Mjesečni troškovi roditelja djece sa smetnjama i teškoćama u razvoju, zbog odlaska kod privatnih logopeda u nedostatku onih koji rade u sistemu zdravstva, prilično su visoki, i već odavno ukazuju da nije dovoljno tretmana u Centru za autizam, razvojne smetnje i dječiju psihijatriju “Ognjen Rakočević” u Podgorici, posebno logopedskih, kao i da kratko traju.

Miloš ima sina koji ima autizam, kojeg vodi u Centar kod psihologa dva puta, a kod logopeda jednom sedmično, po 30 minuta. On se obratio udruženju Roditelji sa molbom da se pod hitno pokuša nešto uraditi kako bi ova vrsta usluge konačno bila na zadovoljavajućem nivou i kako roditelji više ne bi morali djecu da vode privatno.

On sina vodi kod logopeda tri puta sedmično.

“Izdvajamo za logopeda privatno 45 eura za tri tretmana u trajanju po sat”, kaže ovaj tata za portal Roditelji.me i podsjeća da značajan dio djece koja imaju potrebu za ovom vrstom tretmana ne živi u Podgorici ali u nju dolaze jer nemaju drugu soluciju, što izaziva dodatne troškove i komplikacije u organizaciji porodice.

Njegovo dijete je od septembra 2017. do decembra 2018. godine najčešće posjećivalo medicinske saradnike iz domena psihologije – uglavnom tri puta sedmično, po sat vremena.

Iako su dobili preporuku psihijatra iz Beograda da dijete ima više logopedskih tretmana, u Centar za autizam su u tom intervalu uspjeli da ih dobiju manje od deset.

“Beograd je došao na red kada smo vidjeli da naš sin stagnira više od šest mjeseci jer je pretežno išao kod psihologa i radili su mahom iste stvari – povlačenje linija, slaganje puzli, i stavljanja modli životinja u kalupe… Sami smo se posle godinu i po opredijelili za Beograd”, priča Miloš.

Njegovo dijete je koristilo usluge u Institutu “Đorđe Kostić” u Beogradu u trajanju od šest mjeseci.

U toj ustanovi se, kako objašnjava, sa djecom koja imaju autizam radi 6 dana u sedmici, po 2 sata sa logopedom – audiologom, a osim toga sat vremena borave u boravku gdje uče primarne životne aktivnosti, npr. da peru ruke, zube, da vežu pertle i da se lijepo ponašaju. Svaki tretman se bilježi, a dijete se kroz crteže i ilustracije i igru stimuliše na učenje i razvoj govora, pojašnjava ovaj tata. O takvoj vrsti usluge, u Crnoj Gori se ne nadaju.

Direktor Centra za autizam i razvojne smetnje i dječiju psihijatriju, Ivan Krgović saopštio je ove sedmice da su u njegovoj ustanovi zaposlena 3 logopeda, dok ovaj Institut u Beogradu ima 48 stalno zaposlenih ove struke.

Miloš predlaže da Crna Gora obezbijedi dodatni novac za angažman više logopeda, koji su inače deficitarni na nivou cijele države.

On vjeruje da djeci treba obezbijediti dnevno po 2 sata intenzivnog rada sa logopedima, a to bi omogućilo i mladom kadru kojeg ima, ali rade privatno, da usavrše znaje i vještine.

Miloš nije jedini koji se obraćao udruženju Roditelji zbog ove problematike. Roditelji i članovi porodice ove djece se od kraja prošle godine žale da su im u Centru tretmani dodatno smanjeni u odnosu na prošlu godinu, sa četiri na jedan put.

“Mi i dalje vodimo djecu privatno kod logopeda i izlažemo se trošku a država nam je, vraćajući nas iz Beograda garantovala ovdje u Centru sve što treba. A nije tako”, kažu neki od roditelja.

Zbog toga predlažu da se za ovu, kao za zdravstvene usluge koje ne mogu biti adekvatno obezbijeđene, dobija refundaciju od Fonda zdravstva. Portal Roditelji.me je zatražio stav Ministarstva zdravlja o tom predlogu, ali nijesmo dobili konkretan odgovor već su nas uputili na Centar za autizam.

U Centru za autizam se povećava broj pacijenata, a fali kadra