće dijete, i pored mnogih stresova koji prate moj prethodni period, uspješna sam u tome, a beba odlično napreduje. Zato, mame budite uporne, imajte dobru volju i gledajte pozitivne strane kako u dojenju vaše bebe, tako i na svim vašim životnim putevima“, poručuje mama Daliborka.

Sestra je donijela bebu, okrenula se i otišla

Vesna je rodila prvo dijete prije 22 godine, kao jako mlada. Očekivala je, kako kaže, da će joj u porodilištu pokazati kako da doji svoje čedo i objasniti sve što je potrebno.

„Sestra koja mi je donijela samo je spustila u krevetac koji je bio pored mog kreveta, okrenula se i otišla. Bebu sam dojila tri mjeseca, a neznanje me je sputalo da nastavim. Izmlazala bih se nakon podoja misleći da taj višak mlijeka neće valjati kasnije. Tako sam dobila dvije upale, sačuvala sam mlijeko ali kako sam ga počela dohranjivati na flašicu on je odbio da sisa“, sjeća se Vesna, koja je prije 12 i po  godina rodila i djevojčicu.

Cijelu drugu trudnoću je provela čitajuci o dojenju, a i ovog puta je izostala stručna pomoć u porodilištu. Uz sve to, kao i nakon prvog porođaja, Vesnu ni drugi put, ističe ona, nije nijednom obišla patronažna sestra. Ipak, njena jaka želja dovela je do toga da je svoju djevojčicu dojila dvije godine i osam mjeseci.

„I dan danas mi je žao što nijesam i duže. Sada sam majka po treći put. U porodilištu su me samo pitali da li sam dojila prethodnu djecu. Izgleda se podrazumijevalo da već sve znam. Već 43 dana uspješno sikimo najzdraviju hranu koju će bebac ikada dobiti. Odlučna sam da ću ovu bebicu dojiti sve dok on to bude htio“, naglašava Vesna.

Smatra da bi mnogo toga, kada je riječ o pomoći mamama, trebalo promijeniti još u porodilištu, jer je podrška u prvim danima najznačajnija.

„Potrebno je izdvojiti za svaku majku to malo vremena i objasniti joj najbitnije o dojenju i biti uz nju makar dok se nalazi u porodilistu. Taj utrošak će se vratiti, sa druge strane, kroz zdraviju omladinu u budućnosti. Svi mediji bi konstantno trebali da potenciraju priču o dojenju, a sve reklame o dohrani treba ukinuti“, smatra Vesna, koja ističe da je neprocjenjiva podrška koju je imala u porodici.

Lakše je uz pravu podršku

Da podrška struke, ali i opšte javnosti, nije dovoljno razvijena smatra i mama Dragana, koja čeka treću bebu.

Prvo dijete je dojila pet mjeseci i misli da nije imala dovoljno pomoći, ali ni znanja o tome.

„Misleći da je beba gladna ponudila sam joj flašicu i nastavila tako. Moje mlijeko se naravno smanjivalo, sve dok nije prestalo. Kada sam ostala trudna sa drugim djetetom čitala sam i istraživala. Našla sam i neke grupe na FB i došla u kontakt sa savjetnicom Terezom, kojoj sam postavljala pitanja kad god mi je bilo potrebno. Zahvaljujući svemu tome sam drugo dijete dojila godinu i 8 mjeseci”, kaže Dragana.

Ističe da je veoma bitan prvi kontakt mame i bebe neposredno poslije proođaja. Prvi put to nije iskusila odmah, jer su dijete odnijeli i vratili ga tek poslije par sati.

“Drugu bebu sam uzela na dva minuta. To sam sama tražila, a i nju su ubrzo nakon toga takođe odnijeli u boks i vratili kasnije. Problem je i što bebama prvo daju dohranu, pa ih tek onda dovode mamama na podoj“, sjeća se Dragana svog iskustva iz barske bolnice, uz tvrdnje da u porodilištu nije mogla dobiti bilo kakve informacije o dojenju i značaju prvog majčinog mlijeka – kolostruma.

Udruženje Roditelji objavljuje u toku Svjetske sedmice dojenja 10 priča majki koje su dojile ili su pokušale da doje djecu o tome koja im je podrška bila posebno važna ili ako je nijesu imale kakvu vrstu podrške su najviše priželjkivale. Tema ovogodišnje Sedmice dojenja je Zaštita dojenja: zajednička odgovornost, čija je ključna poruka da je dojenje od presudne važnosti za preživljavanje, zdravlje i dobrobiti svih, zbog čega je neophodno da bude zaštićeno u cijelom svijetu.