Odluka Apelacionog suda kojom je prošle sedmice potvrđena presuda Višeg suda u Podgorici – godina i po zatvora osamnaestogodišnjem mladiću za obljubu petogodišnje djevojčice uzbunila je crnogorsku javnost i izazvala ogorčenje kod mnogih, koji upozoravaju da je kaznena politika našeg pravosuđa za ova i slična krivična djela nedopustivo blaga.

Advokat Zdravko Begović, koji je i predsjednik Advokatske komore, ističe da sudije u ovakvim predmetima donose zakonitu presudu, zasnovanu u najvećem djelu na mišljenju vještaka psihijatrijske struke, poštujući sve aspekte procesa. U konkretnom slučaju, kako pojašnjava Begović, okrivljeni je zbog uzrasta imao privilegovan status u sudskom postupku.

“Počinilac krivičnog djela u ovom slučaju imao je manje od 21 godine, odnosno bio je mlađe punoljetno lice, a javnosti možda nije poznato da naš zakon privileguje ova lica dajući im, zbog uzrasta, privilegovani položaj”, pojasnio je on.

Begović ističe da sudijama nije uopšte lako suditi u takvim predmetima, prvenstveno jer pored svega što je žrtva preživjela oni moraju sa aspekta okrivljenog sagledati okolnosti koje su dovele do izvršenja tog djela, uzeti u obzir njegov uzrast, kao i procjenu stručnih službi o njegovom psihofizičkom stanju. U konkrenom slučaju, podsjeća Begović, radi se o psihofizički nezreloj osobi, koja još odrasta i “koja ima manjkavosti u razmišljanju”.

“Sve to treba uklopiti u cjelinu i donijeti odluku koja je pravična i koja negdje daje šansu oštećenoj da izađe iz traume koja traje, ali i šansu okrivljenom da se socijalizuje”, pojašnjava on.

Objašnjava i proceduru – počinilac u ovakvim slučajevima obavlja razgovor sa stručnom službom Višeg suda u kojoj su psiholog, psihijatar i sociolog koji daju nalaz i preporuku o adekvatnoj kazni. Preporuka se zasniva na nalazu psihofizičkog statusa i uzrastu okrivljenog.

Sudski proces u ovim predmetima, dodaje Begović, je specifičan, jer su žrtve, a to su najčešće djevojke ili djevojčice, u vrlo teškoj i neprijatnoj situaciji kada moraju pred sudom i pred strankom da iznose detalje seksualnog nasilja koje su pretrpjele.

“Upravo zbog toga je zakonodavac vodeći računa o zaštiti oštećene propisao da se žrtva nasilja ne saslušava u sudnici pred ostalim strankama, već uz pomoć video-komunikacije iskaz daje iz posebne prostorije. Pravilo je i da pored oštećene, dok daje iskaz, mora biti stručno lice, najčešće psiholog, koji je dužan da joj daje podršku u smislu njenog trenutnog stanja i stutusa, ne nikako u smislu njenog iskaza”, kazao je Begović.

Prema njegovim riječima, svi akteri ovog procesa od sudija i advokata, do tužilaca moraju biti precizni, odgovorni, profesionalni i uzdržani.

“Vodi se računa o svakom detalju, jer su svi akteri procesa svjesni kolike su i kakve posljedice obljube ili silovanja i u kojoj mjeri su traumatične za žrtvu koja je negdje možda obilježena i do kraja života”, zaključuje Begović.

Aida Petrović, predsjednica NVO Crnogorski ženski lobi, ističe da tek kada vidite žrtvu seksualnog nasilja uživo onda shvatite kakvu je tragediju preživjela.

“Ovakvo kažnjavanje može samo da ohrabri nasilnike i potencijalne silovatelje”, upozorava Petrović, koja je na čelu organizacije koja skoro dvije decenije radi sa žrtvama seksualnog nasilja.

Osamnaestogodišnjak je zloupotrijebio povjerenje petogodišnje djevojčice, kćerke kućnih prijatelja njegove porodice, i “igrao” sa njom seksualne igre dodirivanja. Djevojčica je roditeljima jednom pokušala da ispriča kako izgleda njena “igra” sa sinom njihovih prijatelja, ali je to za njih sve izgledalo kako proizvod njene mašte. Međutim, kada je i drugi put ponovila detalje odmah su reagovali.

U sudskom postupku utvrđeno je da je mladić prisiljavao djevojčicu da mu dozvli da je dodiruje, ali je tražio od nje da i ona njega dodiruje, kao i njegov polni organ.

Petrović ogorčeno ističe da je kazna na koju je osuđen skandalozna.

“Ponašanje ovog mladića ukazuje na neki poremećaj i on bi u nekom razvijenijem društvu od našeg bio podvrgnut liječenju, a ne samo pukom smještanju u zatvor. Zatvorska kazna kolika god bila ne može rehabilitovati žrtvu, niti socijalizovati počinioca. Treba računati i na to da počinioci seksualnog nasilja zbog nekih olakšavajućih okolnosti izađu iz zatvora prije isteka kazne i tada mogu ponoviti djelo”, upozorava ona.

Kategorična je da je država dužna da se ozbiljnije pozabavi kaznenom politikom prema počiniocima bilo kojeg vida seksualnog nasilja.

“U drugim zemljama postoje krizni centri za osobe koje su silovane ili koje su doživjele neki oblik seksualnog zlostavljanja, dok se kod nas o tome skoro i ne govori. Mora se naći način da se mnogo više pažnje posveti pružanju psihološke podrške žrtvama, ali je i počiniocima neophodno obezbjediti adekvatnu stručnu pomoć”, kaže ona.

Kaznenom politikom naše pravosuđe, smatra Petrović, šalje jako lošu poruku javnosti, ali i žrtvama.

“Zakoni predviđaju dobre sankcione norme, ali se jako loše primjenjuju. Uvijek se nekako nađe neko opravdanje za počinioce seksualnog nasilja. Ne znam koju je sud našao olakšavajuću okolnost u ovom slučaju obljube djeteta, ali meni nekad izrečene kazne djeluju blagonaklone”, navodi Petrović.

Smatra da takve kazne zapravo podstiču nasilnike ili potencijalne nasilnike, jer znaju da će biti vrlo blago ili nikako kažnjeni.

Prema Krivičnom zakoniku ko izvrši obljubu ili sa njom izjednačen čin sa djetetom, kazniće se zatvorom od tri do dvanaest godina. Ako usljed ovog djela nastupi teška tjelesna povreda djeteta ili je djelo imalo za posljedicu trudnoću, učinilac će se kazniti zatvorom od pet do petnaest godina. U slučaju da nastupi smrt djeteta, učinilac će se kazniti zatvorom najmanje deset godina zatvora. Učinilac obljube se neće kazniti za djelo ako između njega i djeteta ne postoji značajnija razlika u njihovoj duševnoj i tjelesnoj zrelosti.

Izvor: CDM