Za uspješno dojenje jako je bitna podrška i edukacija, ali i volja i istrajnost. Tako misli mama Dijana, koja je uz puno pozitivnosti prihvatila novu životnu ulogu.

„Dojenje je zaista dar za bebu, a čast i sreća za mamu. Moje iskustvo je takvo da sam učila od drugih, skupljala dobre savjete, ali i imala  pomoć stručnih osoba. I prije trudnoće sam uvijek imala želju da dojim jer mi je to djelovalo prirodno, iako nijesam znala nista o tome. Tek kada sam ostala u drugom stanju počela sam da se pripremam učeći o dojenju“, priča Dijana.

Nije željela da ima iskustvo kao njena mama, koja je nju dojila samo dva-tri mjeseca i odustala kad je dobila mastitis. Za nju je, kako smatra Dijana, prekid bio jedina opcija baš zato što nije znala ništa o dojenju. Slično je doživjela i njena sestra, koja je, kako se prisjeća Dijana, konstantno bila pod stresom, nervozom i pritiskom da mora da doji.

„Zbog toga sam odlučila da se edukujem na vrijeme i da slušam savjete najbližih. Pohađala sam i Školu za trudnice koja mi je mnogo pomogla, čitala sam razne knjige, slušala savjete drugarica koje uspješno doje. A u to vrijeme, iz medija se moglo čuti samo o koroni“, priča Dijana, koja se porodila hitnim carskim rezom.

Misli da u porodilištu nije dobila adekvatnu stručnu pomoć. Kaže da joj je tih dana, nakon porođaja, medicinsko osoblje samo pregledalo grudi i govorilo “nemaš jos mlijeka”.

„Potom bi mi donosili bebu, ali i flašicu. Iako sam bila pod bolovima uspjela sam da stisnem zube i bebu sama stavim na grudi, samo da bih podstakla laktaciju. Nije bilo baš uspješno, pa sam tražila pumpicu da izvučem kolostrum i uspjela sam. Sve sama! Ali ne bih ni to znala da se nisam adekvatno pripremila. Kući sam imala pomoć stručnog lica koga smo privatno angažovali. Vrlo brzo sam uspjela da uspostavim laktaciju i to zahvaljujući toj pomoći, podršci najbližih, lijepim, brižnim riječima i savjetima, ali i svojim pozitivnim i smirenim stavom“, ističe Dijana.

Dodaje da je bila svjesna da je za uspješno dojenje važno i opustiti se, odmoriti i oslobodite stresa. Koliko su bitni ljubav i razumijevanje porodice shvatila je kada joj je suprug jednog dana rekao: „I ako ne uspiješ nema veze, bitno je da smo pokušali“.

Dijana poručuje da bi najbliži u porodici morali biti vjetar u leđa mamama koje žele da doje. Pri tom, one ne smiju osjetiti pritisak da moraju uspjeti po svaku cijenu, već od supruga, mame, sestre, svekrve…treba da dobiju savjete, pomoć, pažnju i ljubav.

„Ipak sam uspjela, jer sam bila pozitivna, jaka, sa velikom željom. Nijesam odustajala ni kada je boljelo, jer sam znala da će i to proći, ali da ništa ne može preko noći“, ispričala je Dijana.

Prema njenim riječima, medicinski radnici, zdravstvene ustanove, mediji i razne organizacije trebalo bi da što više podižu svijest o značaju dojenja, ali tokom cijele godine, a ne samo kada je Svjetska sedmica. Edukativni materijali bi, smatra Dijana, morali da budu dostupniji, a zdravstveni tradnici više motivisani za pružanje pomoći.

“Buduće mame treba ohrabriti još tokom trudnoće, a sve one koje su uspjele u dojenju podstaći da dijele pozitivna iskustva”, ističe Dijana.

Udruženje Roditelji objavljuje u toku Svjetske sedmice dojenja 10 priča majki koje su dojile ili su pokušale da doje djecu o tome koja im je podrška bila posebno važna ili ako je nijesu imale kakvu vrstu podrške su najviše priželjkivale. Tema ovogodišnje Sedmice dojenja je Zaštita dojenja: zajednička odgovornost, čija je ključna poruka da je dojenje od presudne važnosti za preživljavanje, zdravlje i dobrobiti svih, zbog čega je neophodno da bude zaštićeno u cijelom svijetu.