COVID pozitivne trudnice, koje su prethodnih nekoliko mjeseci imale porođaj u, do skoro, jedinom COVID porodilištu u zemlji, u bolnici Codra, nijesu sve do dolaska kući, kako tvrde, mogle da vide svoju djecu, a uprkos svim preporukama čak i Svjetske zdravstvene organizacije, ni da ih podoje. Iz bolnice su izlazile odvojeno od beba, a do kuće su imale prevoz COVID kombijem. Po dolasku kući nije im bila obezbijeđena ni pomoć patronažne službe, a pri otpustu su dobijale preporuku da ne treba da doje bebe sve dok ne budu imale negativan PCR test na koronavirus.

Od nedavno, odlukom Ministarstva zdravlja, COVID pozitivne trudnice se porađaju u porodilištu u svojoj ili najbližoj opštini. Kakvi protokoli sada važe za trudnice zaražene koronavirusom u porodilištima i da li svi imaju uslove za to, neka su od pitanja koja je udruženje Roditelji uputilo Ministarstvu zdravlja, ali odgovora još nema. Udruženje je u više navrata pisalo i bolnici Codra, a nakon što su njeni ljekari objasnili u medijima procedure koje kod njih važe u vezi sa dojenjem i kontaktom COVID pozitivne majke i njene bebe, tražili pojašnjenje zašto su se odlučili da ne primjenjuju preporuke SZO i ostalih relevatnih institucija u ovakvim situacijama. Odgovor nije dobijen.

Koronavirus – što trudnice treba da znaju?

Nina Popović, koja je imala porođaj u novembru, prisjeća se gorkog iskustva koje je doživjela. Problemi su nastali još od same sumnje da je pozitivna na koronavirus, jer za nju kao trudnicu pred porođajem nije postojala nijedna olakšavajuća okolnost čak ni za testiranje.

“Čim sam izgubila čulo mirisa, pozvala sam COVID call centar i objasnila im da mogu da se porodim svakog časa i da nemam vremena da čekam rezultate testa, što je u tom periodu trajalo i po nedjelju dana. Gospođa koja se javila nije imala odgovor, niti predlog za rješenje mog problema, već me uputila na brojeve COVID ambulanti. Nije ih bilo moguće dobiti, iako sam zvala pola dana bez prestanka. Na pitanje mogu li da uradim privatno test rečeno mi je da mora da se poštuje procedura i ako su u tom trenutku već počeli da sarađuju sa privatnim laboratorijama i njihovi testovi su bili validni”, priča Nina.

Ipak se testirala privatno i morala je da plati za to. I nakon što je kontaktirala COVID bolnicu, naišla je na negodovanje što “preskače proceduru”, iako je pokušavala da im objasni da nema vremena za to.

“U suštini trebao mi je samo uput izabranog ginekologa za bolničko liječenje u Codri zbog koronavirusa. Ipak, iako sam imala taj uput i pozitivan test od privatnika pravili su mi problem na prijemu u bolnicu. Primili su me 5. novembra  u 9 sati”, priča ona.

Pošto je predviđeni termin porođaja prošao, očekivala je da ću nako dolaska u bolnicu imati konsultacije. Doktor je pregledao ultrazvučno i odrađen je CTG. Ona i beba su bile dobro, jer simptome korone, kako dodaje, skoro da i nije imala. Ljekar joj je tom prilikom ponudio mogućnost izbora – carski rez, indukciju ili da sačekaju da porođaj krene prirodno.

“Jasno sam dala do znanja da bih željela prirodan porođaj, jer ništa nije alarmantno. Predložio mi je da mogu ostati na Odeljenju ili da dolazim svakog dan na CTG. Rekao je da se nađemo u hodniku sa mojim suprugom, pa ćemo se dogovoriti. Dok sam ja čekala pregled interniste, ljekar je u međuvremenu “obradio” mog supruga koji je, ne znajući gdje mu je glava, prihvatio sve. Meni je samo stigao kofer sa stvarima, iako zvanično nijesam pristala na to”, kazala je Popović, prisjećajući se da se, nakon nekoliko sati čekanja, oko podna pojavio ljekar koji je kazao da treba odraditi još jedan pregled.

Iako je tražila da ode do kuće da uzme još neke stvari, jede i  psihički se pripremi, rečeno joj je da ne uzima hranu i izdrži do 15 sati, a kazali su da će svakog časa doći i internista. Sada, nakon svega, Nina smatra da je to bila priprema za porođaj carskim rezom. Iako nije bilo indikacija za početak bilo kakve vrste porođaja, kasnije joj je sestra donijela na potpis papir, kojim pristaje na carski rez pod totalnom anestezijom. U tom dokumentu je navedeno da joj je ljekar sve objasnio u vezi porođaja, a kada je odbila da potpiše, sestra ju je ubijeđivala da to što piše ništa ne znači, nego nemaju drugu vrstu formulara.

“Vjerovatno od stresa, tadu su počele kontrakcije. Mislili su da izmišljam kako bih izbjegla carski, dok nijesu vidjeli na CTG-u. Uključili su mi infuziju i nešto za opuštanje materice, kasnije bez mog znanja su mi dali indukciju. I tako su me držali, ljekar nije ništa komentarisao, a sestra me ubeđivala da treba da idem na carski”, navodi Popović.

Na kraju se pojavio drugi doktor koji je otvoreno razgovarao sa njom. Objasnio joj je da je veliki rizik za njih da prirodno porađaju COVID pozitivnog pacijenta, da imaju malo osoblja i svi su umorni. Rekao joj je i da je za nju rizično da se porađa prirodno, jer zbog virusa ima manje snage. Naveo je i da imaju ugovor sa Kliničkim centrom da se COVID pozitivne trudnice porađaju carskim rezom pod totalnom anestezijom.

“Na kraju sam od svega zaista bila umorna i ta njegova iskrena i realna priča mi je imala smisla. Porodila sam se u 20 sati tog dana”, prijeća se Nina.

Njenim ružnim sjećanjima tu nije kraj, jer bebu nije vidjela sve do izlaska iz bolnice. Osim zabranjenog prilaska bebama, koje su po rođenju bile negativne na koronu, bio je zabranjen i izlazak iz sobe i kretanje po hodnicima. Bebe su bile smještene u istoj zgradi, u istom hodniku, nedaleko od sobe u kojoj je Nina boravila.

“Mogli smo da ih čujemo kako plaču. Cimerka koja se porodila malo prije mene je za svaki plač bebe govorila: Ovo je moja! Znam, osjećam. Svakog dana sam molila sestru da mi pošalje fotografiju moje ćerke”, prisjeća se Nina.

S obzirom na to da im nije dozvoljeno da doje bebe, izmlazala se na svaka tri sata po preporuci babice i mlijeko (kolostrum) prosipala. Rečeno joj je da bebu ne doji sve dok ne bude negativna na testu, da je ne bi zarazila.

“Bebu sam ipak dojila po dolasku kući na insistiranje babice Marijane Bogavac, kod koje sam išla u Školicu za trudnice i hvala joj na tome! Nakon dolaska kući, kao COVID pozitivna majka nisam imala pravo ni na patronažu. Kad sam ih nazvala i objasnila da nije beba pozitivna,  nego ja i da ću biti u drugoj prostoriji, da je suprug negativan i da njemu pokažu šta treba, dobila sam odgovor da oni ne mogu da rizikuju”, kaže Nina.

Dali su joj broj COVID pedijatrije. Osoba koja joj se javila je kroz viku pitala zašto zove njih kad beba nije zaražena. Kada je počela da postavlja pitanja poručila joj je da ne zadržava liniju onima kojima stvarno treba.

“Na kraju smo bili prepušteni sebi, srećom pa sam išla u Školicu za trudnice i tamo naučila kako se njeguje beba”, kaže Nina.

Nesvakidašnja pravila važila su, tvrdi ova mama, i  kada je riječ o otpustu i odlasku iz porodilišta.  U subotu uveče joj je saopšteno da iz bolnice izlazi ujutru u 10 sati, ali odvojeno od svoje bebe. Po bebu je trebao da dođe neko ko je negativan, a za nju je bio planiran prevoz COVID kombijem. Čekajući otpust, saopšteno joj je da ne znaju kako će izaći iz bolnice, jer je nedjelja, pa kombi prevoza nema.   

“Predložila sam da po mene dođe snaha koja je bolovala koronu, ali su mi rekli da mora imati potvrdu od svog epidemiologa da je izašla iz karantina, jer ne smiju da krše zakon. Na kraju smo pozvali muževnog rođaka koji ima taj papir i on je došao po mene. Međutim, ni to nije bilo dovoljno. Beba je izašla u 12 sati, a ja sam i dalje bila u bolnici. Čekali su me ispred bolnice narednih sat, dok nijesam krenula. To je bio momenat mog emotivnog pucanja, jer nisam mogla dočekati da je ugledam više”, ističe Nina.

Čak joj je saopštena i mogućnost da beba ide kući tog dana, a ona tek sjutra. Na kraju su tražili odobrenje Nininog epidemiologa da može da izađe tako što će za nju doći neko ko je prebolio COVID i izašao iz karantina.

“Naravno da nisam imala epidemiologa, jer nisam išla po proceduri. Na kraju smo zamolili epidemiologa rođaka da kontaktira nadležne u bolnici. Izašla sam tek u 13 sati i napokon ugledala moje čedo”, ispričala je svoje iskustvo ova mlada majka.