Buduće majke ne moraju svoje tijelo da pripremaju za dojenje, jer se priroda već pobrinula za to. Dovoljno je da se informišu šta ih čeka i da pronađu osobu/grupu koja će im biti podrška ukoliko se pojavi neki problem. Jedna od takvih je i Grupa koja okuplja vršnjačke savjetnice za dojenje udruženja Roditelji, a u kojoj je Nevena Vujošević koja je odgovarala na najčešća pitanja majki u toku info dana Stiže nam beba.
Njena ključna poruka majkama je da se u procjeni da li njihova beba sita rukovode time da li ima doboljno mokrih pelena kao i da posmatraju njeno zadovoljstvo i ponašanje. Napominje da napredovanje i mjerenje svakog grama nijesu dobar put do uspješnog uspostavljanja dojenja.
Koliko su trudnice, odnosno majke svjesne šta da očekuju kada je dojenje u pitanju i šta je važno da znaju?
Vujošević: Dojenje je korisno, ne samo za majku i bebu, nego i na planetarnom nivou. Vidjeli smo i tokom ove pandemije koliko znači imati uvijek dostupnu hranu, bezbjednu, savršeno temperiranu i savršenog sastava. Za proizvodnju jednog kilograma formule koriste se hiljade i hiljade litara vode, što je zaista fascinantno. Majke su uglavnom fokusiraju na probleme koji će nastupiti tokom dojenja. Međutim, stvar je u tome da dojenje nije proces koji je bezbolan, lagan i jednostavan. Često zna da bude bolno i frustrirajuće, ali kada imate prave informacije i odgovor i znate kome treba da se obratite, onda i kada nastupe ti problemi, koje ujedno i očekujete ako se edukujete, onda je mnogo lakse spriječiti ih. U principu ne morate nikako da se pripremate za dojenje, jedini pravi put je da se edukujete i da unaprijed imate mjesto, grupu ili osobu kojoj ćete se na vrijeme obratiti prije nego što neki problem uzme maha ili dođete u neku bezizlanu situaciju. Priroda se sama pobrinula da pripremi majčino tijelo za dojenje i to se dešava tokom cijele trudnoće.
Kako da znaju da je beba gladna?
Vujošević: Beba plačem komunicira i to je jedini način da vam se obrati. Razlog može biti da je uznemirena, da je prosto uhvatila neka nelagoda, želi dodir i pažnju, prisustvo majke, da čuje ponovo otkucaje srca koje je slušala u stomaku. Beba koja ne plače skoro da ne postoji, a naročito je to pravilo kod dojene djece. Bitno je bebi uvijek ponuditi dojku. Čak i kada su neki periodi neutješnog plača, koji se najčešće javljaju uveče, bitno je ostati smiren i imati samopouzdanja da ako ste ispunili neka prethodna pravila ne možete doći u situaciju da vam je beba gladna. Ona možda i jeste gladna, ali u tom slučaju ponudićete joj dojku. Tajming ne postoji, tri sata je najduži vremenski period koji mora proći između dva podoja, računajući od početka podoja, a ne od kraja.
Koliko je važna podrška majkama, posebno u prvim danima i mjesecima da istraju i prihvate novonastale okolnosti?
Vujošević: Čini mi se da nekim majkama kada nam se jave više treba psihološka podrška, nego zaista naš savjet. Naročito je to traumatično kada dobijete prvo dijete, jer do tada vi ste bili centar svijeta. Mogli ste da sebi rasporedite vrijeme onako kako ste željeli. Međutim, kada dobijete prvo dijete onda shvatite da više nijeste centar svijeta i da morate prvo da zadovoljite potrebe tom biću koje je potpuno zavisno od vas. Onda tu dolazi do frustracije, jer ne možete prosto ispuniti neke svoje osnovne potrebe. Samu situaciju otežava i pritisak okoline. To je toliko često – uobroči ga, ne treba da sisa kad god hoće, zašto se budi noću, odvojte ga u posebnu sobu, zašto mu ne daš flašicu… Onda kada vi to slušate dešava se da se i samo vaše uvjerenje, koliko god čvrsto bilo i koliko god da ste riješeni, prosto negdje poremeti. Onda tražite pomoć i podršku od nekog ko ima iskustva.
Kako smanjiti rizik od pojave mastitisa?
Vujošević: Strah od mastitisa je opravdan, jer je to vrlo neprijatna situacija. Ne samo što izaziva bol u mišićima i visoku temperaturu, bolne grudi to je zaista nešto što opravdano brine majke. Bitno je prije svega da se vodi računa o grudima odmah nakon porođaja i da majka sama nauči da opipava dojku i prati proces nadoloženja mlijeka. Obično se u dijelu ka pazušnim jamama stvaraju pločice i kuglice i svaka od njih je potencijalni mastitis ukoliko se ne riješi na pravi način i na vrijeme. Da bi došlo do pravog mastitisa, onog bakterijskog, ipak treba da prođe vrijeme. Kada se kanal začepi isto možete dobiti temperaturu i biti lomni. Osjećaćete bol u dojci i može se javiti i crvenilo. Vrlo je bitno da se na pravilan način pristupi tome, odnosno pogrešno je misliti da će to samo do sebe proći. Ako to ostavite i zapustite, biće samo još gore. Bitno je grudi neprestano ispitivati u prvim danima, kada osjetite vrelinu, toplinu, čvrstinu grudi i dojku opipavate laganim pokretima, naročito ka pazušnim jamama. Cijelu je opipate i ako osjetite bilo gdje kuglicu ili pločicu idu prvo tople obloge, može se nakvasiti obična tetra pelena, a zatim se masira. U bolnicama često tu masažu rade nasilno i agresivno, ali to nije pravi put. Ta masaža se radi onoliko koliko je na granici bola, znači da to nije neizdrživ bol i zato je najbolje da to radi majka. To su kružni pokreti, tapkanje, omekšavanje, a nakon toga ide izmlazanje dojke, za koje isto postoje određena pravila . Izmlazanje se vrši onoliko koliko osjetite olakšanje. Poslije toga idu hladne obloge. Ne savjetuje se izmlazanje pumpicom iz razloga što pumpica još više podstiče laktaciju, pa se tako može doći u začarani krug da se život svede na samo ispumpavanje mlijeka i dojenje. Beba je najbolja pumpica ako je majka sposobna da je adekvatno namjesti, da tokom podoja masira te djelove i da tako otpuši kanale. Bez obzira što problem pravilno tretirate, mora proći izvjesno vrijeme, dva tri dana, da se problem riješi. Ukoliko dođe do naglog skakanja temperature, koja ne silazi dan dva onda se javite ljekaru, koji će dati antibiotike.
Napredovanje i gramaža igraju veliku ulogu u nivou stresa kod majki i očeva. Šta je važno da znaju u situacijama kada beba u porodilištu gubi na težini?
Vujošević: Majke moraju da znaju da postoje tablice za dojenu djecu. Kada se rodi beba već u bolnici gubi određenu kilažu, to je obično do 10 posto od porođajne težine i to je normalno, uobičajeno i poželjno. To je jedan od osnovnih razloga zašto su pedijatri mjerili djecu, jer bebe koje ne gube na težini one imaju neki drugi metabolički problem. Jednog trenutka je to mjerenje težine postalo sredstvo plašenja roditelja. Kada vam kažu da je beba izgubila na porođajnoj težini, uvijek kažem da treba da se radujete tome i da shvatite da je sa bebom sve u redu. Sljedećih deset dana beba još uvijek gubi na težini i tek onda počinje da je nadoknađuje. Ta prva kontrola često zna da bude vrlo stresna, poslije petnaestak dana. Mislim da bi pedijatri trebalo tada da ulože trud i hrabre majku da doji. Kilaža nije osnovno mjerilo napredovanja bebe. Iskusan pedijatar posmatra i druge parametre. Mi čak ne preporučujemo često mjerenje bebe, već da to radi pedijatar na mjesečnim kontrolama na određenoj vagi, jer i tu postoje odstupanja. Treba negdje dati majkama i stimulans i vremena. Nikako ne preporučujemo mjerenje kući, prije i poslije podoja. Tablice su prosječno napredovanje prosječnog djeteta, a niko od nas nije prosjek.
Da li to što majka izmlaza malu količinu mlijeka koristeći pumpicu znači da ga nema dovoljno?
Vujošević: Veliki je broj zabluda o dojenju. Stvar je u tome da koliko god mlijeka uspijete da izvučete pumpicom to nije mjerilo da imate dovoljnu količinu za vašu bebu. Ako neko planira ili zbog bilo kojih životnih okolnosti mora da kreće isključivo na izmlazanje i takvo hranjenje bebe potreban je određen vremenski period da se majka privikne na taj proces i da se pridržava određenih pravila. Ukoliko neko samo doji i onda želi da provjeri koliko ima mlijeka tako što će izmlazati, to apsolutno nije način. To se može uraditi po nekom drugom metodu. Prema tome da li ste izvukli pet ml, 50 ml ili 150 ml, to nije nikakav pokazatelj i apsolutno nema potrebe da to majke rade da bi vidjele koliko ima mlijeka u grudima. To je zabluda, a osim toga mliječne žlijezde rade 24 sata, tako da ako u određenom momentu ne možete da izvučete više od 5 ml ne znači da nemate dovoljno mlijeka. Osim toga, beba je jača od bilo koje pumpice. A one majke koje žele da pređu na izmlazanje, onda je potreban određeni režim funkcionisanja.
Da li je i na koji način moguće uspostaviti laktaciju i održavati je kada iz nekih zdravstvenih razloga majka i beba nijesu zajedno?
Vujošević: To ne samo da je fizički izazov, jer morate to raditi na dva sata u početku, a kasnije možda na tri. Dvadesetčetiri sata morate biti pri pumpici i baviti se time. Osim fizičkog, tu je i psihički izazov, nedostatak podrške. Trudimo se godinama da apelujemo i ne dobijamo odgovor zašto majke, čije su bebe na Odjeljenju neonatologije, ne mogu da ih hrane svojim mlijekom. Uporno dobijamo odgovor da laktarijum radi, ali ono što svjedoče majke je da u praksi to ne funkcioniše. Nažalost, to mlijeko se ili zamrzava, što je opet bolja varijanta, ili se čak baca. U tom trenutku kada je dijete bolesno ili životno ugroženo bilo bi dobro da se, između ostalog, i hrani majčinim mlijekom.
Šta je validni pokazatelj napretka bebe? Na osnovu čega možemo biti sigurni da nije gladna i da napreduje kako treba?
Vujošević: Osim toga da su zadovoljne i beba i mama, pokazatelj na osnovu kojeg svaka mama može laički procijeniti da li je beba gladna ili ne, odnosno da li uzima dovoljne količine mlijeka, su mokre i pokakane pelene. Treba da bude šest do osam mokrih pelena u 24 sata, a podrazumijeva se da se vidi trag da je beba piškila, ne mora biti natopljena, kao i jedna pokakana pelena veličine novčića su znak da je beba uzela dovoljnu količinu mlijeka. Te pelene se broje otprilike od desetog dana, jer u početku prvih pet dana beba ima onoliko mokrih pelena koliko ima dana. Što se tiče boje stolice, nemojte je gledati i analizirati, jer svaka stolica je normalna. Kod dojenih beba su uglavnom tečnije stolice. Zelena stolica nije znak gladi, već može biti ili znak prehlade ili nečeg zelenog što je majka jela. Da bi stolica mogla da se podvede pod stolicu gladi to mora biti ona potpuno prazna stolica, koja nema nikakvu strukturu, ne vidi se svareno mlijeko.