PIŠE: Jelena Holcer, pedagog

Vaše dijete se jednog dana vratilo iz vrtića i počelo da psuje.

Vaše prve misli su vjerovatno da je te riječi čulo u vrtiću i osuda vrtića. Ali, ako razmislite opet, shvatićete da nije važno ko je kriv. Prije ili kasnije, svakako bi se desilo da riječi koje je negdje čulo dijete ponavlja i kod kuće. Reakcija okoline kada ono to čini je toliko zanimljiva da dijete želi ponovo da je vidi. Još je interesantnije kada mama i tata smiju da govore tzv. “ružne” reči, a ono ne smije.

Zato, upravo od vašeg, roditeljskog stava zavisi koliko će se ova faza u govoru djeteta zadržati.

Kakva je najčešća roditeljska reakcija?

1. Stroga zabrana. Stav – “Da te više nisam čuo da psuješ inače…” ili – “Ja smijem da psujem a ti ne smiješ…” donosi samo kontraefekte i osjećaj nepravde kod djeteta. Osnovni razlog zašto ne treba da branite ili kažnjavate psovanje na grub način jeste što će tako, po principu “zabranjenog voća”, upravo ove riječi djetetu postati najdraže. Te riječi će, onda, preuveličavati, nesvjesno glorifikovati, pa će se još teže iskorijeniti iz njegovog rječnika.
2. Simpatisanje psovanja. Ako pripadate onim roditeljima kojima je ovakvo djetetovo izražavanje simpatično i podstičete li ga da neprihvatljive riječi i dalje ponavlja, ono će to i činiti. Međutim, vaše odobravanje može mu stvoriti “medveđu uslugu”, ako to nije izražavanje koje se toleriše u njegovom vrtiću ili među vršnjacima. Umjesto što mislite da će dijete na ovaj način steći određenu popularnost, radije uložite napor da do svog statusa u vršnjačkoj grupi dođe na neki prihvatljiviji način.

Koja je poželjna roditeljska reakcija?

• Dobar primjer. Vaše dijete je vaše ogledalo. Vi ste mu najveći uzor, vas će da kopira najviše, pa sve što vam se ne dopada kod njega, najprije pogledajte kod sebe. To važi i za pozitivne modele kopiranja, jer će najbrže usvojiti ona pravila ponašanja i izražavanja kojih se i vi pridržavate. Tako, ako vi i druge osobe iz najbliže okoline ne psujete, ili ako se izvinite kada vam se “omakne” neka psovka, šaljete djetetu jasnu poruku šta od njega očekujete i koja ponašanja ćete podržati a koja nećete. Dobar primjer ili model za kopiranje podrazumijeva da od vas ili vaše najbliže okoline ne može da čuje ono što ne želite da govori dijete.
• Razovarajte. Ponavljajte krajnje mirno i nedvosmisleno jasno, ozbiljnog lica, bez imalo glume (svaku vašu nedoumicu dijete će uočiti) da su takve riječi nepoželjne, da vi ne volite da ih slušate, da ih ne vole ni drugi ljudi, uostalom, ne govorite ih ni vi, ni tata, ni Spajdermen, ni Ben 10 (nabrajajte one za koje znate da ih dijete voli i koji su mu na neki način uzori). Objasnite mu da, kada je u društvu sa vama, očekujete da koristi odgovarajuće riječi, baš kao što ih činite i vi.
• Mjesto za psovanje. Nema razloga da budete taoci izražavanja koje vam ne odgovara. Ako vaš razgovor sa djetetom i dalje ne bude imao efekta, možete uvesti mjesto u stanu gdje se ove riječi mogu izgovarati. Tako, kada čujete dijete da govori“ružne” reči, pošaljite ga u tu prostoriju. Prije nego što to učinite, upozorite ga šta će se dogoditi : “Zaista ne želim više da slušam riječi koje ti koristiš. One su ružne, nepristojne i nimalo mi se ne dopadaju. Od sada, svaki put kada želiš da ih govoriš, idi u… (svoju sobu, kupatilo…) i tamo ih izgovaraj, kada si sam. Ali, kada se vratiš ovamo, u društvo, u svoju porodicu, očekujem da ćeš razgovarati uobičajeno, bez psovanja i ružnih izraza”.

Kako psovanje u porodici utiče na rječnik djeteta?

Psovanje u porodici daje djetetu poruku da je takav način izražavanja u redu, čak i poželjan, čim ga koriste mama ili tata. Takođe, ako je psovka vaš način reagovanja u afektu, izraz bijesa ili nemoći, dijete će prekopirati i emocionalne obrasce, odnosno, situacije kada i ono koristi psovke. Na taj način, naučiće da potiskuje svoje emocije i da mu za svaku emociju psovka postane “ventil”.

Ne zaboravite da je u korijenu psovke zapravo, agresija, pa otuda podržavanje ili dopuštanje djetetu da psuje jeste dopuštanje agresivnog ne samo izražavanja već i ponašanja. Promovisanje nasilne komunikacije danas jeste utiranje puta za nasilno ponašanje u budućnosti. Ako mislite da je vaše dijete već usvojilo princip da kroz psovke izražava svoje emocije besa ili nemoći, počnite odmah da ga učite boljim načinima verbalnog izražavanja i kanalisanja svojih emocija. To mogu biti crtanje, pričanje o situacijama u kojima se sreću njegovi omiljeni junaci iz filmova ili knjiga, igre mijenjanja uloga, itd. Pokažite mu da razumijete njegova osjećanja, da se emocije izražavaju na različite načine, ali da psovke nijesu jedan od poželjnih načina.

Izvor: eci-pec.rs