Tokom protekle godine u Institutu za bolesti djece hospitalizovano je 41 odsto manje mališana, dok je broj operacija smanjen za oko 27 odsto u odnosu na 2019. godinu. Kada je riječ o broju zaraženih virusom korona, u prethodnih devet mjeseci u Dječijoj bolnici liječena su 42 pedijatrijska pacijenta, 17 novorođenčadi i 20 majki pratilja.
Kako je u intervjuu za portal RTCG kazao direktor Instituta dr Saša Radović, broj pacijenata i pregleda smanjen je i zbog činjenice da su dobar dio posla u liječenju najmlađih, usljed epidemiološke situacije, preuzeli domovi zdravlja i regionalne bolnice.
Liječenje najmlađih pacijenata zaraženih koronavirusom, nije uvijek bilo lako. Komplikacije je, ističe on, izazivao i kavasaki sindrom koji se javljao kod zaraženih, međutim sva djeca su se oporavila. Liječenje je bilo otežano i kod mališana sa komplikacijama šećerne bolesti, sa neurološkom simptomatologijom, što pokazuje da ova infekcija, iako uglavnom ima blažu sliku kod mlađih pacijenata, itekako može da bude komplikovana.
“Smanjen broj hospitalizovanih pacijenata, pregleda i operacija nije samo posljedica patologije, niti su nam djeca odjednom postala zdravija, nego i činjenica je da su sigurno i domovi zdravlja i regionalne opšte bolnice preuzimale dobar dio posla, značajan dio obrade i dijagnostike pacijenata. Na to je svakako uticala i nemogućnost putovanja, međugradskog saobraćaja tako da je možda ovo i prilika za jednu revaluaciju i objektivno sagledavanje kolike su zapravo mogućnosti i potrebe za pregledom ljekara u Institutu”, smatra Radović.
Uspješne, teške operacije koje su urađene u Institutu usljed nemogućnosti u jednom trenutku da se pacijenti liječe u inostranstvu, pokazala je, kako kaže direktor IBD-a, skromnost naših ljekara i njihovu visoku stručnost. Prema Radovićevim riječima, najveći broj djece šalje se na liječenje u druge zemlje za tretman iz spektra autističnog poremećaja i za kardiohirurške intervencije.
“Pokazalo se da naše tradicionalne veze sa zemljama iz regiona ipak najbolje funkcionišu. Moramo imati dosta kredita i rezerve prema tome kada će nam centri, pogotovo iz Zapadne Evrope, otvoriti vrata u ovakvim okolnostima. Sjajna i iznad svega, iskrena podrška Fonda za zdravstveno osiguranje i gospodina Seada Čirgića, nekada nam nije dovoljna. Moramo razmišljati o tome da nisu nam dovoljni ni novac ni preporuka, jer skoro tri mjeseca nismo mogli uputiti pacijenta bilo gdje. To je opet pokazalo da skromnost ljekara i naših zdravstvenih radnika, da liječe i na nivou koji nije prepoznat u široj društvenoj zajednici, treba mnogo više cijeniti”, naglasio je Radović.
Smatra da bi izgradnja nove zgrade Instituta trebalo da bude prioritet u budućnosti. Prema savremenim preporukama, objekat bi, kako je kazao, trebalo da bude povezan sa novom klinikom za ginekologiju i porodilištem. Prioritetnija od toga je, prema riječima Radovića, samo izgradnja nove Infektivne klinike i Urgentnog centra.
“Treba poštovati tradiciju, ali i naglasiti činjenicu da je bolnica izgrađena 1962. godine, trećina bolnice nikada nije završena, kao i da je poliklinika montažnog tipa gradnje. Imamo opremu kakvu ima mali broj klinika u Evropi, jedinicu intenzivnog liječenja najvećeg nivoa, posvećene ljekare i medicinske tehničare. Ipak, ako to ne bude pratio odgovarajući eksterijer i enterijer – izolovane sobe, igraonice i sve ono što će činiti da boravak djece u bolnici izgleda kao boravak u zabavnom parku, sve to neće zadovoljiti moje kriterijume”, ističe Radović.
Izvor: RTCG
