Roditelji mlađih osnovaca prinuđeni su, kako tvrde, da tokom online časova budu stalna podrška svojoj djeci, pa je aktuelni sistem semafora tako negativno uticao na cijele porodice, njihovu organizaciju, obaveze, pa i budžet. Sve to, dodatno komplikuje i problem kako, naročito u porodicama gdje je više đaka, obezbijediti sve tehničke uslove za učenje od kuće. Nakon odluke Ministarstva prosvjete da se škole zatvore u više opština, roditelji se pitaju i zašto djeca i dalje ide na pismene provjere i konsultacije, ako im već nije omogućeno da pod istim uslovima, uz poštovanje svih mjera, prate i nastavu u učionicama.

Iako su škole zatvorene, Ministarstvo nije zabranilo konsultacije, niti provjere znanja. Naglašeno je da se, u periodu dok su škole zatvoreno, organizuju samo ukoliko je prijeko potrebno, ali u nekim obrazovnim ustanovama, tvrde roditelji, djeca imaju te obaveze svakodnevno.

Roditelji koji se obraćaju udruženju Roditelji smatraju da bez njihove pomoći mlađi osnovci nijesu u stanju da prate sve što se od njih očekuje.   

“Djeca koja imaju 8 ili 9 godina ne mogu samostalno pratiti online nastavu zbog skromnog znanja rada na računaru. Sve je to lijepo zamišljeno, ali bez prisustva odraslog člana porodice je neizvodljivo. Vrlo često se u toku časa izgubi i slika i ton. To je i za nas odrasle problem, a kamoli za njih koji tek ne znaju što da čine u toj situaciji. Što raditi sa djecom navedenog uzrasta čiji su roditelji na poslu”, pita se Jelena, majka djeteta koje pohađa četvrti razred osnovne škole.

Kako smatra, ni prosvjetnim radnicima nije lako, jer tokom online časova djeca vrlo često pričaju u glas i ometaju nastavu, uz sav napor i dobru volju učitelja, koji konstantno tokom časa govore – isključi mikrofon, spusti ruku…

“Nijesu ni sva djeca ista, a sve je ovo novina za njih. Nikako ne treba kriviti učitelje, jer se zaista trude da im i u ovako teškim uslovima prenesu znanje i koliko toliko olakšaju situaciju. Da ne pričam o testovima i ispitivanju na ovaj način, to tek nema nikakve svrhe. Zašto im barem ne omoguće tim danima da idu u školu, pa naravno u manjem broju. Postavlja se pitanje zašto su djeci uskratili školovanje pored svih preduzetih mjera u školama. Prvo su ih podijelili u dvije grupe, maske ne smiju ni jedan sekund da spuste ni sa nosa, a kamoli sa lica. Ne smiju da izađu iz svojih klupa ni za vrijeme odmora od 10 minuta, ako taknu tablu, kredu ili bilo koju površinu odmah dezinfikuju ruke. Zar je sve to rađeno da bi ovako brzo zatvorili škole”, ističe Jelena.

Kako je za RTV Budva kazala Višnja Marković, članica bivšeg Savjeta roditelja OŠ “Stefan Mitrov Ljubiša” i predstavnica odjeljenja V-4, cijela situacija sa školama i online nastavom jako je konfuzna i u Budvi. Ona je istakla da se stara osnovna škola prema odluci Instituta za javno zdravlje, vodi kao zatvorena u cilju sprječavanja širenja pandemije koronaviorusa, ali da se učenici ipak svakodnevno nalaze u njoj.

“Kao roditelj se pitam zbog čega je škola zatvorena, a djeca se nalaze u njoj i zbog čega su ocjene bitnije od usvajanja znanja? Zbog čega djeca uče kod kuće, a dolaze u školu na ispitivanje”, kazala je Marković, istaknuvši da je cijela situacija konfuzna kako za djecu tako i za roditelje.

Ona smatra da su djeca ipak najsigurnija u školi, te da se u obrazovnim ustanovama mjere poštuju do tančina.

“Ako djeca zbog ispitivanja dolaze u školu, zašto onda ne može škola normalno da radi i da se djeca nađu u svojim klupama gdje su i najsigurnija, jer se tamo poštuju sve propisane mjere”, pita se Marković.

Ova pitanja nijesu jedina na koja Marković, traži odgovor, pa je tako izrazila i svoje nezadovoljstvo konsultacijama koje je škola uvela usljed situacije sa online učenjem.

“Zbog čega imamo konsultacije i pod tim se provlače pismeni i kontrolni da bi se glumilo da je uspostavljen normalan rad i da imamo ocjene za tromjesječje, a onda poslije toga djeca imaju online nastavu gdje uče novo gradivo. Konsultacije su takođe podijeljene u dvije grupe od po 15 đaka. Kada završi prva smjena, slijedi drugih 15 đaka iz istog odjeljiena, nakon čega idu kući da prate online nastavu”, kazala je ona.

Marković je takođe kazala da se online nastava prati na više različitih internet platformi, kao i putem nekoliko aplikacija za komunikaciju u zavisnosti od nastavnika. Sve to je, ocjenjuje ona, prilično konfuzno i nedosljedno kako djeci, tako i roditeljima.