Uvođenje nemliječne hrane može biti stresno, ali to se neće desiti ako se roditelji pridržavaju savjeta ljekara i nutricionista i postepeno u bebin jelovnik uvode jednu po jednu namirnicu, obavezno u prijepodnevnim satima, zbog opreza od alergijskih reakcija. Osim izbora namirnica i pripreme, važan je i način skladištenja domaćih kašica, posebno tokom ljetnjih mjeseci i na putovanjima.

Gostujući nedavno u Roditeljskom kutku – UŽIVO, nutricionistkinja Jelena Jovanović je upoznala roditelje sa prvim koracima u dohrani bebe, najčešćim nedoumicama o izboru namirnica, pripremi kašica, omiljenim ukusima najmlađih, ali i o tome kako bezbjedno, naročito tokom ljeta, čuvati pripremljenu hranu ili je unaprijed pripremiti za više dana.

Prijatelji Kutka su Kidsland Crna Gora i Hipp.

Iako će tokom cijele prve godine života mliječna ishrana biti primarna, brojne su kombinacije voća, povrća, žitarica i mesa, koje su veoma značajne za rast i razvoj najmlađih.

Prema zvaničnim preporukama Svjetske zdravstvene organizacije i Američkog udruženja pedijatara, nemliječna ishrana beba počinje sa šest mjeseci, ali Jovanović kaže da ima i izuzetaka. Čvrsta hrana, dodaje ona, uvodi se ranije najčešće kod djece koja se ne doje ili kojima je neophodno pojačati ishranu zbog nekih zdravstvenih problema, uglavnom nedostatka gvožđa.

“Najvažnije je da se na početku namirnice uvode postepeno, jedna po jedna, sa razmacima od po nekoliko dana, a idealno vrijeme za prve nemiječne obroke je u prijepodnevnim satima. Iako imamo na raspolaganju veliki broj kvalitetnih namirnica ne treba da žurimo da dijete sve odjednom proba. Znamo da je šareno ustvari zdravo, ali moramo biti strpljivi. Uvođenje nemliječne ishrane je prilično stresan period, odnosno može da bude, a ne mora, kako za roditelje tako i za bebu“, ističe Jovanović.

Žitarice na početku

Kao prve namirnice preporučuje žitarice bez glutena. Među njima su proso, pirinač, kukuruz, amarant i kinoa.

„Kinoa je pseudo žitarica, ali zbog nevjerovatno hranjivih sastojaka i energetske vrijednosti se svrstava među žitarice. Neko kaže da može da se koristi čak i sa sedam mjeseci, ali u svakom slučaju ona ne sadrži gluten i potpuno je ok da se koristi i sa šest mjeseci“, kaže Jovanović.

Ona upozorava da treba obavezno pratiti bebinu reakciju nakon što proba neku novu namirnicu, kao i da su najbolji izbor organski proizvodi. Pošto to iziskuje više finansija, dobar izbor su, smatra Jovanović, i domaći proizvodi koje možemo nabaviti od provjerenih proizvođača.

„Pošto bebe najčešće lakše prihvataju slatke ukuse, za voće ima vremena, pa nakon žitarica naš izbor treba da bude povrće. Bebina primarna hrana do prve godine, i kada počne uvođenje nemliječne hrane, treba da bude dojenje ili mliječna formula. Bezglutenske žitarice se koriste do osmog mjeseca, mada ima i savjeta da sa umjerenim uvođenjem glutena treba početi i ranije. Žitarice se mogu kombinovati i sa voćem. Nakon što beba proba bezglutenske žitarice, možete joj nakon osam mjeseci ponuditi i heljdu. Iako ona u sebi ne sadrži gluten, dešava se da bude često kontaminirana zbog obrade i pakovanje u fabrikama“, rekla je Jovanović, dodajući da se u bebin jelovnik može uključiti heljda, ječam, raž, ovas, spelta…

Voće tek nakon povrća

Prvi izbor, nakon žitarica, trebalo bi da budu krompir, šargarepa, tikvica i bundeva.

„To su blage, neutralne namirnice, koje takođe treba uvoditi postepeno jednu po jednu. Čeka se neki period od tri dana, da se vidi da li beba ima neku alergijsku reakciju. Poslije toga, sa sigurnošću možemo da kažemo da beba nije alergična na tu namirnicu i da možemo onda da pravimo razne kombinacije sa onim što smo već uveli. Sa sedam mjeseci možemo bebi dati karfiol, brokoli, blitvu i spanać. Sa devet – deset mjeseci možemo da uvedemo i kelerabu i razne kupuse“, kaže Jovanović, uz preporuku roditeljima da se u nekim slučajevima ne treba ni strogo pridržavati starosnih ograničenja i da, posebno ako imamo provjereno dobru domaću namirnicu, možemo je bebi uključiti i petneastak dana ranije.   

Kada je riječ o izboru voća, prvo bi trebalo ponuditi djeci jabuke, kruške i banane.

„ Crveno voće poput višanja i trešanja uvodi se kasnije u malim količinama, sa otprilike devet ili deset mjeseci. Višnje mogu i da se termički obrade, ali je odlično da se daju svježe. Trebalo bi u ovo doba godine iskoristiti i breskve i grožđe“,savjet je nutricionistkinje.

Meso iz domaćeg uzgoja najbolji izbor

Kada dođe vrijeme da u jelovnik bebe unesemo meso, počinjeno od  bujona, odnosno supice. Uz meso najbolje ide povrće, a Jovanović kaže da postoje neke kombinacije, gdje čak i u voćnu kašicu može da se ubaci malo mesa, ako beba odbija obrok.

„Jako je bitno da meso bude iz domaćeg uzgoja, jer onda znamo da su koke bile napolju i čupkale travu. Kvalitet tog mesa koje poslije dobijamo od te iste koke koja slobodno šeta je najbolji mogući izbor za našu bebu. Piletina, ćuretina i jagnjetina se preporučuju među prvim vrstama mesa. Tu su i teletina i junetina. Počinje se negdje sa oko sedam mjeseci. Nijesu to neke velike količine, u početku tri do pet supenih kašika, a kako beba bude rasla i apetit će da se povećava i onda ćemo mi svaki put kada kašicu povećamo za jednu supenu kašiku ili za dvije znati da smo na dobrom putu“, ocjenjuje Jovanović.

Bezbroj kombinacija

Kada počnemo sa uvođenjem nemliječne hrane u uzrastu od pola godine, nakon što beba proba pojedinačno neke namirnice i budemo sigurni da nema alergijskih reakcija, možemo početi i sa kombinovanjem. U slanoj varijanti dobra kombinacija, prema riječima nutricionistkinje, može biti šargarepa i tikvica, uz dodatak malo peršuna.

„Sve to se kuva u vodi i obrok je za šest mjeseci. Sa sedam mjeseci u istu tu kašicu od šargarerpe, tikvice i peršuna, ubacimo malo luka i paškanata, koji je takođe fantastičan, kao i korijen peršuna. To će biti komadić od centimetar ili centimetar. Sa osam mjeseci možemo u obrok stavite sve ovo, a tada se uvodi i žumance. I u varijanti za šest i sedam mjeseci možemo da dodamo jednu kašiku riže ili prosoa. Sa sedam mjeseci možemo to i da pojačamo, pa da dodamo i kinou ili amarant. To su kombinacije koje su potpuno ok, koje daju različite vitamine i minerale i čine fantastično balansiran obrok“, rekla je Jovanović, dodajući da sa deset ili jedanaest mjeseci beba već može da pojede obimniji obrok od oko 250 grama, a osim ručka i večere, ima i dvije užine.

U koliko sati ćete servirati bebi večeru, kako bi imala dovoljno vremena da svari obrok i mirnije spava, zavisi od njenog i vašeg ritma i rutina. Preporučuje se da večera bude već oko 18 sati, ako beba ide na spavanje dva sata kasnije. Najčešće pred spavanje imaće i podoj ili popiti mliječnu formulu.

„Svaki put kada nijeste sigurni da li je beba dovoljno pojela treba da joj ponudite da sisa. Uvođenje nemliječne hrane je potpuno nova situacija za nju i dok se malo ne navikne normalno je da to budu male količine, a normalno je i da odbija neke namirnice“, smatra Jovanović.

Ona upozorava da treba biti posebno oprezan sa namirnicama koje su već poznati alergeni, poput meda ili orašastih proizvoda.

„Koliko god da je zdrav i dobar, med se apsolutno preporučuje poslije godinu dana, možda čak i poslije dvije. Orašasti plodovi su takođe jako često veliki alergeni, pa bi i to trebalo ostaviti za djecu kada napune oko tri godine. I riba može nekad da bude alergen“, kaže Jovanović.

Jogurt na meniju od sedmog mjeseca

Jedno od pitanja koje muči roditelje je i kada uvesti mliječne prerađevine. Jovanović savjetuje da sa jogurtom možete početi već sa sedam mjeseci.

„Čak i bebe koje su alergične na kazein i još neke primjese iz mlijeka, obično su to proteini, mogu da konzumiraju jogurt, što je stvarno fantastično. Može da se napravi palenta ili griz i da dodamo jogurt, a u velikim marketima i prodavnicama zdrave hrane sada možemo da dođemo i do organskih proizvoda. Bezglutenska organska palenta je apsolutno moj favorit, ne treba joj dodavati ni so ni bilo kakve začine. Sa soljenjem obično počinjemo poslije prvog rođendana, ali ni tada u suštini to ne treba raditi. Već je stečena navika tako da beba ne traži puno slanog, ni puno slatkog ako mi odradimo naš dio posla onako kako treba. Voće i povrće u sebi sadrži već svoje soli i šećere i taj prirodan ukus je sasvim dovoljan, uz začine koje smo već spomenuli peršun, celer, mirođiju…To su sve male količine ali one znatno promijene ukus kašica. Što se tiče sira najbolje je da bude neslan i mekan, kao sir za mazanje, a može se uvesti i pavlaka”, preporučuje Jovanović.

Kako zamaskirati neke ukuse

Za roditelje čija djeca odbijaju neke vrste povrća, poput kupusa ili brokolija, Jovanović savjetuje da postoji više načina da beba prihvati i te specifičnije ukuse.

“Postoje namirnice kojima možemo da ublažimo njihov ukus i miris, brokoli na primjer možemo spojiti i sa nekim vrstama voća – jabukom ili kruškom. Jedna od kombinacija je brokoli, malo jabuke i tikvica , naravno pod uslovom da je svaka od tih namirnica već uvedena pojedinačno i da nemamo nikakvu alergijsku reakciju. To može da bude neka slađa varijanta. Kada je riječ o količini, dovoljna je jedna šaka brokolija. Može se spremiti i kukuruzni griz, proso ili kinoa, doda se šargarepa, paškanat i brokoli. Jedna od kombinacija kada želimo da naše bebe zavole ovu izuzetnu zdravo povrće je i da brokoli obarimo i dodamo mu parmezan“, kaže Jovanović i dodaje da već sa oko osam bebinih mjeseci bebi možete ponuditi i da sama uzima komadiće skuvanog brokolija.

Bebini obroci na putovanjima

Vrijeme je ljetovanja i putovanja, pa Jovanović savjetuje roditeljima da budu veoma pažljivi prilikom čuvanja i transporta obroka za bebe. Prema njenim riječima, najbolje i najsigurnije tokom putovanja je da bebine obroke čuvate u ručnom frižideru ili termo torbi, na nekom zatamnjenom mjestu. Sve kašice koje se prave u kućnoj varijanti, bez obzira da li su mesne, povrtne ili voćne, mogu da stoje 24 sata u frižideru, ali na propisan način. To ne znači, ističe Jovanović, da se pripremljeni obrok za bebu čuva u vratima frižidera. Takođe, najbolje je hranu čuvati u staklenoj ambalaži, na primjer teglici koja se može zatvoriti.

„Kada su neke umjerene temperature bebina hrana može da bude van frižidera dva sata. Govorim o sobnoj temperaturi, ali ni pod tačkom razno ne možemo to da radimo kada krenemo na put. Voćne i povrćne kašice su definitivno najbolja moguća stvar koju možemo da ponesemo na putovanje, jer bebi daju dovoljno elektrolita, vitamina i minerala. Osim češćih pauza tokom putovanja, ne smijemo zaboraviti ni da obezbijedimo puno vode“, savjetuje Jovanović.

Kada dođe vrijeme jela, kašice nikako ne treba podgrijavati uz korišćenje vruće vode, već je dovoljno staviti teglicu u neku posudu sa toplom vodom i lagano miješati dok hrana ne dostigne sobnu temperaturu. Jovanović navodi da se ne preporučuje davati bebama hladnije obroke, čak ni kada nam se čini da im to jako prija. 

Ako obrok čuvamo u staklenoj teglici i dio želimo da ostavimo za kasnije, prvo ćemo odvojiti određenu količinu koju želimo odmah da ponudimo bebi, a ostatak ćemo opet zatvoriti i odložiti u frižider.

„Dok hranite bebu kašika će biti kontaminirana pljuvačkom što je potpuno normalno, ali može biti i opasno. Zato treba na vrijeme odvojiti samo dio hrane koji će beba odmah pojesti. Neadekvatno skladištenje namirnica ustvari najčešće dovodi do stomačnih tegoba kod djece”, ističe Jovanović.

Prema njenim riječima, dobar izbor posebno kada smo na putovanjima su i već pripremljene kupovne kašice.

„Postoje odlične organske kašice koje preporučujem kada zbilja nemamo vremena, a beba mora da pojede kvalitetan obrok. Rađena su ispitivanja u kojima su upoređivali kupovne i domaće kašice. Kupovne imaju u sebi više skroba, šećera i vode, ali su apsolutno nutritivno vrijedne. Prednost domaćih kašica ogleda se ipak u mnoštvu kombinacija koje možemo napraviti i ponuditi bebi, dok je kod kupovnih to prilično ograničeno“, rekla je Jovanović.

Planiranje jelovnika

Kada su roditelji prinuđeni da iz nekog razloga pripreme unaprijed hranu koju će beba koristiti nekoliko dana, nutricionistkinja je imala savjet i za njih.  Pošto najviše vremena u pripremi obroka oduzima kuvanje žitarica, Jovanović kaže da njih možete pripremiti za nekoliko dana unaprijed i odložiti ih u staklene teglice.

„Bilo koja žitarica kada se kuva na pravilan način može pet dana da se čuva u staklenoj posudi u frižideru. To je velika olakšica. Meso koje je skuvano možemo čuvati tri dana, takođe dobro zatvoreno u nekoj staklenoj ambalaži. Povrće već može da se skuva za pet do sedam minuta i kada u njega ubacite dvije supene kašike žitarica ili parče od 30-40 grama mesa pred kraj kuvanja i izgnječite, imaćete kompletan obrok bukvalno za nekoliko minuta“, rekla je Jovanović.

Ne pretjerivati sa kuvanjem

Važan je i način na koji pripremamo obroke, odnosno koliko dugo kuvamo određene namirnice, kako bismo sačuvali sve vrijedne sastojke. Jovanović preporučuje da je veoma važno kuvati namirnice za bebe u manjim šerpama, sa poklopcem, jer se na taj način termičkom obradom neće izgubiti dragocjeni sadržaj.

„Vrijeme kuvanja se razlikuje od vrste povrća ili voća, ali nekih 10 do 12 minuta je maksimum. Sve je lakše ako pravimo plan kako bismo bebu trebali da hranimo i kako da kombinujemo namirnice. Jedna od stvari koja je meni lično pomogla je da imam već skuvane žitarice. Njih ćemo kuvati oko 60 minuta, ali jedan put i imaćemo ih za narednih pet dana. Meso koje dajemo bebi je mlado i u maloj količini – maksimum 50 grama, pa je da bismo ga skuvali dovoljno petnaestak minuta“, navodi Jovanović, uz preporuku roditeljima da je ipak najbolje i najzdravije kuvanje na pari, kako povrća, tako i mesa i žitarica.