Tri godine dojenja i dvije srećne bebe

Iskustvo koje je u dojenju imala mama Milica nije bilo, kako kaže ona, ni školski ni po pravilima, već po osjećaju i zahtjevima njene dvije bebe. Njen mlađi sin danas ima 18 mjeseci, a ona iza sebe, uz samo dva mjeseca pauze, tri godine dojenja. Ističe da je jako ponosna na sebe zbog toga, pogotovo zbog raznih zdravstvenih tegoba sa kojima su se suočili.

„Prvi put sam se porodila, 2018. godine i imala sma jako lošu podršku babica iz porodilišta u Kotoru. Imala sam u potpunosti uvučene bradavice, a mlijeko je krenulo da nadolazi nakon što sam izašla iz bolnice. Osjećala sam kako mi se grudi svakim satom sve više pune mlijekom i postaju sve tvrđe. Prvu noć koju smo proveli kući imala sam pomoć mame i tetke, koje su par sati masirale moje grudi i često izmlazale mlijeko ručnom pumpicom“, sjeća se Milica.

Zbog žutice koju je beba imala proveli su neko vrijeme u bolnici, pa je odlučila da se za to vrijeme izmlaza na svaka tri sata i svoje mlijeko daje na flašicu.

„Koristila sam čaj za porodilje, pila dosta tečnosti i mlijeko je sve više nadolazilo. Kad smo izašli iz bolnice, bebu sam dojila uz pomoć silikonskih bradavica koje smo u potpunosti ukinuli nakon mjesec dana“, kaže Milica, dodajući da je kasnije dojila na zahtjev, nekad na svakih 15 minuta, nekada i po 5 puta u toku noći, a nekada je trajalo i po sat vremena“, rekla je Milica.

Nakon godinu dana, ostala je u drugom stanju i pošto je bila dobrog zdravstvenog stanja, uz konsultaciju sa ljekarima, nastavila je da doji sve do šestog mjeseca trudnoće.

„Prekid dojenja se desio naglo, u toku jednog dana i beba je to lagano prihvatila, a meni srećom mlijeko više nije nadolazilo. Nakon dva mjeseca dojenačke pauze, rodila sam drugu bebu u osmom mjesecu trudnoće. Zbog nedovoljno razvijenih pluća beba je morala da ostane u inkubatoru, a sve to se dešavalo u februaru 2020. godine, pred početak epidemije COVID-a u Crnoj Gori. Nije joj, kao ni ostalim mamama prijevremeno rođenih beba, bilo omogućeno da posjećuje dijete i morala je da sama održava laktaciju.

„Jedino što sam mogla da učinim za svoje dijete jeste da održim laktaciju. I to sam učinila. Uz pomoć električne pumpice izmlazala sam se na svaka 3 sata svih 25 dana koliko je beba bila u inkubatoru. Po savjetu patronažne sestre mlijeko koje sam izmlazala sam čuvala u posebno za to namijenjenim kesicama, ali srećom nikada mi nije zatrebalo“, prisjeća se Milica.

Kada je beba izašla iz bolnice, odmah je prihvatila dojenje, na zahtjev.

Upravo tih prvih dana, naišla je i na nove probleme.

„Bebi je bilo potrebno jako malo mlijeka – 60 ml, a ja sam svaki put u kesicama ostavljala po 180 ml. Tako se moja proizvodnja mlijeka značajno umanjila. Odmah sam reagovala i pila dosta tečnosti i nakon samo dva dana smo uspostavili pravu mjeru ponude i potražnje“, kaže Milica.

Poručuje mladim mamama da budu uporne i kada se čini nemoguće, i da odmah reaguju kada mlijeko počne da nadolazi – da koriste masaže, obloge… Na zdravstvene radnike apeluje da, posebno u porodilištima, mnogo više pomognu majkama prilikom uspostavljanja laktacije. Milica smatra da bi bilo dobro da se uvedu i neke preporuke šta da rade majke koje su odvojene od beba.

„Većina doktora me je savjetovala da prosipam mlijeko koje izmlazam. Srećom, nijesam ih poslušala jer smatram da to jako loše utiče na emocije i psihu majke u momentima kad je njena beba životno ugrožena“, smatra Milica.

Stručna pomoć je, kako ističe, potrebna i kada treba prekinuti dojenje.

„Jako je puno pitanja a svaka beba je drugačija pa smatram da bi trebalo da postoji par različitih pristupa i savjeta na koje se majke mogu osloniti“, ističe Milica.

Udruženje Roditelji objavljuje u toku Svjetske sedmice dojenja 10 priča majki koje su dojile ili su pokušale da doje djecu o tome koja im je podrška bila posebno važna ili ako je nijesu imale kakvu vrstu podrške su najviše priželjkivale. Tema ovogodišnje Sedmice dojenja je Zaštita dojenja: zajednička odgovornost, čija je ključna poruka da je dojenje od presudne važnosti za preživljavanje, zdravlje i dobrobiti svih, zbog čega je neophodno da bude zaštićeno u cijelom svijetu

SOS linija baner

Leave a Reply