Dok prijevremeno rođene bebe vode najteže životne borbe na Odjeljenju neonatologije Kliničkog centra u Podgorici, ništa manje nijesu ni bitke njihovih roditelja. Bez organizovane psihološke podrške, odvojeni od djece, sami prolaze kroz strah i neizvjesnost mjesecima. Ipak, kako poručuje majka jednog prijevremeno rođenog dječaka Danijela Vojinović, vjera u snagu malih divova jača je od svega.

Sve do dolaska kući, majke su razdvojene od svoje djece, a zbog epidemije koronavirusa već mjesecima nijesu u mogućnosti ni da ih posjete, niti podoje.     

Danijelina trudnoća je tekla uredno do 15. sedmice, kada je dobila hematom. Šanse da održi trudnoću bile su veoma male, ali se nakon četiri do pet sedmica hematom povukao i malo je odahnula ali ne do predviđenog termina. Porođaj je uslijedio u 30. sedmici. Beba je rođena jako sitna, sa svega 1.450 grama, duga samo 42 centimetra.

“Ljekari nijesu davali nikakvu nadu da će se izvući”, priča Danijela.

Njena beba je provela 58 dana na Neonatologiji Kliničkog centra, a od toga je 15 dana bila na respiratoru.

“Borba mog sina je bila teška. Sreli smo se sa raznim problemima”, prisjeća se Danijela i kaže da su joj sjećanja na taj period veoma teška.

Objašnjava da ni jednom roditelju ne može biti lako kada zna da mu se dijete bori za život, a on ne može biti pored njega.

“Uz sve to, doktori nijesu davali ni najmanju nadu,” kaže Danijela.

Zbog pandemije COVID-19 posjete na Odjeljenju neonatologije nijesu dozvoljene, pa je jedini način da saznaju šta se dešava sa bebom bio da dva puta dnevno pozovu i dobiju informacije o njenom stanju. Najveću podršku da istraje u borbi imala je od najbližih – supruga i sina.

“Suprug i stariji sin su mi bili podrška da moram da nastavim dalje, da se borim i budem jaka. Ta borba uopšte nije laka psihički, ali sve se nekako pregura. Čovjek treba da ima snage i za najteže borbe u životu”, dodaje Vojinović.

Smatra da bi pravi potez bio da se roditeljima, čija su djeca na Odjeljenju neonatologije, još u Kliničkom centru obezbijedi psihološka pomoć.

Vojinović žali što nije uspjela da održi laktaciju i obezbijedi da njena beba dobija njeno mlijeko kada izađe iz bolnice. U uslovima potpune razdvojenosti koja traje i po dva mjeseca, objašnjava da to nije lako.  

“Jako teško je uspostaviti i održati laktaciju. Nijesam uspjela u tome i jako mi je žao. Što se tiče medicinskog osoblja, uvijek su bili tu da daju savjet i pomoć oko laktacije, ali to u mom slučaju nije bilo dovoljno”, rekla je Vojinović.

Ocjenjujući da su bebe divovi zapravo najjači ljudi, ova ponosna majka poručuje roditeljima prijevremeno rođenih beba da nikad ne odustaju, da pobijede svoje strahove i vjeruju u djecu, čak i kada su prognoze nikakve.