PIŠE: Zoran Milivojević, psihoterapeut

Ako obratite pažnju dok šetate nekim većim gradom, primijetićete koliko mnogo ljudi šeta svoje pse. Psi nijesu samo čovjekov najbolji prijatelj, oni su, kao i mačke, kućni ljubimci, često uvaženi i jednakovrijedni članovi porodice. I dok u gradovima ovi ljubimci često spavaju pored gazde na njegovom krevetu, na selima ovim životinjama, s izuzetkom mačaka, nije dozvoljen ulazak u kuće. Uprkos tome, i tamo ljudi poštuju životinje i brinu o njima.

Kada se u javnosti pojave vijesti da je neko zakucao veliki ekser u glavu psa ili da je obezglavio mačku, ili da je nekoj kuji odsjekao sve četiri šape, ljudi se uznemire i pitaju se šta ima u glavi onaj koji je to učinio. Zašto neki ljudi, bilo da su djeca, mladi ili odrasli, muče životinje?

Kontrola nad nemoćnim bićem

Ima više razloga zašto se neko prema životinji svirepo ponaša, zašto je muči ili ubija. Jedni to čine iz dosade kako bi se zabavili. Drugi su radoznali i to čine kao neku vrstu eksperimenta da vide kako će životinja reagovati. Treći uživaju u kontroli nad nemoćnim bićem, uzrokujući mu bol, strah i smrt. Nekada zlostavljano dijete bježeći od nemoćne uloge žrtve, upravo na bespomoćnoj životinji isprobava moćnu ulogu mučitelja.

Iako postoje brojni razlozi, sve mučitelje životinja povezuje to da prema životinjama nemaju ni saosjećanje niti empatiju. Kako su one za njih predmeti, a ne živa bića, ravnodušni su prema njihovom bolu i patnji. Umjesto da budi sažaljenje, patnja životinje ih zabavlja. Dječaci koji su pustili mačku nakon što su je isprskali benzinom i zapalili, smijali su se načinu na koji je ova živa buktinja bježala u svojoj agoniji.

Postoji povezanost između odnosa prema životinjama i odnosa prema ljudima. Često oni koji nemaju saosjećanje prema životinjama, nemaju ga ni prema drugim ljudima. U jednoj studiji pokazalo se da je više od polovine odraslih psihopata koji su završili u zatvoru zato što su zlostavljali ljude, u djetinjstvu i mladosti mučilo životinje. Zato se treba zabrinuti za budućnost onoga ko u mladosti muči životinje. To je razlog za posjetu dječijem psihijatru. Odraslije treba kažnjavati obaveznim dobrotvornim radom u nekoj organizaciji koja brine o napuštenim životinjama.

Nijesu svi koji se svirepo ponašaju prema životinjama psihopate, kao što nijesu ni sve psihopate mrzitelji životinja. Poznato je da postoje i one psihopate koje su u stanju da ljudima bezosjećajno čine grozne stvari, a da su veoma nježni i brižni prema svojim životinjskim ljubimcima. Neki od njih svoj pogled na svijet i druge ljude prenose na svoje opasne pse kojima zastrašuju druge ljude.

Iako slučajevi mučenja životinja uznemiruju javnost, daleko je veći problem onaj oblik zlostavljanja životinja koji nije tako vidljiv, a to je njihovo zanemarivanje i napuštanje. Procjenjuje se da je daleko veći broj kućnih ljubimaca koji uginu od zanemarivanja nego od mučenja. U Parizu je primijećeno da, naročito pred godišnje odmore, vlasnici automobilima odvoze pse koji su im dosadili i koje ne mogu da „udome” više desetina kilometara od grada i onda ih tu napuštaju.

Ironija je da upravo kućni ljubimci, psi i mačke, pomažu djeci da razviju empatiju i saosjećanje. Brojne studije su ukazale da odrastanje s kućnim ljubimcem blagotvorno utiče na djecu jer doprinosi njihovoj pozitivnoj slici o sebi, samopouzdanju, većoj fizičkoj aktivnosti, razvijanju emocionalnih veza i povjerenja, boljem razumevanju neverbalne komunikacije, razvoju socijalnih veština i odgovornosti za druge, poštovanju živih bića itd.

Ljubav i odgovornost

Zbog svega toga nabavljanje djetetu kućnog ljubimca jeste odlična ideja. Ali, roditelji moraju da znaju da djeca mlađa od tri, četiri godine mogu biti agresivna i ljubomorna, tako da njihov odnos s ljubimcem treba da bude pod nadzorom, kao i da djeca ispod 10 godina nijesu sposobna da sama brinu o psu ili mački. Mala djeca ljubimca doživljavaju kao igračku koja im je u početku interesantna, ali koja im može dosaditi.

Zato roditelji treba da znaju da moraju da pomognu djetetu da razvije trajni emotivni odnos sa životinjom, da mu govore koje su njene potrebe, kako se osjeća i kako ono može da joj pomogne. Ne treba dijete grditi da je neodgovorno, nego ga treba blago upozoravati i kroz svoje ponašanje mu nuditi uzor kako se odnositi prema životinji s ljubavlju i odgovornošću.

Izvor: Politika.rs