PIŠE: Zoran Milivojević, psihoterapeut
Koliko sati spavate? Koliko sati spavaju vaša djeca? Kako se osjećate kada se probudite? Da li radni dan počinjete sa osjećanjem svježine? Odgovori na ova pitanja ukazuju na jednu tihu i skrivenu epidemiju u savremenom društvu, a to je epidemija neispavanosti.
Ljudski organizam ima svoj bioritam na koji ne možemo uticati, a koji je usklađen sa dobom dana i noći. Dovoljna količina spavanja je biološka potreba, veoma važna za tjelesno i duševno zdravlje, kao i za dobro mentalno funkcionisanje. Ljudi koji su naspavani bude se puni energije i životnog elana, a njihove intelektualne funkcije su optimalne.
Zbog raznoraznih obaveza mi produžavamo budno stanje skraćujući vrijeme spavanja, vjerujući da se možemo dobro navići na „skraćeno” spavanje. Jedno istraživanje je pokazalo da postoji velika razlika između toga kako se osjećaju ljudi koji su nedovoljno spavali i toga kakve su njihove objektivne sposobnosti. Nakon što su odrasli dobrovoljci dvije nedjelje spavali po šest sati, izjavili su da se dobro osjećaju, ali su testovi njihovih mentalnih sposobnosti pokazali veliki pad koji odgovara rezultatima čovjeka koji nije spavao 24 časa.
Dovoljno spavanja je od ključne važnosti za djecu i mlade. Njihovi mozgovi su u procesu razvoja, a dovoljno spavanja je od izuzetne, ali često potcijenjene važnosti za optimalan razvoj. Istraživanja u Americi su pokazala da se vrijeme spavanja mlade generacije u periodu 1980–2010. smanjilo za jedan sat. Možemo pretpostaviti da se u dodatnih desetak godina nastavio ovaj trend smanjivanja perioda spavanja.
Duži san – bolji rezultati
Šta su istraživanja pokazala kada je riječ o ovom nedostajućem satu spavanja djece i mladih? Ukratko: pad životne energije, pospanost, mrzovolju i nezainteresovanost; poremećaje pažnje i hiperaktivnost; lošije pamćenje i učenje, nižu inteligenciju, a samim tim i lošije ocene u školi; gojaznost; sklonost mladih vozača ka izazivanju saobraćajnih nesreća. Drugim riječima, veoma visoka cijena koja problem neispavanosti čini veoma važnim. U suprotnosti sa važnošću problema neispavanosti, roditelji često ne vide nikakav problem u tome što njihov srednjoškolac umjesto očekivanih osam sati, spava samo šest i po.
Spavanje je veoma važno za učvršćivanje memorije. Tokom spavanja ono što je naučeno preko dana prelazi u trajno pamćenje uspostavljanjem novih veza između moždanih ćelija. Kod neispavanosti ovaj proces je ometen, a lošija memorija se odražava na lošije učenje novih stvari.
Pored toga, za razliku od negativnih sadržaja, pozitivni sadržaji se mnogo lošije pamte. U situaciji u kojoj je sve više gradiva i informacija koje mladi treba da nauče, a sve kraći period spavanja tokom kojeg naučeno treba da se „učvrsti” u pamćenju, rezultati učenja ne mogu biti dobri. Neka istraživanja su pokazala da je dodatni sat spavanja značajno poboljšao rezultate, na primjer testa iz matematike, dok su rezultati iz jezika bili još bolji.
Kraći san – više saobraćajki
Novija istraživanja značajno povezuju neispavanost mladih sa prekomjernom tjelesnom težinom. Ispostavilo se da djeca koja spavaju manje, imaju, u prosjeku, veću tjelesnu težinu od djece koja spavaju više. Objašnjenje nalazimo u „neuro-endokrinoj kaskadi” u kojoj je poremećen rad hormona (grelin, leptin, kortizol, hormon rasta). Tome treba dodati da mrzovolja hronično neispavanih utiče na njihovu sklonost izbjegavanju tjelesnih aktivnosti. Smatralo se da pasivna zabava mladih, kao što su gledanje televizije, igranje igrica, korišćenje „pametnih” telefona, itd. glavni uzročnik gojaznosti. Međutim, pokazalo se da smanjenje ovih pasivnih aktivnosti ne dovodi do gubitka težine jer ih mladi zamjenjuju nekim drugim sličnim aktivnostima umjesto da se aktiviraju u sportu.
Nenaspavanost je, pored ostalog, značajan uzrok saobraćajnih nesreća kako kod odraslih, tako i kod tinejdžera koji imaju vozačku dozvolu. Tako, na primjer, kada su u školama jednog okruga pomjerili početak časova za jedan sat kasnije, došlo je do smanjenja saobraćajnih nesreća mladih vozača za četvrtinu.
Roditelji ne smiju da zaboravljaju da je dovoljno spavanja biološka potreba i zato je potrebno da njeguju „higijenu spavanja” od najranijeg uzrasta. Sa dodatnim satom spavanja mrzovoljni tinejdžer ponovo postaje vedra osoba.