Farma magaraca u Martinićima, koja danas slavi 5. rođendan, ne prima posjetioce zbog koronavirusa, ali im žamora i oglašavanja, posebno mladih naraštaja ne fali, jer bilježe bebi bum.

Dobili su desetak novih magarčića. Za razliku od prošle godine kada su uglavnom bili muški, ove godine dominiraju magarice.

“Dobili smo i jednu kojoj je ime Vakcina. Sudeći po tome kako sporo raste i kolika je, vakcina za koronu neće brzo”, priča osnivač farme magaraca u Martinićima, Darko Saveljić za Vijesti.

Planirao je veliki događaj za peti rođendan farme ali ih je korona omela. Umjesto toga od početka epidemije koronavirusa, na farmi je radno – krizu su iskoristili za obnovu prostora na farmi.

“Uzeli smo četku u ruke, ekser i čekić i renovirali objekat”, priča Saveljić.

Farma magaraca svake godine, na rođendan organizuje Bal magaraca, koji okupi izuzetno veliki broj ljudi, posebno porodica i djece.

Korona krizu na farmi, koja je u proteklih pet godina zabilježila više od 70 hiljada posjeta, osjetili su i magarci.

“Nisu probali šargarepu i jabuku već dva mjeseca, a navikli su bar nedjeljom na jedan dobar obrok. Navikli su da svako nepoznat ko uđe na imanje donosi i njima nešto, pa počnu da njaču”, priča Darko.

Farma magaraca, u redovnim okolnostima, otvorena je nedjeljom za posjete, a svaki gost, umjesto ulaznice, donese kilogram jabuka ili šargarepa za magarce.

Saveljić je farmu magaraca osnovao 2015. sa željom da tu životinju, koja je dio prirodne i kulturne baštine Crne Gore, zaštiti od izumiranja.

Magarac je, kako objašnjava bio i najveći saveznik u teškom životu na crnogorskom selu. Do prije tridesetak godina nije bilo kuće u krševitom dijelu države da nije imala magarca za različite potrebe.

“Danas su izgubili bitku sa mašinama, ljudi su napustili sela pa je magarac kao životinja izgubio svoju ulogu i postao jedna od najugoroženijih životinjskih vrsta u državi”, priča Saveljić koji tvrdi da se od osnivanja farme prije pet godina, mnogo toga promijenilo.

 

Kaže da su magarcu vratili dostojanstvo kao najvećem savezniku u teškom životu na crnogorskom selu.

“I magarećim mlijekom smo stotinama ljudi izmijenili živote. Reći danas nekome da je magarac, a imajući u vidu kako žive ovi naši, znači da ima da jede i pije koliko želi, da ima slobodu, da ga niko ne tuče, na bilo koji način zlostavlja ili iskorištava, da na njega ne padne kap kiše (jer je magarci ne vole), da ima veterinarsku njegu, stomatološku, akušersku… I da nema problema u životu. Ako nađete čovjeka u državi da živi pod ovim uslovima – javite, zatvorićemo farmu od stida što nismo uspjeli”, poručuje on.

Saveljića ohrabruje to što je dosta mladih poljoprivrednika došlo na farmu, tražilo savjet…Primjećuje da se ljudi okreću selu, mladi posebno, jer žele da počnu svoj biznis, proizvodnju.

“Država treba da obrati pažnju na ove ljude, možemo imati aviokompanije, kombinate aluminijuma…, ali bez poljoprivredne proizvodnje, posebno u situacijama kada se granice zatvaraju, a toga će biti sve češće, ne možemo računati na svijetlu budućnost. Svjetski program za hranu (FAO) već je upozorio da će ova godina biti krizna, a pojedini artikli u deficitu”, kaže on.

Saveljić je ornitolog i osnivač je i Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP).

“Smatrali su me ludim te 2000. kad sam pričao da su ptice bitne i da će u Crnu Goru dovoditi turiste. Malo je ko u tu priču vjerovao u konzervativnom društvu okrenutom tradicionalnim vrijednostima i – pucanjem na ptice. Danas je Crna Gora turistička destinacija i hiljade ljudi dolaze da ih gledaju”, navodi on.

Isto je, dodaje, bilo sa farmom.

“Magarac, do otvaranja farme, nije bila životinja za poštovanje, i pored toga što se na selima bez njega nije moglo. Kad sam počeo sa farmom, mnogima je to zvučalo budalasto. Onda simpatično, da ljudi u selu do kojeg nema asfalta dolaze da bi vidjeli životinju sa kojom su donedavno dijelili djelove kuće, izbe… A danas mi pojedini otvoreno zavide. Briga macu što miševi pričaju o njoj, rekli bi u Bosni”, poručuje Saveljić.

U Crnoj Gori ni danas nema više od 150 jedinki magaraca, a od toga – trećina se nalazi upravo na farmi u Martinićima.

Zahvaljujući farmi, magarcima je skočila i cijena. Prije samo pet godina na Stočnoj pijaci u Podgorici jedan makarac mogao se kupiti za 25 eura, kupovali su ih mahom lovci koji su magarećim mesom hranili pse. Danas se, kaže Darko, magarac ne može kupiti ispod 200, 250 eura.

“U misiji zaštite magarca smo u potpunosti uspjeli”, dodaje Saveljić.

Na farmi je u ljeto prošle godine otvoren i prvi Muzej magarca u regionu sa Centrom za posjetioce.