Sve je više roditelja svuda oko nas koji, čim dijete počne da kenjka, odbija hranu ili nikako da zaspi – daju mu tablet ili mobilni i puste neku pjesmicu na Youtube-u. I kao nekom magijom, dijete se fokusira samo na taj audio-vizuelni doživljaj, pa se obično u trenu smiri. Onda roditelji, zahvalni na ovoj alatki koja im olakša i hranjenje i uspavljivanje, ne razmišljaju mnogo da li je to dobro za dete na duže staze.

Autor NTC programa učenja kroz igru i saradnik UNICEF-a za ranu edukaciju dr Ranko Rajović upozorava da roditelji moraju da shvate da nove tehnologije nose opasnost, posebno zato što još uvijek ne znamo kako djeluju na razvoj mozga.

“Mozak u razvoju, najviše u prvim godinama života, formira nervne puteve od kojih sjutra zavise kognitivne sposobnosti. Posljednjih desetak godina ima brojnih istraživanja o uticaju novih tehnologija na razvoj mozga i rezultati govore da pojedine duboke strukture velikog mozga nijesu u dovoljnoj mjeri razvijene, a to dovodi do smanjenja kognitivnih sposobnosti”, napominje Rajović, koji je i osnivač Mense u Srbiji i nekoliko zemalja u regionu.

Dr Rajović zato kaže da treba paziti koliko dijete dnevno gleda u ekran telefona ili tableta.

“To je najbolje uraditi u određeno vrijeme, kao što smo nekad gledali crtane filmove. To znači da se to ne vezuje za uspavljivanje ili obrok. I roditelji treba da se pridržavaju pravila: pola sata gledanja u ekran – sat vremena boravka u parku ili na igralištu, a sat vremena gledanja u ekran – dva sata u parku”, kaže dr Rajović i ističe da je za dijete od pet godina preporučen broj pređenih kilometara od pet do deset.

Rajović za portal Nova.rs priča i šta je bolja alternativa kad roditelj ne zna kako da primiri dijete.

“Uvijek je bolje pribjegavati starim oprobanim metodama koje, istina, jesu malo napornije za roditelje. Bolje je da roditelji pričaju djetetu priču prije spavanja ili čitaju neku slikovnicu. Takođe, dijete mora da ima dovoljno motoričkih aktivnosti, da se umori, pa će lakše zaspati, a imaće i bolji apetit,”ističe Rajović.

On objašnjava i kako će mame i tati olakšati sebi.

“Dijete koje je gladno nema potrebe da primirimo da bi jelo. Problem je što djeca imaju ogromnu energiju, koja biološki postoji u tom periodu, jer omogućava kretanje, a kretanje je važno za razvoj mozga. Ono je i biološka potreba djeteta, a to znači da roditelji to moraju da obezbijede boravkom u prirodi ili poligonima u stanu i tako će sebi olakšati svakodnevni zivot.”

U okviru NTC sistema učenja kroz igru Ranka Rajovića ima dosta kreativnih i vrlo djelotvornih rješenja koja mogu da odlično pomognu, a lako se mogu izvoditi u stanu.

Čarobna linija

Jedna od NTC igara sa kretanjem i razmišljanjem je Čarobna linija. Roditelji zalijepe široku ljepljivu traku u hodnik i kažu djetetu da to nije za njega, jer je to teško. Svaki put kad roditelji prolaze kroz hodnik, hodaju tako da idu stopalo pred stopalo. Dijete će, naravno, pokušati i biće srećno kad uradi ovaj “težak zadatak”. Čim ga uspješno savlada, dan kasnije roditelji urade nešto malo teže, na primjer hodaju unazad i opet kažu da je to previše teško i da to nije za njega. Kada dijete i taj deo savlada, uvodi se još jedan element koji je važan za razvoj djeteta – roditelji zalijepe na tu široku traku markere u boji i kažu da je to samo za velike i, na primjer, kad dođu do crvenog markera, urade dva čučnja, kad dođu do plavog, urade jedan okret. Naravno, i dijete će to uspeti, ali će dijete proći 100 puta kroz hodnik u toku dana, uradiće 200 čučnjeva, 100 rotacija.

Rajović kaže da to možda liči na manipulaciju, ali ako kažemo djetetu da hoda po liniji jer je to dobro za njegov kognitivni i motorički razvoj, vjerovatno da ono to neće ni raditi. A roditelji kasnije mogu da dodaju treći, recimo, žuti marker koji će značiti tri skoka u mjestu, pa zeleni, narandžasti…

Mudra lopta

Dobra igra za više članova porodice je, dodaje Rajović, Mudra lopta.

Za igru je potrebna lopta, a u njoj učestvuju vođa igre i igrači koji stoje u polukrugu. Zadatak je da vođa loptom dodirne i imenuje tri dijela tijela, a zatim loptu baca jednom igraču koji je hvata, ponovi ista tri dijela tela, pritom ih dodirne loptom i vraća loptu vođi igre. Na primjer, vođa igre dodirne glavu i izgovori “glava”, zatim dodirne lakat i izgovori “lakat” i na kraju dodirne koljeno i izgovori “koljeno”. Kada dobaci loptu drugom igraču, on to ponovi. Kada svi ponove prva tri pojma, onda se prelazi na sljedeći nivo igre – tada svaki igrač smisli nova tri dijela tijela, vodeći računa da igrači prije njega nijesu spomenuli nijedan.

Ukoliko je potrebno, početni nivo igre se može preskočiti i odmah ovako igrati. Lopta se nasumice baca igračima tako da svi u svakom trenutku treba da budu koncentrisani kako bi uhvatili iznenada bačenu loptu i ispunili zadatak. Igra nije takmičarskog karaktera, ali se može igrati na ispadanje – ukoliko neko ne uhvati loptu ili ponovi neki dio tijela koji je već bio spomenut. Igra ima više varijacija i kada im postane lak nivo koji igraju, onda se zada da izgovore samo prva slova (G, L, S – glava, lakat, koljeno) ili da imenuju neke predmete i životinje koji počinju na to slovo (globus, lasta, stolica).

Izvor: Nova