Roditelji djece sa dijabetesom, koji u inostranstvu kupuju senzore za mjerenje šećera u krvi, više od mjesec ne mogu da dođu do tih aparata jer je saobraćaj obustavljen, a Ministarstvo zdravlja nije pravoremeno reagovalo na njihove zahtjeve.
Zbog toga se sve veći broj djece vratio trakicama za šećer, pa su zabilježeni i problemi, odnosno periodične nestašice na tržištu. U Udruženju roditelja djece sa dijabetesom Beta tvrde da su djeca prisiljena da se vrate na trakice, što je puno bolnije za njih jer se moraju bosti osam do deset puta dnevno.
“Možete zamisliti kako izgledaju prstići nakon 240-300 uboda mjesečno. Pored toga, to je sada veće opterećenje za Fond zdravstva jer mora isporučiti 200 trakica mjesečno i za fond roditelja, koji moraju dokupiti 50-100 trakica. Takođe, vraćanje na trakice dovodi do puno lošije glikoregulacije”, poručili su iz ovog Udruženja.
Iz Ministarstva zdravlja, nakon gotovo 30 dana, obavijestili su roditelje da su razmotrili njihov zahtjev i da treba da se pojedinačno obrate Agenciji za ljekove, kako bi se našlo rješenje u skladu sa zakonom.
Udruženje Beta još 20. marta, nakon što su na snagu stupile naredbe o zabrani saobraćaja, obavijestilo nadležne da im sada jedino preostaje da senzore dobijaju iz inostranstva preko Pošte, ali su u problemu jer ti aparati nisu registrovano medicinsko sredstvo u Crnoj Gori, pa ih carina zaustavlja.
Predsjednik tog udruženja, Nebojša Gulić, Vijestima je kazao da je Fond za zdravstveno osiguranje od početka prošle godine omogućio djeci sa dijabetesom nabavku senzora za kontinuirano mjerenje šećera u krvi, čime je znatno olakšan tretman tog oboljenja i smanjena mogućnost razvoja komplikacija.
On je pojasnio da se na dva tendera Fonda niko od zainteresovanih ponuđača nije javljao zbog veličine našeg tržišta, zbog čega im je ta ustanova odobrila refundaciju za aparate koje roditelji kao fizička lica mogu kupiti u inostranstvu bez problema. Gulić navodi i da je takav sistem, do pandemije koronavirusa, odnosno obustave saobraćaja, solidno funkcionisao.
On je rekao da je poseban problem što su najmlađi sa dijabetesom u većoj opasnosti od novog koronavirusa i da bi u slučaju da se razbole došlo do velikog poremećaja u regulaciji šećera, gdje bi senzor bio od pomoći.
Sa predstavnicima Instituta za bolesti djece napravili su dogovor o redovnom snabdijevanju doznakama za nabavku senzora.
Udruženje je tražilo od premijera da razmotri mogućnost da uredbom Carina dopusti slanje senzora u Crnu Goru, barem dok traje epidemija jer im se javlja veliki broj roditelja koji su ostali na posljednjem senzoru. Istovremeno, dopis su uputili i direktoru Uprave carine, Agenciji za ljekove i Ministarstvu zdravlja.
Gulić je pojasnio da su ih tri dana kasnije kontaktirali iz Agencije i kazali da su uputili preporuku Ministarstvu zdravlja da se zahtjev odobri, dok su iz Uprave carina odgovorili da prolaz senzora putem DHL-a ili Pošte nije problem, ukoliko od Ministarstva zdravlja dobiju odobrenje.
Udruženje je dan kasnije od Ministarstva zdravlja, odnosno generalne direktorice Direktorata za zdravstvenu zaštitu Mevlide Gusinjac, početkom mjeseca dobio odgovor da su pokušali da pronađu rješenje i prevaziđu prepreke u nabavci senzora, pa je potrebno da dostave spisak pacijenata koji koriste te aparate.
Spisak je dostavljen, ali da im od tada, punih mjesec, niko nije odgovarao na apele i zahtjeve.
Vijestim su iz Ministarstva zdravlja u četvrtak odgovorili da su razmotrili zahjeve Udruženja roditelja djece sa dijabetesom u vezi senzora.
“Svi pacijenti koji mogu riješiti potrebu za nabavkom lijeka ili medicinskog sredstva putem pošiljki koje stižu poštom, mogu se obratiti Agenciji za lijekove i medicinska sredstva, koja će razmotriti sve zahtjeve pojedinačno i preduzeti sve zakonom dozvoljene aktivnosti u cilju mogućeg rješenja po ovom pitanju. Ministarstvo zdravlja je dostavilo odgovor i Udruženju, kao i pacijentima, koji su se obraćali sa zahtjevima za nabavku lijekova”, piše u odgovoru Ministarstva.
