Škole širom svijeta su zbog pandemije COVID -19 bile u potpunosti i djelimično zatvorene tokom većeg dijela školske godine, a neizmjerna šteta koja je na taj način učinjena djeci mogla bi biti opravdana samo ukoliko je zatvaranje obrazovnih ustanova bilo jedan od najboljih načina da se spriječi smrtonosna zaraza među odraslima. Ipak, rijetke su vlade, koje su, prema pisanju britanskog lista Ekonomist, pažljivo pravile procjenu rizika. Većina nije uzimala u obzir ni cijenu koju će platiti budući da su mnoge škole ostale zatvorene čak i kada su restorani počeli da se otvaraju.

Vlade su takve ustupke pravile ili da bi udovoljile sindikatima prosvjetnih radnika, koji primaju plate nezavisno od toga da li svoj posao rade uživo ili online, ili uznemirenim roditeljima.

„Usljed toga, mladi mozgovi su lišeni stimulacije. Škole treba da odstupe od fabričkog modela koji svakom đaku pruža slične lekcije za sličnu količinu vremena i da se okrenu medicinskom modelu – gdje se od starta kreće od pretpostavke da će učenicima biti potrebna različita vrsta pomoći u različitom vremenskom periodu“, kazao je Pol Revil sa Harvarda.

Zatvaranje škola primoralo je prosvjetne radnike da u roku od nekoliko dana pređu na školovanje na daljinu, osmišljavajući online platforme i instrumente za rad. Nastavni programi su izmijenjeni, navodi Ekonomist i ističe da su Britanija, Francuska i Irska među državama koje su ukinule velike testove.

Tokom jednog dijela 2020. veliki broj škola u SAD je u potpunosti ukinuo ocjenjivanje, a ispitivanje učenika se svelo na „položio“ ili „pao“.

Djeca u osnovnim školama u Britaniji su do 21. marta ove godine bila u zaostatku sa gradivom za tri mjeseca, a djeca u Etiopiji su tokom 2020. naučila od 60 do 70 odsto manje gradiva od uobičajenog.

Testovi sprovedeni u školama u Belgiji su pokazali slične zaostatke. Istraživanje sprovedeno u Holandiji pokazalo je da tokom osmonedjeljnog perioda učenja na daljinu u prvoj polovini 2020. godine prosječni učenik nije naučio ništa novo.

Ogroman broj učenika treba da nadoknadi puno gradiva, a prosvjetni radnici pokušavaju da osmisle najefikasnije načine da im u tome pomognu. Pojedine bogate zemlje nude dodatne časove tokom raspusta za učenike, pojedinačno ili u manjim grupama.

Siromašnije države pojednostavile su pretrpane nastavne planove, omogućavajući nastavnicima da odstupe od nastavnog plana i posvete više vremena na osnove čitanja i matematiku.

Ekonomist piše da je zatvaranje škola pokazalo i značaj nastave uživo za mentalno i fizičko zdravlje djece.

Mladi u Italiji su jeli manje zdravu hranu nakon zatvaranja škola, a broj izvještaja o zlostavljanju djece je opao jer se nastavnici – koji obično prvi pokrenu uzbunu – nijesu uživo srijetali sa djecom.

Jišihanaga Sakura, nastavnica u srednjoj školi u Numazuu u centralnom Japanu, kazala je da su djeca kada su škole zatvorene ostajala kući sama, jer su roditelji morali da rade. Ona smatra da je porastao broj slučajeva samopovređivanja među adolescentima.

Juan Morton, profesor u srednjoj školi u Melburnu u Australiji, kazao je da je online školovanje uticalo na ponašanje i stavove pojedine djece.

Njihov socijalni razvoj nije, smatra Morton, usklađen sa akademskim. Izvjesno jeste da će u svim državama zatvaranje škola produbiti jaz uzmeđu boljestojećih učenika (koji imaju računare i svoje sobe sa uslovima za učenje na daljinu) i onih siromašnijih koji sve to nemaju. Međutim, britanski list ističe da poremećaj koji je u školovanju izazvao COVID – 19 zapravo nudi šansu za poboljšanje škola. Ekonomist navodi da čak i prije pandemije situacija u školstvu nije bila baš najbolja, a tome u prilog govori i podatak da više od polovine desetogodišnjaka u državama sa niskim i srednjim prihodima ne može da pročita jednostavan paragraf teksta.

Svjetska banka upozorava da bi ta brojka mogla porasti na skoro dvije trećine.

Kroz istoriju se dešavalo da veliki šokovi promijene školovanje na bolje. Drugi svjetski rat je iznjedrio zakon u Britaniji, kojim je povećan broj godina obaveznog školovanja i ukinute su novčane naknade koje i dalje naplaćuju mnoge državne škole.

Nakon što je uragan Katrina opustošio Nju Orleans, tamošnji zvaničnici su krenuli u sveobuhvatnu reformu školstva. Devet godina kasnije broj djece koja završe srednju školu je povećan od 9 do 13 procenata.

Međutim, COVID -19 je poremetio obrazovanje na do sada nezabilježen način. U jednom trenutku preko 90 odsto djece na svijetu nije imalo pristup učionicama. Zatvaranje je trajalo mjesecima i odrazilo se na obrazovanje, kao i na mentalno zdravlje djece. Očekujući da će se mladi ljudi u bogatijim zemljama naredne školske godine vratiti u učionice, reformatori se nadaju da će pandemijski šok dovesti do promjena koje će učiniti škole efikansijim, fleksibilnijim i pravednijim.

Kritičari današnjih škola tvrde da se one gotovo uopšte nijesu promijenile od 19. vijeka. To je u neku ruku pretjerivanje, ali ima onih koji smatraju da tradicionalne metode školovanja opstaju nevjerovatno dugo.

Jeri Kjuban, istoričar obrazovanja na Stenford univerzitetu kazao je za Ekonomist da su roditelji zapravo ti koji cijene efikasnost i disciplinu staromodnog sistema škola po starosnim grupama.

„Ljudi to žele i dopada im se, iako se često žale“.

I prije pandemije bilo je razloga za preispitivanje takvog sistema školovanja.

Testovi sprovedeni u bogatim zemljama pokazali su da današnja djeca ne postižu bolje rezultate od one prije dvije decenije iako je ulaganje u učenike povećano. List ističe da veliki broj djece smatra da je takva vrsta školovanja „dosadna“, a istraživanje koje je sproveo Galup 2017. godine pokazalo je da se samo jedna trećina srednjoškolaca u Americi osjeća „uključenim“ u nastavu.

Iskustvo školovanja na daljinu sada je pružilo prosvjetnim radnicima ubrzani kurs u obrazovnoj tehnologiji. Lekcije uživo mogu biti bolje ukoliko bi nastavnici bili adekvatno obučeni i ako bi im se dozvolilo da eksperimentišu.

Softver može pomoći u prilagođavanju predavanja potrebama svakog djeteta, a kada bi oslobodili nastavnike monotone rutine, uključujući i pretjerano ocjenjivanje, onda bi oni imali više vremena za učenike kojima su najpotrebniji, piše britanski list.

Pandemija je takođe naglasila kako porodično okruženje utiče na akademski uspjeh. Pun stomak, roditelji koji pružaju podršku i dom sa puno knjiga su oduvijek bili prednost.

Uslovi kod kuće su još bitiniji kada se tamo održava nastava. Protekla godina je ukazala i na potrebu socijalne pomoći ugroženoj djeci. Škole takođe mogu da nude i psihološko savjetovanje i da povežu učenike sa organizacijama ili agencijama koje će im pomoći u rješavanju porodičnih problema koje im odvlače pažnju.

Ekonomist međutim ističe da se nažalost vlade većinom ne trude kako bi nadoknadile izgubljeno vrijeme. Svega dva odsto od novca iz paketa za oporavak od COVID-a prošle godine je opredijeljeno za obrazovanje.

Podaci Ujedinjenih nacija pokazuju da je prošle jeseni svega četvrtina djece imala pristup nekoj vrsti dopunskog programa. Djeca koja su propustila važne lekcije tokom karantina vjerovatno će nastaviti da zaostaju.

Prema nekim podacima, dijete u siromašnoj zemlji koje propusti godinu školovanja i ne dobije adekvatnu pomoć brzo će biti u zaostatku za tri godine.

Sljedeće školske godine Engleska planira da potroši samo malo više za pomoć učenicima da nadoknade zaostalo gradivo od onoga što je vlada prošlog ljeta opredijelila za pomoć porodicama kako bi jeli u restoranima.

Poslanici u Americi, gdje su djeca provela više vremena van učionica nego bilo gdje drugo u bogatom svijetu, su velikodušniji.

Međutim samo 20 odsto od dodatnog novca koji daju školama mora biti potrošeno za nadoknadu gradiva.

Većina novca je opredijeljena na besmisleni „teatar higijene“ – uključujući pregrade od pleksiglasa između klupa, zbog kojih će djeca teže vidjeti tablu ili čuti nastavnika.

Dvije trećine siromašnih država su smanjile potrošnju na obrazovanje. Nije sve u novcu podsjeća Ekonomist, ali dodaje da su čak i u najboljim vremenima siromašne zemlje trošile svega 48 dolara godišnje na svakog učenika, što nije dovoljno. Poređenja radi, bogate države troše 8.500 dolara godišnje na svakog učenika. UN previđa da će strana pomoć za obrazovanje pasti za 12 procenata do 2022. godine.

Vlade su često u iskušenju da zanemare obrazovanje. Unapređivanje škola iziskuje novac, a često i suprotstavljanje snažnim interesnim grupama, poput sindikata. Moguće je da boljitka neće biti dok aktuelni političari ne odu.

Međutim, gotovo da ništa nije važnije za dobru sjutrašnjicu od dobrog obrazovanja danas, ističe britanski list i zaključuje da vlade treba da pojačaju napore kako bi popravile štetu koju je školama nanijela pandemija, a da bi bilo još bolje kada bi iskoristile priliku i promijenile pravila školovanja.

Škola na daljinu je imala i svojih prednosti. Kriza je pojačala vezu između nastavnika i roditelja, koji su, kako su pokazala istraživanja, bili prisutniji i doprinijeli boljim rezultatima. Skoro polovina nastavnika, koja je nedavno učestvovala u anketi Univerziteta Džons Hopkins, kazala je da su tokom onlajn učenja bili u većem kontaktu sa roditeljima nego inače.

„Nikada nijesam razgovarala sa roditeljima više nego tokom prošle godine“, kazala je Ketrin Dion, nastavnica u školi u Konektiketu.

Kriza je takođe ubrzala upliv tehnologije u profesiju koja ju je inače sporo usvajala.

Pojedina djeca su čak dala bolje rezultate tokom online školovanja, a to se naročito odnosi na one koji pate od anksioznosti ili su žrtve vršnjačkog nasilja.

Džal Mehta sa Harvarda smatra da je online škola vjerovatno pomogla inteligentnoj djeci koja su motivisana i uživaju u učenju, ali „smatraju da su socijalni aspekti školovanja iscrpljujući“.

Izvor: Vijesti