Roditelji se često žale da ne provode dovoljno vremena sa djecom zbog previše obaveza, pa je zato važno da znaju načine kako da to nadomjeste primjenjujući tehniku 1 na 1. Ona im, osim toga, može pomoći da generalno unaprijede odnose sa djetetom, a o ovoj tehnici razgovarali smo u toku online događaja Razgovara(j)mo o roditeljstvu – UŽIVO, koji organizuju udruženje Roditelji i UNICEF, uz podršku EU.

Prema riječima psihološkinje iz Doma zdravlja Bijelo Polje Danijele Femić, voditeljke programa Roditeljstvo za cjeloživotno zdravlje, važno je razlikovati tehniku vrijeme provedeno 1 na 1 sa djetetom od uobičajene igre.

“Tehnika 1:1 je dio programa pozitivnog roditeljstva koji već četiri godine sprovodimo u Crnoj Gori. To je jako korisna tehnika za roditelje, jer im daje neki drugi input i način provođenja vremena 1 na 1 sa djetetom. Kada to kažemo mislimo na način na koji će roditelji da usmjere svoju pažnju na dijete, kako će da se igraju sa njim i da ograniče to vrijeme. U programu roditeljstva na prvom času radimo korijene i temelje za dalji ciklus i rad. Upućujemo roditelje da počnu da provode vrijeme sa djetetom pet minuta dnevno, a to vrijeme treba da bude kvalitetno i korisno“, navodi Femić.

Ona objašnjava da 1 na 1 nije ono vrijeme kada roditelj pored djeteta u kući radi neki drugi posao, kada je dijete pored njega, a u ruci ima telefon, tablet ili se samo igra na podu ili kada se igra sa bratom, sestrom ili drugarima, a vi ste negdje u blizini.

“Kvalitetno vrijeme je onog momenta kada se roditelj spusti na nivo djeteta, sjedne sa njim i dozvoli da ono vodi igru. Kada počne da se uključuje u to i da se zabavlja sa svojim djetetom. Što više vremena roditelj može da provodi sa djetetom na kvalitetan način to je bolje za dijete. Bolje ga upoznaje, pruža mu podršku i na taj način dijete gradi samopouzdanje. Prosto je tu uz svoje dijete i za njega. Moramo da računamo i na druge propratne faktore, a to su da većina roditelja radi, moraju da brinu o egzistenciji, a treba i da nauče dijete da i oni imaju svoje vrijeme. To je za roditelje veoma važno, a da pri tom nemaju grižu savjesti. Dijete treba da nauči kako da shvati roditelja, a sa druge strane roditelj da razmije dijete. To je bit vremena provedenog 1 na 1 i temelja koji kasnije postepeno gradi odnos roditelj – dijete”, ističe Femić.

Kada kažete roditelju da treba da provede pet minuta sa djetetom, reakcije su uglavnom iste. Bude im to čudno, jer, kako kažu, cijeli dan su sa djetetom. Važno je razgraničiti, kaže Femić, na koji način se provodi to vrijeme  i kako ga rasporediti ako imate više djece.

„Tih pet minuta zaista može da zvuči degradirajuće, ali nekad je nemoguće odvojiti i toliko. Jedno je biti prisutan pored djeteta i biti u kući, a drugo je sjesti i čitati sa djetetom, objasniti mu nešto, nacrtati, pustiti ga da ono vodi igru, zabavljati se i smijati se sa njim. Ovdje ne govorimo samo o maloj djeci, koje je lakše i uvesti u igru i provoditi vrijeme sa njima. Moramo misliti i na tinejdžere. Šta se dešava ako nemamo dovoljno vremena za njih i ako ne znamo njihov svijet, a dodatno su izloženi rizicima“, rekla je Femić.

Ona ističe da tehnika 1 na 1 podrazumijeva da roditelj provede to vrijeme isključivo sa jednim djetetom i jedino u tom slučaju je djelotvorna.

„Nema drugog djeteta, tate, bake, telefona, nema razgovora… Prosto su roditelj i dijete usmjereni jedno na drugo. Zato i govorimo da je tih pet minuta izazovno, jer morate da mislite i o dosta drugih stvari. Kada roditelji uspiju da se organizuju i da strukturišu svoje vrijeme veliki su benefiti koje dobijaju kasnije u smislu razvoja samopouzdanja tog djeteta i načina komunikacije. Sve su to benefiti koje roditelj vidi na duže staze“, kaže Femić.

Tehniku 1 na 1 moguće je primjenjivati još u najranijem uzrastu djece, pa tako Femić smatra da je za bebe veoma korisno da im roditelji čitaju, slažu kockice ispred njih, imitiraju glasove.

„Zbog razvoja tehnike i tehnologije djeci najviše nedostaje kontakt sa roditeljem, direktni -očima i rukama. Zato su važne pjesme, igra i priče. Kada se radi o maloj djeci imate veći izbor. Možete da sjednete na pod da se igrate sa njima i djeca to jako vole.. Poseban izazov su tinejdžeri. U Savjetovalištu za mlade, tokom rada sa tinejdžerima, dešavalo se da mi kažu da ih roditelji ne razumiju. Onda im kažem zar nije prva osoba sa kojom treba da razgovarate majka ili otac. Međutim oni to ne rade, već razgovaraju sa najboljim drugarom, ponekad profesorom, pedagogom…Zato i kažem da baze gradimo dok su mali i u programu roditeljstva uvijek šaljemo tu poruku. Stabilni korijeni roditeljstva se grade od druge godine života djeteta“, smatra Femić.

Ukoliko se uspostavi dobar kontakt tokom tehnike 1 na 1, dijete će, ističe ona, da ima vjeru u sebe i roditelje i ostvariće se balans. Djeca su često navikla na to da im roditelji govore: nemoj to da radiš; ne želim da vidim to ponašanje… Kroz program roditeljstva roditelji uče da to ne govore, nego da u toku igre roditelj treba da pokaže šta želi da vidi.

“Treba da pohvali svoje dijete i da kaže šta je to šta želi da vidi, kao i da ga pohvali. Umjesto da prima previše kritike dijete će, umjesto toga, da primi više pohvale i na taj način će da izgradi čvršću i bolju vezu sa roditeljem”, naglasila je Femić.