Porođaj pod maskom i nemogućnost partnera da, zbog trenutne epidemiološke situacije u Crnoj Gori, prisustvuju rođenju djeteta, dio su COVID procedura za porodilje, koje dođu u porodilište Kliničkog centra. Osim toga, žene koje se porađaju carskim rezom, koji je ranije zakazan iz opravdanih razloga, moraju imati negativan nalaz PCR testa ne stariji od 72 sata. Sve trudnice moraju prilikom dolaska u porodilište prijaviti bilo kakve neuobičajene simptome ili sumnjive kontakte iz svog okruženja, pa će na osnovu toga ljekari odlučiti da li da ih upute u COVID porodilište.

Ginekološkinja iz Kliničkog centra dr Angela Ćorić kazala je u toku info dana Stiže nam beba, da je u početku sve to bilo komplikovano, ali da su vremenom su uspjeli da organizuju svoj rad, uz želju i cilj da porodilište ostane bezbjedno za sve.

U nastavku pročitajte njene odgovore na pitanja u vezi sa ovom temom ali i mnogim drugim pitanjima važnim za trudnice i porodilje:

Da li je nešto što se tiče samih procedura promijenjeno zbog koronavirusa? Trudnice sa simptoma se upućuju u bolnicu Codra, šta se dešava sa ostalima?

Dr Ćorić: Ima nekih izmjena sa kojima smo se svi suočili posljednjih mjeseci. Bilo je početku sve to malo komplikovano. Trudnice koje dolaze za porođaj, a imaju pozitivan test na kovid, porađaju se u porodilištu bolnice Codra. Sve ostale, koje nemaju pozitivan nalaz na kovid, porađaju se u našem porodilištu, ali je jako važno da prijave ako imaju neke simptome ili su ih imale posljednih dana – respiratorne, digestivne, neku slabost ili bilo koji osjećaj koji je drugačiji nego inače. Takođe, ako neko u porodici ima pozitivan test na kovid moraju to prijaviti. Nekada to izostave, možda se i plaše, ali bez razloga. Možda strahuju da im neće biti pružena pomoć ili da će odmah biti upućene u kovid porodilište. To ne treba da bude razlog za strah i treba iskreno da razgovaraju sa doktorom zato što ih to pitamo da bismo njih zbrinuli kako treba, da bi ih adekvatno ako je potrebno izolovali, testirali, na kraju krajeva pružili im najbolju njegu da bi naše porodilište bilo bezbjedno i udobno za sve. Trudnice koje dolaze na planirani porođaj carskim rezom dužne su da uz osnovnu dokumenataciju donesu i negativan PCR test na kovid koji nije stariji od 72 sata. To je njihova obaveza i to važi samo za trudnice za koje je planiran carski rez, u situacijama kada je to indikovano. Onda se zna tačan datum i trudnica može 72 sata prije uradi test da bi se znalo gdje će se tačno porađati. Ovo se ne odnosi naravno na one koje dođu sa bolovima, u aktivnom porođaju.

Da li trudnice u toku porođaja sada nose maske?

Ćorić: Nose, moraju. To jeste malo nepraktično, ali trudnice ipak moraju nositi maske. I osoblje nosi i maske i vizire, jer sve to smanjuje kontakt među nama. Trudnice se žale da im to smeta, jeste nepraktično, ali zbog epidemiološke situacije to je sada dio procedure.

Da li se zbog situacije sa koronom nešto primijenilo kada je riječ o boravku u porođajnoj sali? Da li neko može biti u sali sa porodiljom i na koji način je regulisana ta vrsta podrške?

Dr Ćorić: Ta vrsta podrške, koja je izuzetno bitna u porođaju – prisustvo partnera, sada nam je onemogućena zbog aktuelne epidemiološke situacije. Nadam se da je to samo trenutno stanje. Svi se tome nadamo iz razloga što su naše trudnice tokom porođaja potpuno odvojene u posebnim prođajnim salama i uopšte nemaju kontakt sa drugim trudnicama. Tako bi u Kliničkom centru bilo vrlo jednostavno izvodljivo da suprug prisustvuje porođaju. U regularnim uslovima za to nije potrebna neka posebna procedura, samo da se unaprijed najavi, da se pošalje službeni mejl glavnoj sestri naše klinike sa imenom i prezimenom trudnice i osobe koja želi da prisustvuje porođaju i očekivanim terminom.

Da li je normalno da se žene boje porođaja i na koji način mogu sebi da pomognu, jer im upravo strah više odmaže nego pomaže u cijeloj proceduri?

Dr Ćorić: Strah je potpuno normalan i logično je da trudnica tokom čitave trudnoće razmišlja o momentu porođaja. Ona se plaši ishoda, da li će biti sve u redu, plaši se i bola, medicinskih intervencija, osoblja koje je njoj nepoznato, a čuila je da može biti i neljubazno. Strah je čak i dobar ukoliko je umjeren u fiziološkim granicama, jer je u tom slučaju motivišući. Strah nas štiti i tjera da se pripremimo za neki novi nepoznati događaj, a to je u ovom slučaju porođaj, posebno za trudnice koje prvi put rađaju. Ako trudnica upotrijebi taj strah da se pripremi i sve svoje kapacitete mobiliše u pripremi za porođaj – da sazna što više o porođajnim dobima, onome što je čeka u porodilištu i da se pripremi psiho-fizički u svakom smislu, njoj će taj strah zapravo da pomogne u svemu tome. Međutim, kod nekih trudnica koje možda i nisu pripremljene kako treba, dođe do nekog patološkog straha koji više prerasta u paniku i to zaista može da odmogne u porođaju. U tim naletima straha trudnica troši energiju i kiseonik, remeti tok porođaja, koji nekad može biti duži, teži i komplikovaniji zbog tog straha. Mi koji radimo u porodilištu to odlično znamo. Zato trudnica treba da se pozabavi sa tim strahom prije porođaja. To znači da treba da se psiho-fizički pripremi i suoči sa strahom, da sazna što više o porođaju, prije nego što do njega dođe. Mislim da će tada biti sve na neki način onako kako treba.

Šta primjećujete po ponašanju žena, da li ih taj strah prati ili napušta kada dođu u porodilište?

Ćorić: Za trudnice koje dođu pripremljene ulazak u porodilište dođe kao olakšanje. Sve se to pripremalo, “kuvalo” u njima i kada su došle u porodilište sa bolovima doživjele su olakšanje. Ne kažem da je taj strah potpuno iščeznuo, jer ne bi bilo ni normalno da ga se potpuno oslobode, ali se smanjio na neku manju količinu.

Koliko je važno da se trudnice psiho-fizički pripreme za porođaj i koliko im to pomaže?

Dr Ćorić: To je jako važno. U porodilištu uvijek primijetimo razliku između trudnice koja se psiho-fizički pripremala i one koja nije. To se već na samom ulasku u porodilište jako dobro vidi. Trudnica se priprema već od sredine svoje trudnoće, od kada treba da posjećuje savjetovalište, školu za trudnice ili da razgovara intenzivnije sa ljekarom u kojeg ima povjerenja i koji prati trudnoću. Na časovima psiho-fizičke pripreme ona uči mnoge stvari. Prije svega, fizički vježba, uzn pomoć osobe koja je edukovana za to i uz saglasnost svog ljekara. Ima manji broj trudnica koje su u rizičnim trudnoćama i naravno neće moći da se bave fizičkom aktivnošću. Sve one koje imaju normalnu trudnoću moći će da vježbaju uz nadzor instruktora. Tokom vježbanja, tonus njenih mišića će da se pojača, a posebno će raditi na jačanju mišića trbušnog zida i karličnog dna, koji učestvuju u porođaju. Naučiće da diše u porođaju. Vježbe disanja su jako bitne, posebno u samom trenutku dolaska porođajnih kontrakcija. Zato je i bitno da trudnica malo ranije krene sa tim vježbama, da bi se stvorila kod nje neka vrsta uslovnog refleksa da na kontrakciju odgovori disanjem. Disanje će da obezbijedi njenu matericu kiseonikom kao gorivom za normalan rad, a istovremeno će joj pomoći da premosti kontrakciju, da je ne percipira kao bol, nego kao kontrakciju koju prosto premošćava disanjem. I na taj način će sebi pomoći. Učiće i da se relaksira u porođaju, jer su vježbe relaksacije takođe bitne. Pomoću relaksacije kompletnog tijela tokom kontrakcije, a zatim i relaksacije nekih mišića važnim prilikom izlaska ploda, beba će kraće biti u porođajnom kanalu. Učiće i kako da upotrijebi svoju snagu u vježbama napinjanja kada dođe vrijeme za to. I to je vrlo bitno, posebno kod trudnica koje će se porađati u epuduralnoj analgeziji. Osim svih ovih vježbi, trudnica će na časovima psiho-fizičke pripreme učiti i neke teorijske stvari. Znaće šta se dešava i u trudnoći i u porodilištu, koliko porođaj ima faza, odnosno svojih doba, šta se u kojoj dešava, koje su intervencije. To će njoj mnogo da pomogne. I one trudnice koje su rizične i ne mogu da vježbaju treba da pohađaju časove psiho-fizičke pripreme, jer će im biti mnogo lakše. Nažalost, u nekim opštinama nemamo škole za trudnice u domovima zdravlja i možda zato nije dovoljno ni prepoznato koliko je to važno.

Kada trudnica posumnja da je porođaj počeo, kako da zna kada treba da dođe u porodilište?

Dr Ćorić: Početak porođaja, odnosno pripremni događaji dešavaju se par nedjelja prije nego što porođaj krene. Tada će trudnica primijetiti da lakše diše, ljepše spava, da je manje muči gorušica i stomak joj se spustio. Tada će ona osjetiti prve kontrakcije. Ne mislim da su prve, ali su možda češće nego što su se dešavale tokom cijele trudnoće, pa će se te kontrakcije koje su manje ili više bolne dešavati u nekim periodima koji su iregularni, ne u pravilnim razmacima, a dešavaće se da nakon neke šetnje ili tuširanja prestanu. To su pripremne brekston hiks, odnosno lažne kontrakcije za koje su trudnice čule i to nije razlog da se ide u porodilište. Iregularne su, umjereno bolne ili bezbolne, više su neprijatne i ne dešavaju se u pravilnim razmacima. Druga stvar koja se dešava kao priprema za porođaj i koja često zbuni trudnice je sluzavo sukrvičavi čep, koji se kao pojačana sekrecija primijeti na donjem vešu. To takođe nije razlog da se otrči u porodilište. Sve je ipak individualno. Razlog da trudnica ode u porodilište, da ne bude previše rano, a naravno i da ne zakasni što se rijetko dešava, bio bi kada su se kontrakcije uhodale i počele da se dešavaju u jednakim intervalima, a ti intervali su manji od deset minuta i to se dešava dva do tri sata. Ako trudnica izbroji otprilike 20 takvih regularnih kontrakcija možda je to pravo vrijeme da se javi u porodilište. Međutim, može da se javi i ako su joj kontrakcije suviše jake, pa se ponavljaju na pet minuta ili manje. Obavezno treba da se javi ako primijeti da joj je pukao vodenjak i otišla plodova voda, bez obzira da li ima ili nema kontrakcije. Ako primijeti neko krvarenje koje nije uobičajeno, koje je obilnije poput menstuacije tada se takođe javlja, a isto tako i ako primijeti neki bol koji je neuobičajen, ne popušta, nije po tipu kontrakcija, povraćanje, glavobolju, neke vidne senzacije, treperenje pred očima. To su sve stavri zbog kojih trudnica treba odmah da se javi. U slučaju da je to lažna uzbuna, ona će biti pregledana u ginekološkoj ambulanti i ljekar će joj dati savjet za koliko da dođe i kako da se ponaša u međuvremenu.

Šta je važno da trudnice ponesu sa sobom u porodilište?

Dr Ćorić: Trudnica u porodilište nosi dokumentaciju i svoju torbu sa ličnim stvarima. Bitno je da ta torba bude spremna mjesec dana prije termina, iz razloga što porođaj može nekad i da nas iznenadi, pa nije pametno baš da torbu pakujemo u posljednji čas, jer ćemo sigurno zaboraviti nešto bitno. Od dokumentacije je važno da trudnica ima ličnu kartu, zdravstvenu knjižicu, potvrdu o krvnoj grupi i rh faktoru. Tu treba da budu i rezultati bakterioloških briseva koje joj je doktor radio u zadnjim nedjeljama trudnoće, ako je to urađeno, a trebalo bi da jeste. Nosi i svoju prethodnu medicinsku dokumentaciju. U torbu treba spakovati stvari za boravak od 24 sata ili duže u bolnici, sobne papuče, plastične papuče za tuširanje, bade mantil, dvije spavaćice koje imaju otkopčavanje naprijed zbog dojenja, brushalter za dojenje, desetak komada jednokratnih mrežastih gaćica, mrežaste uloške za porodilje i stvari za ličnu higijenu. Kada krene u porodilište bilo bi dobro da trudnica skine lak za nokte, to je nešto što nikako ne volimo da vidimo ni u porođajnoj ni u operacionoj sali, a i nakit bi trebalo ostaviti kod kuće.

Kakva je procedura kada trudnica dođe na porođaj u Klinički centar, gdje se i kome obraća? Kako izgledaju sale za porođaje?

Dr Ćorić: Trudnica koja dođe sa porođajnim bolovima, spremnom torbom i dokumentacijom, prvo se javi u Ginekološku ambulantu Kliničkog centra, gdje je pregleda dežurni ginekolog. On procjenjuje kakva je situacija, da li je žena u porođaju ili treba još malo sačekati. Dobro je da se taj prvi dio porođajnog doba, odnosno faze otvaranja, provede kod kuće, ali kada dođe vrijeme i kada je trudnica otvorena nekih 4 ili 5 centimetara i ima bolove možda je vrijeme da se  primi u porodilište. I to je dosta indiovidualno. Kada je doktor odlučio da je primi u porodilište, ona sa dokumentacijom odlazi u odjeljak za prijem u pratnji sestre, gdje je preuzima druga medicinska sestra, koja je sa prijema odvodi pravo u porodilište. Znači, žena nijednog trenutka nije sama, nije prepuštena svom snalaženju, već je zbrinuta u pratnji sestre.

Kod vas dolaze i žene iz drugih opština koje imaju rizične trudnoće? Da li je njihov prijem već ranije dogovoren?

Ćorić: Te pacijentkinje obično budu najavljene od strane tih zdravstvenih ustanova, dežurni doktor obično komunicira sa doktorom koji je zadužen za taj dio. One takođe prolaze istu proceduru, od Ginekološke ambulante, pa do porodilišta ili do odjeljenja, zavisno o čemu se radi.

Dr Šta je potrebno trudnici koja iz drugog grada dolazi na porođaj u Klinički centar u Podgorici i gdje se u tom slučaju radi CTG?

Trudnica treba da ima uput za to, jer ako u svom gradu ima i porodilište i nadležni dom zdravlja trebalo bi tamo da obavlja sve preglede. To je i logično, jer joj je to mjesto bliže, jednostavnije je i ne mora da putuje. Ako se baš odlučila da se porodi u Podgorici to je moguće jedino u slučajevima kada je to indikovano i hitno, pa bi se moglo organizovati da joj se rade CTG zapisi u neko određeno vrijeme. To je moguće samo u dogovoru sa doktorom koji je pregleda.

Šta se dešava nakon što trudnica uđe u porođajnu salu, da li ih ljekari opet pregledaju?

Dr Ćorić: Kada je ušla u porodilište, trudnicu su preuzele babice koje odrade osnovnu pripremu. Biće joj uzete karlične mjere i urađene ostale aktivnosti koje se odnose na pripremu. Potom ona prelazi u porođajnu salu, gdje će je pregledati ljekar. Nakon toga i pregleda njene dokumentacije, radi se i prvi CTG zapis bebe u porodilištu i kada doktor sve to sumira on donosi odluku o daljem toku porođaja. Trudnica u sali može da se osjeća prilično komforno. Naše porođajne sale su dosta velike, ona je tu sama, ima prostora za aktivnosti, može da šeta, imamo i lopte za pilates, stolove za porođaj koji su podesivi. Može i da pije, ako je duže u porodilištu, eventualno i da pojede nešto u manjoj količini. Nije u redu da u svemu tome bude još i žedna ili dehidrirana. Doktor i babica koji je prate će nastaviti da obavljaju preglede u prosjeku na svaka dva sata, nekada i češće, zavisno od indikacija. Radiće se i CTG zapisi u tim intervalima. Mi zaista poštujemo njihova prava i svaki pregled i svaka intervencija se trudnici prvo objasne i ona može to da odbije. One su uglavnom saglasne ako im se sve to lijepo, potanko objasni i tu nema nekih problema. Bitno je što one zaista imaju slobodu izbora i u porođajnoj sali se baš trudimo da na bilo koji način ne remetimo njihova prava.

Da li je nešto drugačije u proceduri ako se žena odluči na epidural? Kakvi su sada stavovi o epiduralu, da li se više koristi nego ranije?

Dr Ćorić: Svakako se koristi više nego ranije, trudnice se sve češće odlučuju za epidural i tu su se neke stvari promijenile na bolje u našim porodilištima generalno, a posebno u Kliničkom centru. Što se tiče procedure i razlike u pripremu porođaja u epiduralu bitno je da trudnica odradi pregled anesteziologa prije nego što dođe vrijeme za porođaj u zadnjem mjesecu. Treba da odradi osnovne laboratorijske nalaze, faktore koagulacije i da preko izabranog ljekara zakaže kod anesteziologa u Kliničkom centru koji će dati svoje mišljenje. To se najviše radi da bi se otkrile neke eventualne kotraindikacije. Malo ih je, ali postoje. To su najčešće neki deformiteti kičme, rijetke alergije na anestetike, poremećaji koagulacije… Kada dobije saglasnost anesteziologa, trudnica je papirološki spremna. Epiduralna analgezija je usluga koja se plaća, ona tada može da na račun KCCG uplati novac koji je potreban i ona je potpuno spremna za porođaj u epiduralu. Već neko vrijeme u porodilištu imamo pripravnog anesteziologa koji je tu samo za epidural 24 sata, tako da trudnice ne moraju da se plaše da će ostati bez te usluge, da doktor neće doći. To su njihovi strahovi, ali ne moraju unaprijed da se time opterećuju, jer dežurni anesteziolog je u poroduilištu i doći će u onom trenutku kada se steknu akušerski uslovi za epidural. Epiduralna analgezija zahtijeva vrlo tijesnu saradnju ginekologa i anesteziologa i anestetik se ubrizgava u aktivnoj fazi porođaja, kad je dilatacija određena.

Da li je poslije nešto drugačije, sami oporavak, u odnosu na prirodan porođaj?

Dr Ćorić: Ponašaju se isto, postoje samo neke male razlike. Naravno da trudnica koja je koristila epidurtal neće biti toliko pokretna u samom porođaju i odmah poslije, jer ona dobije još jednu dozu anestetika pred intervencije epiziotomiju, šivenje itd. Nisu ni trudnice koje se potpuno prirodno porode baš u tom trenutku previše aktivne, ali nakon prelaska na akušersko odjeljenje, nakon što prođu dva ili tri sata od posljednje doze anestetika, kada se on eliminiše, moći će da se ponašaju potpuno normalno.

Kada se porođaj završi i sve bude u redu, kod vas već neko vrijeme postoji praksa da se beba stavlja majki na grudi, ostvaruje se taj prvi kontakt. Da li svako ima tu mogućnost i što je posebno važno da li se, osim prvog kontakta, kreće i sa uspostavljanjem dojenja?

Dr Ćorić: U našem porodilištu procedura koja slijedi nakon porođaja je da se beba stavi majki na grudi. Taj kontakt kože na kožu se ostvaruje odmah nakon rađanja bebe i beba ostaje na majkinim grudima nakon što joj se obradi pupčanik. Ona na grudima ostaje ta dva sata. Majka može tada da pokuša i da podoji bebu, ako je otac prisustvovao porođaju i on će biti sve vrijeme uz njih i to je baš jedan prijatan trenutak. Kada prođu dva sata beba se odvodi u dječiji boks radi pregleda i sređivanja, a majka na odjeljenje akušerstva. Brzo poslije toga bebu donose majki i bez obzira što mi nemamo sistem baby friendly ipak bebe provode veći dio vremena tokom dana kod svojih majki. U boksu su praktično samo radi pregleda, kupanja i presvlačenja.

Kada se radi epiziotomija, zašto mora da se radi i da li može da se bira?

Dr Ćorić: Epiziotomija naravno ne mora da se radi, može i da se bira, ali ne bih preporučila da baš porodilja o tome odlučuje. U tom trenutku samo babica i ginekolog mogu da imaju procjenu da li je potrebno napraviti epiziotomiju. Epiziotomija služi da olakša bebi u nekim situacijama porođaj kroz meki dio porođajnog puta. Ona čuva mišiće karličnog dna i meki porođajni put majke od težih rascjepa. Nekada je beba krupna, a taj porođajni kanal je uzan i bolje je napraviti kontrolisanu epiziotomiju, nego da se napravi ruptura koja se teško ušiva i može da jako krvari. Epiziotomija se ne pravi uvijek, ali kada je potrebno to procijene babica i doktor. Mislim da nije baš pametno da trudnica kaže da to ne želi. To nije naravno rutinska intervencija, čak se češće ne radi nego što se radi.

Da li je epiziotomija češća kod trudnica koje se porađaju sa epiduralom?

Dr Ćorić: Na neki način se može reći da jeste. Epidural ne mijenja fiziološki tok porođaja, ali ipak pomalo je sve drugačije. To nije nešto značajno kad je pod kontrolom i kada ljekar to prati. Ne bih rekla da epidural usporava porođaj, nego bi baš trebalo da ga zbog relaksacije žene ubrza, odnosno da skrati fazu otvaranja. Nekad su, ali to je individualno, kontrakcije slabije, pa će doktor uključiti infuziju oksitocina i pojačati, ali sve u svemu faza otvaranja bi trebalo da bude kraća. Ona druga faza ekspulzije nekada je duža, nego što je uobičajeno zato što žene refleksno slabije daju napone kada su u anesteziji i tu je nekada potrebna pomoć. NA osnovu toga se može reći, kao što je i pitanje, da se epiziotomija zaista iz tog nekog razloga nešto češće pravi kod trudnica koje se porađaju epiduralom. Cijena epidurala je 125 eura.

Da li se na porođaju uvijek daje indikcija ili samo u posebnim situacijama?

Dr Ćorić: Naravno ne uvijek, nego samo u posebnim situacijama. Mi se jako zalažemo za prirodan porođaj i to je stav, ne samo našeg porodilišta, nego je to generalan stav našeg akušerskog Sistema. To jer obično vezano i sa manjim brojem komplikacija ako porođaj krene prirodno kada je vrijeme. To je vrlo komplikovan, ali sofisticiran mehanizam. Povezan je sa hormonima majke, sa hormonima bebe i kada prirodno krene svojim tokom obično su i komplikacije manje, porođaj se lakše podnese i sve bude relaksiranije. Nekada je potrebna indukcija, ali to nisu česte situacije, već kada ljekar procijeni da postoji neki rizik, da je potrebno ubrzati porođaj jer usporeni porođaj ugrožava majku ili bebu.

Oporavak nakon carskog reza je drugačiji od porođaja prirodnim putem. Ako se radi o spinalnoj analgeziji postoji li i tada kontakt majke i bebe odmah nakon porođaja?

Dr Ćorić: Postoji i u tim situacijama, samo što majka neće moći odmah prvi dan – dva nakon operacije da provodi mnogo vremena sa bebom. Nakon porođaja u spinalnoj majka odmah vidi bebu, pokaže joj se, ne može da se pravi odmah kontakt kožu na kožu. Ona treba da se oporavi dan, dva, ali spinalna anestezija je ipak na neki način anestezija izbora za carski rez. Nakon klasičnog carskog reza majka i beba imaju prvi kontakt tek na akušerskom odjeljenju.

Trudnice često pitaju, ako su imale prvu trudnoću koja je morala da se završi carskim rezom da li to znači da će se to desiti i u drugoj trudnoći?

Dr Ćorić: Ne mora da znači, to zavisi od procjene na porođaju i naravno i od motiva trudnice. Prvi porođaj carskim rezom ne mora biti indikacija da se i druga trudnoća mora završiti na isti način, ali taj drugi porođaj bi trebalo da krene spontano, prirodno, bez nekog uljučivanja i indukcije, jer na materici ipak postoji ožiljak na koji uvijek moramo obratiti pažnju. U principu, u većini slučajeva ako je i trudnica motivisana, drugi porođaj može da se završi potpuno prirodno ako ne postoje razlozi koji su postojali prvi put.

Koji su vaši savjeti koliki razmak da se napravi između prvog i drugog carskog reza?

Dr Ćorić: Neka to bude dvije godine, nema potrebe da se pravi neka veća razlika.