Dr Ranko Rajović predlaže aktivnosti i igre sa djecom u periodu kućne izolacije

Foto: Ilustracija

Iako je počelo proljeće, koje po pravilu nagovještava lijepo vrijeme, sate i sate provedene napolju u igri i druženju, oderana koljena i prljave ruke, dešava se nešto drugačije. Skoro preko noći smo se našli u situaciji koja od svih nas zahtijeva baš ono suprotno: što manje druženja, što manje boravka van kuće. I što čistije, odnosno dezinfikovane ruke.

Uprkos stresnim okolnostima, životni tempo se naglo umiruje, a dane počinjemo da provodimo isključivo u krugu najbližih. Mnogi roditelji tragaju za aktivnostima kojima bi djetetu za vrijeme ovog mirovanja, tako nesvojstvenog dječijem duhu, mogli kvalitetno da ispune vrijeme i u dječiji dan unesu malo dinamike.

S obzirom da nije moguće voditi djecu vode na rođendane, igrališta, u parkove, druženja.. suočeni smo sa problemom dosade kod najmlađih, ali možda i nas starijih. Potrebno je istaći da dosada predstavlja važan faktor razvoja i jedan je od mnogih osjećaja koje dijete mora da spozna i da nauči sa njim da se nosi.

Pročitajte u nastavku savjete dr Ranka Rajovića, autor NTC programau vezi sa kućnom izolacijom.

Kako odgovoriti djeci kada budu pitali  o novonastaloj situaciji?

Jasno je da se situacija sasvim mijenja kada dijete po cio dan, danima, sedmicama, mora da je kod kuće, bez dodatnih organizovanih aktivnosti i druženja. U ovakvim okolnostima svakako preporučujemo umjereno planiranje djetetovog slobodnog vremena, pogotovo kada mu „zapne“ u osmišljavanju aktivnosti.

Uz to postoji i drugi problem, a to je strah koji se javlja kod djece, jer djeca nepogrešivo osjete zabrinutost svojih roditelja. Potrebno je djeci objasniti da je u pitanju jedna drugačija vrsta gripe, koja za njih nije toliko opasna, ali jeste za starije članove porodice i da se zato uvode mjere opreza. Mogu čak i da osmisle igru, da zapravo kroz igru vježbaju važne elemente zaštite od infekcije, npr. da se „takmiče“ i da što manje puta u toku dana dodiruju lice, oči, nos, usta i da „prekršaj“ bilježe na posebnom papiru. Uveče mogu da pogledaju ko ima najmanje prekršaja i to je pobjednik za taj dan. Djeca će pratiti roditelje i bilježiti negativne poene za roditelje, a u isto vreme trudiće se da ne dodiruju svoje lice. To je važna prevencija, a uz nekoliko takvih igara, biće im zanimljivo. Naučiće da bilježe poene, da sabiraju ko je pobjednik za jedan dan, za nedjelju dana, za mjesec dana. Mogu se uvesti i neke simbolične nagrade. Urođena želja da dobro urade neki zadatak, posebno je izražena kod male djece, pa putem igre uvijek možemo osmisliti nešto što je korisno za njih.

Šta ponuditi djeci kao sadržaje?

U ovakvim situacijama, kada je dijete danima kod kuće, a sada će to biti sedmicama, možda i duže, javlja se problem, jer dijete ima potrebu da se kreće. Naravno biće omogućeno da članovi domaćinstva izađu u park, u šetnju, ali nažalost većinu vremena djeca će provoditi kod kuće. Potrebno je napraviti raspored dnevnih aktivnosti, jer će biti lakše i roditeljima i djeci. Na primjer ujutro je spremanje doručka, dijete aktivno učestvuje. Posle toga je vrijeme za učenje ili crtanje, čitanje knjiga za stariju i čitanje slikovnica za mlađu djecu. Roditelji mogu da koriste različite situacije, recimo ako je zamagljeno staklo, dajemo djetetu da nešto nacrta.

Mogu da gledaju edukativne emisije o prirodi, životinjama, a starija djeca mogu da gledaju školske emisije. Oko podne kreće priprema za ručak, pa onda ručak, a posle toga dijete ima svoje slobodno vrijeme. Popodne mogu da se igraju društvene igre, posebno one koje razvijaju duboku pažnju. Najbolja igra je šah, zatim jamb, ali može da posluži i Čovječe ne ljuti se za mlađu djecu. Postoje i NTC igre za duboku pažnju koje su više puta nagrađivane u okviru EU projekata i na međunarodnim naučnim konferencijama, koje su namijenjene deci od pet do 14 godina, a posebno bih istakao NTC šah, NTC tablić i novu igru Zeleno je više.

Poslije društvenih igara, kreće priprema večere, zatim večera i eventualno još malo da ostanu uz roditelje (neki porodični film, možda društvene igre ili čitanje knjige). Uz sve pobrojane aktivnosti važno je osmisliti igre sa kretanjem, pa bi roditelji morali da naprave male poligone. Sve te savjete ćemo objavljivati u okviru projekta Vrijeme za NTC. Uradićemo i neke igre za stariju djecu, koje će biti dostupne svim roditeljima na društvenim mrežama (Facebook stranica NTC sistem učenja), a svakog dana u 11 časova objavljujemo nešto novo. Djeca vole takmičenje, pa ćemo uvesti najboljih 10 predloga za svaki dan, dodjeljivaćemo bodove, a na kraju mjeseca sabiraćemo bodove. Najboljih 10 igrača, dobiće na kraju mjeseca posebne nagrade.

Jedna od NTC igara sa kretanjem i razmišljanjem je Čarobna linija. Roditelji zalijepe široku ljepljivu traku u hodnik i kažu djetetu da to nije za njega, jer je to teško. Svaki put kad roditelji prolaze kroz hodnik, hodaju tako da idu stopalo pred stopalo. Dijete će naravno pokušati i biti srećno kada uradi ovaj „težak zadatak“. Čim uspješno savlada taj zadatak, dan kasnije, roditelji urade nešto malo teže. Npr. hodaju unazad i opet kažu, da je to previše teško i da to nije za njega. Kada i taj dio savlada, uvodi se još jedan element koji je važan za razvoj djeteta. Roditelji zalijepe na tu široku traku markere u boji (crveni, plavi….) i kažu da je to samo za velike i na primer kada dođu do crvenog markera urade 2 čučnja, kada dođu do plavog urade jednu rotaciju. Naravno da će i dijete to uspjeti, ali će dijete proći 100 puta kroz hodnik u toku dana, uradiće 200 čučnjeva, 100 rotacija. Možda ovo liči na manipulaciju, ali ako kažemo djetetu da hoda po liniji jer je to dobro za njegov kognitivni i motorički razvoj, vjerovatno da ono to neće ni raditi. Može se kasnije dodati žuti marker (za tri skoka u mjestu), zeleni, narandžasti itd.

Dobra igra za više članova porodice je Mudra lopta. Za igru je potrebna lopta, a u njoj učestvuju igrači koji stoje u polukrugu i vođa igre. Zadatak je da vođa igre loptom dodirne i imenuju tri dijela tijela, a zatim loptu baca jednom igraču koji je hvata, ponovi ista tri dijela tijela, pritom ih dodirne loptom i vraća loptu vođi igre. Na primjer, vođa igre dodirne glavu i izgovori glava, zatim dodirne lakat i izgovori lakat i na kraju dodirne koljeno i izgovori koljeno. Kada dobaci loptu drugom igraču, on to ponovi. Kada svi ponove prva tri pojma, onda se prelazi na sledeći nivo igre, a tada svaki igrač smisli nova tri dijela tijela, vodeći računa da igrači prije njega niijsu spomenuli ni jedan. Ukoliko je potrebno, početni nivo igre se može preskočiti i odmah ovako igrati. Lopta se nasumice baca igračima, tako da svi u svakom trenutku treba da budu skoncentrisani kako bi uhvatili iznenada bačenu loptu i ispunili zadatak. Igra nije takmičarskog karaktera, ali se može igrati „na ispadanje“ – ukoliko neko ne uhvati loptu ili ponovi neki dioo tijela koji je već bio spomenut. Igra ima više varijacija i kada im postane lak nivo koji igraju, onda se zada da izgovore samo prvo slove (G, L,S = glava, lakat, koljeno) ili da imenuju neke predmete i životinje koji počinju na to slovo (globus, lasta, stolica)

Niz sličnih igara i predloga ćemo objavljivati redovno i biće dostupno svima koji žele da unesu korisne aktivnosti koje poboljšavaju i motorički i kognitivni razvoj djeteta. Iako će ovo biti težak period, moramo se naoružati strpljenjem, a uz puno razumijevanja i ljubavi djeca će dobiti sve što im je potrebno, a to su smijeh, radost i sigurnost roditeljskog doma.

Izvor: ntcucenje.com

SOS linija baner

Leave a Reply