Zdrava i prosperitetna porodica je ona koja pruža zaštitu, emocionalnu podršku, socijalizaciju, nesmetan razvoj djece i odraslih, a za kvalitetne porodične odnose nije dovoljna samo interakcija, već je neophodna i transakcija, smatra psiholog i izvršni direktor Psihološke asocijacije Crne Gore, Miloš Bulatović.

On je, u intervjuu za PR Centar, povodom 15. maja – Svjetskog dana porodice, pojasnio da je porodica sama po sebi uvijek imala i uvijek će imati vrijednosti, a pitanje je koliko će ona u jednom društvu biti vrednovana.

“Osnovna funkcija porodice ima nekoliko aspekata. Ona, prije svega, ima funkciju da stvori novi život, a onda da tome malom biću, koje raste i razvija se, pruži emotivnu podršku i da ga socijalizuje. Nakon toga bitan je ekonomski momenat”, kazao je Bulatović.

Kada je riječ o porodici, govorimo o svemu sto nam daje bazičnu snagu i potporu za buduće zivotne korake, kao mjesto prve sreće ali i prvog razočaranja.

U tom smislu, kako je istakao, važno je da se osvrnemo na njene snage i otpornost, kao i na njenu ranjivost i osjetljivost.

“Kada govorimo o snagama i otpornosti možemo reći da porodica, prije svega, razvija odnose, pruža zaštitu i podršku, kroz njegovanje pozitivne slike o sebi, razvijanju autonomije i osjećaja samopoštovanja svih članova, a sa druge strane, ako govorimo o ranjivostima i osjetljivosti, posmatramo kako reaguje u kriznim situacijama, kao i na koji način odgovora na zadovoljenje objektivnih potreba svojih članova, i to ne samo u kontekstu unutrašnjih faktora porodice, nego i u kontekstu spoljašnjih faktora”, objasnio je Bulatović

U osnovi porodice postoje uloge i odnosi.

“Na početku govorimo o partnerskim ulogama i nije važno da li je ta zajednica ozvaničena brakom ili ne. U okviru tih uloga se formiraju odnosi. Sa rođenjem ili usvajanjem djeteta, uloge se redefinišu, a time i odnosi. I u okviru tih uloga i odnosa moramo govoriti kako i na koji način akteri porodice funkcionišu, kako bi, sa jedne strane, mogli da podignu snagu, koju porodica ima u sebi, a sa druge strane da se zaštiti, ako dođe u situaciju kakva je ova izazvana koronavirusom”, kaže Bulatović.

Važno se osvrnuti na momenat kako društvo utiče na porodicu i kako ona unutar sebe gradi kapacitete.

“Tako imate porodicu koja živi u društvu koje ima potpuno stabilne socio-kulturne uslove i nema većih prepreka da se ona sama po sebi razvija. Dakle, spoljašnji uslovi su adekvatni i ona se razvija bez problema. Sa druge strane, imate unutrašnji momenat, npr. ekonomski faktor koji je veoma važan da bi se obezbijedilo normalno funkcionisanje porodice. Onda su tu i međuodnosi između uloga u kojima se nalaze odrasle osobe i djeca”, kazao je Bulatović.

Za kvalitetne i zdrave odnose u porodici nije dovoljna samo interekcija, nego je potrebna i transakcija.

“Ako pričamo o interakciji nečije djelovanje se završava na način što nema povratne sprege. Npr. naše djelovanje kao roditelja završi se na tome što ćemo reagovati ka djetetu i tu se zaustaviti. Nećemo tražiti povratnu informaciju kako je, u suštini, naše reagovanje imalo efekta na dijete. To nije završena priča. Važna je transakcija, da vidimo kako je naše djelovanje prema djetetu imalo efekta na način što ćemo tražiti povratnu informaciju, jer rađanjem djeteta rađa se i uloga roditelja”, pojasnio je psiholog Bulatović.

O zdravom razvoju i prosperitetu porodice može se govoriti ako ona pruža zaštitu, emocionalnu podršku, socijalizaciju, nesmetani razvoj djece i odraslih.

Podsjetio je da naše društvo prolazi višedecenijsku tranziciju.

“Ako bismo napravili refleksiju unazad, vidjeli bismo da je unutar jedne porodice živjelo više generaciija. Imali ste baku i deku, oca i majku i djecu. Sada se sve više porodica formira na bazičnom nivou. Roditelji podižu i vaspitavaju djecu bez većih upliva starije generacije. I tako roditelji koji su rasli u višegeneracijskom miljeu dolaze u situaciju da sami podižu djecu i uz taj momenat, da moraju materijalno da obezbijede porodicu, ostavljeni su da se snađu sa svim izazovima”, rekao je Bulatović.

Roditeljima uvijek poručuje da nijesu “mehaničari” i da ne treba da popravljaju nešto što je pokvareno, već treba da budu “baštovani” i da njeguju baštu u kojoj rastu njihova djeca.

“Naročito danas, kada su roditelji pod pritiskom da moraju da stvore, da obezbijede egzistenciju porodici, govorim im da u toku dana sigurno imaju najmanje pet minuta da budu sa svojim djetetom. Kažite djetetu da ste tu samo za njega. To je prva stvar. A kada imate zajedničko vrijeme, veoma je važno da mu ne namećete izbor igre, nego da mu pošaljete poruku da ste tu za njega i da ćete raditi sve što ono inicira”, objasnio je Bulatović.

Tako roditelj bolje upoznaje svoje dijete, uočava koliko je kreativno-maštovito i dodatno se povezuju.

“Time se djetetu šalje jasna poruka da je roditelj tu za njega. Dijete diktira neku vrstu aktivnosti i na taj način se povećava vjerovatnoća da će dijete poslušati mamu ili tatu onda kada se nešto od njega očekuje, upravo zato jer je mama ili tata u tom zajedničkom vremenu slušao/la svoje dijete. Takođe je veoma bitno da, ako se djetetu ne nameće aktivnost, mi kod njega podstičemo samoinicijativnost i osamostaljujemo ga”, kazao je Bulatović.

Osim za djecu, partneri, svakodnevno, moraju odvojiti vrijeme samo za sebe i jedno za drugo.

“Veoma je važno da imate vrijeme samo za sebe, ako ništa drugo, a ono najmanje pet minuta. A onda je važno da imate najmanje pet minuta za vas i vašeg partnera. Vjerujem da partneri mogu sebi priuštiti bar jednom sedmično da pođu na kafu, bilo u kafiću ili na terasi stana i da jedno drugo upitaju “kako si, šta se tebi dešava”, ne uvodeći u priču djecu i roditeljske obaveze, i to je sasvim dovoljno, da se uz kafu, taj kvalitet odnosa zaokruži”, zaključio je Bulatović.

Izvršna direktorica Udruženja Roditelji, Kristina Mihailović, smatra da su osnov zdrave i srećne porodice ljubav, povjerenje i uzajamno poštovanje.

“To je ključno, ali danas je to teže postići nego ranije, prije svega zato što i djecu drugačije vaspitavamo, a i mnogo manje vremena provodimo zajedno i sa djecom, pa možda i to utiče na odnose. Podaci pokazuju da je sve manje želje da se ostane u braku, odnosno u porodici i to bi trebalo da nam bude signal da bi nešto trebalo mijenjati. Potrebno je da imamo mnogo veću podršku porodici da bi funkcionisala bolje nego do sada”, pojasnila je Mihailović za PR Centar.

Na odluku da ljudi formiraju porodicu, da imaju djecu, utiče ekonomska situacija ali je, kako smatra, ključan odnos između partnera.

“Vrlo često nijesu finansije ključne da prelomite da ćete imati djecu, nego vaša želja da u tom skladnom ljubavnom odnosu imate porodicu”, kazala je Mihailović.

Ona je pojasnila da je danas u partnerskim odnosima sve više zaposlenih žena što je još jedan korak ka ravnopravnosti, ali je napomenula da su i dalje uloge neravnomjerno podijeljene.

“I dalje je žena ta koja više brine o djeci, ali se i tu dešavaju značajne promjene. Očevi su mnogo više uključeni nego ikada prije i često su ravnopravni u tim odnosima. Takođe, je veoma značajna i materijalna situacija, jer u razgovoru sa članovima jednoroditeljskih porodica shvatimo da su finansije, često, značajno uticale na to da do problema dođe, zbog čega su ljudi odlučivali da se rastanu”, kazala je Mihailović.

Istakla je da u mnogim porodicama i dalje postoji nasilje.

“Nasilja i dalje ima u značajnoj mjeri. Ovih dana pričamo o tome koliko je u uslovima epidemije bilo takvih slučajeva. Ove situacije su pokazale i koliko su odnosi unutar nekih porodica čvrsti. Nikada nismo imali priliku da budemo toliko zajedno, sa djecom i mislim da su mnoge porodice uspjele da razviju i dodatne odnose. Nažalost to nije slučaj sa svim porodicama. U mnogima je bilo finansijskih problema, a bilo je i problema jer su neki roditelji morali da budu na poslu, iako su imali pravo da budu sa djecom”, rekla je Mihailović.

Kada govore o problemima koje imaju sa djecom, roditelji, kako je rekla, često zaboravljaju da uzrok traže u sebi.

“Kada tražimo pomoć vidimo problem u djetetu, a uglavnom je problem u nama i mi treba da mijenjamo mnoge stvari. Uvijek nas psiholozi vraćaju na to da mi pravimo grešku, zbog čega se dijete ponaša na način koji nam ne odgovara. Kada to shvatimo, mislim da ćemo mnoge stvari uspjeti da promijenimo”, smatra Mihailović.

Roditelji su danas, kako je primijetila, mnogo popustljiviji nego ranije.

“Često ne postoje jasne granice. Iz onih ranijih situacija, gdje su postojala striktna pravila, gdje je pogled bio dovoljan, otišli smo u drugu krajnost. Možda smo odlučili da se promijenimo i da djeci dopustimo sve, zbog toga što je nama nedostajala pažnja, ljubav. Ali ni to nije dobro. Kada shvatimo da smo mi djeci primjeri u svemu i da je uzalud da pričamo ako radimo suprotno, možemo da očekujemo promjene. Ali to je prilično dug put”, poručila je Mihailović.

Izvor: PR Centar