PIŠE: mr Aleksandra Vujović, psihološkinja

Roditeljska i radna uloga središnje su uloge odraslih osoba u današnjem svijetu. Iako sa sigurnošću možemo da tvrdimo da višestrukost uloga (suprug, roditelj, zaposleni) generalno ima povoljne uticaje na psihološku dobrobit pojedinca, sukob između njih može imati izrazito negativan uticaj na psihičko i fizičko zdravlje.

Sukob radne i roditeljske uloge definišemo kao doživljaj da su zahtjevi tih pozicija neuskladivi, odnosno da udovoljavanje zahtjevima iz jednog domena otežava ili u potpunosti onemogućava udovoljavanje zahtjevima iz drugog.

Pritom, ometajuće djelovanje može se odvijati u dva smjera – sukob posao-porodica do kojeg dolazi kada radne obaveze ometaju porodični život i sukob porodica-posao koji se javlja kada porodične obaveze ometaju radnu ulogu. Iako su obje vrste sukoba međusobno povezane i imaju dvosmjeran uticaj, novija istraživanja pokazala su da posao u većoj mjeri ometa porodični život, što ukazuje na veću propusnost granica porodičnog života.

Balansiranje radne i roditeljske uloge oduvijek je bio izazovan zadatak i proces koji gotovo nikada ne prestaje. Međutim, ovaj zadatak postao je još složeniji i izazovniji tokom pandemije izazvane koronavirusom. Veliki broj roditelja je radne prostore zamijenio radom od kuće, a djeca školske klupe online nastavom zbog čega su i granice između roditeljske i radne uloge postale još manje definisane. Takva situacija od roditelja iziskuje dodatne napore i dovodi do još većeg “prelivanja” dešavanja iz jedne sfere u drugu.

Ono što je važno naglasiti jeste da je balans vrlo subjektivna stvar. Ne postoji tačna mjera koja odgovara svima i u svakoj situaciji. Zato je važno pronaći lični balans i konstantno osluškivati da li je potrebno nešto promijeniti kako biste se osjećali uspješnije i zadovoljnije. Na tom putu mogu vam pomoći sljedeće smjernice:

-Kada završite sa poslom za taj dan, ograničite provjeravanje i odgovaranje na poslovne mailove i notifikacije. Rijetko što je toliko hitno da ne može da sačeka sljedeći dan. Ukoliko radite od kuće, jasno odredite radno vrijeme tokom kojeg ste dostupni za kolege i/ili klijente, da biste se nakon toga u potpunosti mogli posvetiti svojoj porodici.

-Izbjegavajte razmišljanje po principu “Moram postići sve”. Imajte na umu da u uspostavljanju ravnoteže između roditeljske i poslovne uloge te dvije strane nijesu uvijek jednake. Sasvim je u redu da se nekada posvetite važnom zadatku koji vam predstoji na poslu, a da nekada uzmete slobodan dan kako biste ga proveli sa svojom djecom.

-Postavljajte realistične ciljeve i prioritete i planirajte unaprijed. Na ovaj način lakše ćete donositi svakodnevne odluke. Dovoljno je zapitati se “Da li me ovo dovodi bliže cilju koji želim da postignem?”.Takođe, kalendari i organizatori koji vam služe za posao, mogu poslužiti kao idealan alat i za organizovanje porodičnog života (dječije aktivnosti, rođendani, izleti itd).

–Ono što se često dešava kod roditelja koji žele da izbalansiraju svoj privatni i poslovni život jeste da zaborave ono što je najvažnije – sebe. Preplavljeni i preoterećeni svojom roditeljskom ulogom i izazovima koje nemeće posao, roditelji često zanemare svoje potrebe i želje. Nakupljenu energiju, kao i neugodne emocije potrebno je izbaciti iz sebe. Bilo da je riječ o fizičkoj aktivnosti, boravku u prirodi, plesu, bavljenju hobijem, sve su to aktivnosti uz koje se možete opustiti i posvetiti sebi.

-Osmislite svoj lični ritual/rutinu kako biste postavili fizičku i emocionalnu granicu između roditeljske i poslovne uloge. To može biti i neka jednostavna aktivnost poput presvlačenja iz poslovne u svakodnevnu garderobu ili razgovor sa djecom o tome kako su proveli dan.

-Svaki dan odvojite određeni period koji ćete posvetiti djetetu. To znači da mu poklonite svu pažnju i da ste fokusirani samo na njega, bilo da je riječ o igri ili razgovoru. Podstaknite razgovor o nečemu za što znate da ga zanima. Da li je to aktuelna tema u kući, odgovaranje na pitanja, razgovor o crtanim junacima. Šta god da je u pitanju, razgovor na temu koja interesuje dijete pokazaće da vam je stalo da čujete šta ima da kaže, ali i da podijelite sa njim ono što njega zanima. Ovako provedeno vrijeme ne samo da doprinosi zbližavanju roditelja i djece već je od suštinske važnosti za djetetov emocionalni i socijalni razvoj.