Svako dijete je doživjelo lošu ocjenu ili barem lošiju od očekivane. Interesantno je da neka djeca ne pridaju veliku pažnju tome, dok drugoj ista situacija stvara velike probleme. Stres zbog škole može dostići itekako velike razmjere, od bolova u stomaku, glavobolje, povišene temperature, plača pa sve do situacija kada dijete razvije toliko paničan strah od škole da je potrebna pomoć stručnjaka. S obzirom na to da se negativna ocjena najčešće dobije zbog neznanja, potrebno je ispraviti učenjem. Roditelji često ne vode računa o tome da loša ocjena nosi sa sobom određeni stres kod djeteta pa je potrebno da se taj stres smanji ili ukloni kako bi dijete moglo efikasno učiti i ispraviti lošu ocjenu.

Ako dijete ima sposobnosti za učenje, radne navike, motivisano je i nema značajno velik strah od ispitivanja ili neki problem koji ga muči, onda se neuspjeh može objasniti da dijete ne uči na efikasan način. Tu je potrebna pomoć roditelja.

Mehaničko učenje bez razumijevanja ne pokazuje značajne rezultate. Djeca uče na način da mogu reprodukovati naučeno, ali ako im se postavi neko potpitanje u vezi reprodukovanog gradiva, najčešće ne znaju da odgovore. Dijete treba da nauči da uči sa razumijevanjem i kritički (aktivno učenje) i da takvu naviku primjenjuje svakodnevno.

Vrlo je bitno da razgovarate s djetetom o potrebi aktivnog učenja i logičkog pamćenja gradiva. Budite uvijek tu kada je djetetu teško s gradivom, uputite ga na greške u načinu učenja. Takođe ne zaboravite dati pohvalu za svaki uspjeh, pa kako se vama taj uspjeh činio malim. Svaki pomak djeteta prema boljem i dalje podsticanje od roditelja može dovesti do sve značajnijih rezultata.

Ponekad djeca ne mogu procijeniti koliko im vremena treba da bi naučili određeno gradivo pa zbog toga budu u stisci s vremenom. To takođe prati određen nivp stresa. Dijete se u takvim situacijama boji da neće stići da nauči određeno gradivo ili napiše  zadatak, može postati anksiozno pa mu je iz tog razloga automatski učenje još teže. Djeca već od početka školovanja treba da se naviknu na osmišljavanje plana učenja. Dijete će više naučiti ukoliko rasporedi učenje na svaki dan umjesto da uči samo pred pismeni/usmeni zadatak.

Takođe je bitno da se u svakodnevno učenje uvrste vremenski dovoljne pauze da  bi se dijete odmorilo i sa većom energijom nastavilo da uči (npr. sat vremena učenja, pola sata pauze, pa opet sat vremena učenja). Tu roditelji treba pomognu djetetu da napravi optimalan plan učenja i prati drži li se dijete postavljenog plana. Dijete samostalno treba da napravi svoj raspored za koji procjenjuje da će ga moći ispuniti. Roditelj nipošto ne smije nametati svoj, ali treba upozoriti dijete ako je raspored nerealan (npr. ako ima previše ili premalo vremena za određenu aktivnost).

Najlošiji način učenja je tzv. kampanjsko učenje. Riječ je o intenzivnom učenju veće količine nenaučenog gradiva u kratkom vremenu i zbog takvog tipa učenja dolazi do iscrpljenosti, napetosti i frustriranosti. Uputite dijete da je gradivo potrebno više puta ponoviti kako bi se zaista naučilo i zapamtilo na duže vrijeme.

Svako dijete radije bi se igralo napolju, provodilo vrijeme kod prijatelja, igralo igrice na kompjuteru i sl. Ponekad se zaista teško natjerati na učenje. Zato je bitno da se djetetu obezbijede ugodni i adekvatni uslovi za učenje – sopstvena soba sa stolom (ili barem samo sto na neki način udaljen od razgovora ukućana i ostalih zvukova). Takođe, prostor treba da bude dovoljno osvijetljen i da se djetetu obezbijede mir i tišina. Ako dijete ne voli da uči uz potpunu tišinu, korisna je muzika bez teksta koja neutrališe tišinu ili zvukove iz okoline (zvukovi prirode, orijentalna muzika i sl.)

Za uspješno učenje potrebna je koncentracija koja se kod djece lako i često gubi. Zato je potrebno maknuti iz djetetova vidokruga sve što bi dodatno otežavalo održavanje koncentracije – časopisi, videoigrice, televizor, radio, kompjuter…

Teškoće s pažnjom su uobičajene, ali ako je dijete dekoncentrisano duže vrijeme, potrebno je saznati razloge. Ponekad djeca imaju “probleme” zbog kojih ne mogu da učie (“nesretna zaljubljenost”, problemi s prijateljima i dr.). Djeca takođe mogu imati poremećaje pažnje i zbognje se ne mogu uspješno koncentrisati i mirno sjediti. Potrebno je razgovarati sa djetetom i podržati ga, osnažiti i motivisati za učenje, ali i raditi na rješenju problema koje ono ima.

Pokazatelj da dijete nije koncentrisano na gradivo je kada duže vrijeme čita određeni tekst, a ne može prepričati o čemu je u tekstu riječ. Roditelj može pomoći konkretnim savjetima djetetu, na primjer, da nakon svakog odjeljka ponovi na glas o čemu je čitao, da piše sažetke, bilješke, obilježava tekst različitim bojama (svaka boja pokazuje važnost određenog dijela) i dr. Takođe je korisno ako dijete prvo uči teže i njemu nezanimljivo gradivo, jer je tada odmorniji i koncentracija je veća. Na primjer, ako dijete ima više smisla i želje za učenje istorije, a manje za hemiju, neka počne upravo sa savladavanjem gradiva iz hemije.

Bez obzira na to koliko se dijete mučilo s gradivom ili koliko roditelj želi da dijete ima što bolje ocjene, nije dobro da roditelj piše zadatke umjesto djeteta. Svaka ocjena treba da bude odraz djetetovog truda pa ga prema tome ocjena nagrađuje ili kažnjava. Dijete u školi i školskim obavezama stvara svoje radne navike. Ako nauči da postoji neko ko će ga uvijek “spašavati”, ono neće razviti odgovornost u odnosu prema svojim školskim i jednog dana radnim obvezama. To ne znači da roditelj ne smije pomoći djetetu oko zadataka, ako se to zatraži od njega. Bitno je voditi računa o tome da roditelj pruži pomoć djetetu kako nešto da nauči, pojasni mu nepoznate pojmove, pomogne u organizaciji vremena, ali ne treba da preuzima djetetove obaveze (npr. ne treba roditelj da čita zadatu lektiru i napiše sastav).

Objasnite djetetu što se očekuje od njega kad je učenje u pitanju. Neka ta očekivanja budu dovoljno visoka, ali realna s obzirom na djetetove mogućnosti (npr. očekujem da na vrijeme i redovno pišeš domaći zadatak, da nosiš pribor u školu…). Dajte mu/joj do znanja da ste tu za sva pitanja i da ste uvijek dostupni za pomoć. Nije dobro razvijati strah kod djeteta da se boji da vam se povjeri u vezi sa nečim što ga/ju muči. Pohvalite djetetov trud i napredak.

Dobro je sa djetetom odrediti sankcije zbog neizvršavanja školskih obveza. Bez obzira na to kakav školski uspjeh dijete ima, treba u svakom trenutku zna kakve će posljedice imati ako se ne bude dovoljno zalagao/la (npr. zabrana gledanja TV-a, igranja neke igrice…) Ne treba da sjediti s djetetom cijelo vrijeme dok piše zadatak. Bitno je da dijete zna da ste mu na raspolaganju.

Evo tehnike koja djeci može pomoći da brže i lakše zapamte gradivo. Tehnika se sastoji od pet koraka (tekst je preuzet iz knjige “Učenje ne mora biti mučenje” Jorga Knoublacha) .

1. KORAK Č = Čitati letimično
Cilj letimičnog čitanja je dobiti najbolji mogući pregled prije prelaska na detalje. Kako dobiti pregled? Na kraju svakog poglavlja često je dat sažetak. Taj sažetak je pametno pročitati na početku. Zatim “preletjeti” štivo. Čitaj naslove i negdje neku rečenicu (pogotovo one istaknute, podebljane i sl.). Ako postoje tablice i slike, dobro ih pogledaj (često slika prikazuje više od onoga što se riječima može iskazati).

2. KORAK P = Pitati se
Dobra su tzv. policijska pitanja: ko?, kako?, gdje?, što?, kada?, zašto? Ovim korakom poboljšava se koncentracija i povećava motivacija.

3. KORAK Č = Čitanje
Prilikom čitanja potrebno je obratiti pažnju na nekoliko stvari: pronađi glavnu misao (ono osnovno o čemu tekst govori); to je prvi nivo pri čitanju; ako ne pronađeš glavnu misao, drugi nivoi nemaju bitan značaj; potcrtavaj i označavaj tekst; preporučujemo korištenje markera kojim se tekst jednostavno ističe (potcrtava se ono što treba zapamtiti, odnosno ono što je novo, a ne ono što već znaš; ono što pri ponavljanju želiš uočiti na prvi pogled, nemoj potcrtavati više od onog što je stvarno potrebno); aktivno čitaj – samog sebe uvijek treba podsjećati na to da želiš da razumješ i zapamtiš pročitano.

4. KORAK P = Pamćenje
Kada si gotov/a s čitanjem, podigni pogled s knjige i reci svojim riječima što je pisac želio reći. Pamti pisanjem bilješki sa strane, tj. pribilježi sopstvene primjedbe o glavnim mislima uz ivicu stranice. Glasno izgovaraj misli. Više od polovine ukupnog vremena učenja trebalo bi se pozabaviti 2. i 4. korakom, tj. pitanjem i pamćenjem.

5. KORAK P = Ponavljanje
Svaki put kada se nešto nauči, treba pročitano odmah provjeriti. Tako će se spriječiti da se isto zaboravi već istog dana. Dalja ponavljanja mogu uslijediti kasnije. Dobro sredstvo protiv zaboravljanja je ponavljanje gradiva u određenim vremenskim razmacima: nakon 2, 8 i 30 dana.

Izvor: Hrabri telefon