Dijana Krkotić iza sebe ima deceniju iskustva u radu u sektoru turizma. Iako je dvije godine i sama vlasnica turističke organizacije, ove godine provela je dva mjeseca radeći u tuđoj, u Torinu. Tako je u Italiji stekla novog partnera, a italijanska agencija novu destinaciju za svoje klijente.

Dijanin boravak u Italiji dio je programa za mlade preduzetnike, zahvaljujući kojem je ona praktično besplatno provela u Torinu dva mjeseca – imala je džeparac, plaćen stan… Za to vrijeme, prema pravilima programa, ni agencija koja je bila njen domaćin nije imala finansijskih obaveza prema Dijani.

Erasmus za mlade preduzetnike jedan je od programa mobilnosti koji mladima omogućava da praktično besplatno putuju, upoznaju druge kulture, stiču nove i usavršavaju stečene vještine… U Crnoj Gori više je partnerskih organizacija preko kojih se zainteresovani mogu prijaviti za neki od takvih programa, a među njima su Asocijacija za demokratski prosperitet ZID (ADP ZID), nevladina organizacija Prima, te Omladinski centar Don Bosko…

Erasmus za mlade preduzetnike program je Evropske komisije. Budućim preduzetnicima ili onima koji su osnovali sopstvenu firmu u protekle tri godine, taj program omogućava da steknu vještine i iskustvo u poslovanju u nekoj drugoj zemlji. U programu mogu da učestvuju mladi preduzetnici, koji imaju kompaniju mlađu od tri godine ili tek namjeravaju da pokrenu biznis. Da bi mogli da se prijave kao domaćini, preduzetnici moraju da imaju kompaniju duže od tri godine.

“Cilj projekta je da stimuliše što veći broj mladih, novoopredijeljenih preduzetnika da preduzmu odlučujući korak i osnuju novo preduzeće”, kazala je Vijestima Mirela Kalamperović iz ADP ZID.

Program pokriva troškove novih preduzetnika za boravak u trajanju od jednog do šest mesjeci, dok preduzetnici domaćini, u finansijskom smislu, nemaju nikakve obaveze.

“Brojne razmjene su dovele do dugoročne saradnje među preduzetnicima kao i do internacionalizacije njihovog poslovanja”, kaže Kalamperović.

Program, kako dodaje, nove firme čini izdržljivijim, konkurentnijim i održivijim.

“Meni je razmjena stvarno pomogla… voljela bih da sličnih programa ima više”, kaže Dijana Krkotić i dodaje da je agencija koja je njoj bila domaćin već za septembar 2020. obezbijedila grupu turista koji će posjetiti Crnu Goru.

Obuke, treninzi, razmjena…

Evropska komisija finansira i programe koji podstiču razvoj praktičnih vještina i zapošljivost mladih. Takav je Erasmus+ Mladi u akciji, program koji nude i ADP ZID i Don Bosko.

“Program se oslanja na neformalno obrazovanje i omogućava mladima da učestvuju na različitim omladinskim razmjenama, konferencijama, volonterskim službama, obukama, seminarima…”, objašnjava Jela Radović iz Don Boska.

Zahvaljujući tom programu, ta organizacija godišnje pošalje oko 50 mladih van zemlje.

“Ovo je odličan način za mlade da upoznaju nove kulture, sklope prijateljstva sa vršnjacima iz drugih zemalja i prošire znanja iz različitih oblasti”, kaže ona.

Postoje kratkoročni programi od sedam do 10 dana – to su obično treninzi, obuke i seminari, ali i programi koji traju do tri sedmice (omladinske razmjene).

Iz ADP ZID objašnjavaju da za učešće u obukama, treninzima i seminarima ne postoji starosna granica, osim ako to nije definisano pozivom. Za omladinske razmjene mogu da se prijave mladi između 13 i 30 godina. Program pokriva troškove učešća.

Duži boravak van Crne Gore kroz programe volontiranja

Duži boravak u inostranstvu omogućava program Evropska inicijativa za solidarnost, nekadašnji Evropski volonterski servis. Volonterski projekti omogućavaju individualno ili grupno volontiranje u inostranstvu od dva mjeseca do jedne godine, za mlade od 18 do 30 godina.

“Projekti treba da odgovore na važne društvene izazove, doprinesu jačanju zajednice dok istovremeno omogućavaju volonterima da steknu korisno iskustvo, vještine i kompetencije za njihov lični, obrazovni, socijalni, građanski i profesionalni razvoj, u cilju unapređenja njihove zapošljivosti”, kaže Kalamperović.

Program pokriva sve troškove, volonteri imaju podršku mentora i supervizora, obezbijeđeno pohađanje kursa jezika u zemlji u kojoj se nalaze.

U Don Bosku, zahvaljujući tom programu, trenutno boravi 19-godišnja Litvanka Ieva Škilyte. Ona pomaže u organizovanju i izvođenju aktivnosti za djecu koje se realizuju u Omladinskom centru Don Bosko. U Crnoj Gori će boraviti do septembra 2020. godine.

Animator i volonter iz Don Bosko centra Dušan Đukić volonter je u Ljubljani, u okviru projekta Socijalno uključivanje mladih kroz cirkus.

“Dušan je već stekao žonglerske vještine u Cirkusu Bosko, a u Ljubljani se pridružio grupi Fuskabo, koja je poznata slovenačkoj javnosti putem emisije Slovenija ima talent. Njegov projekat traje 11 mjeseci”, kaže Jela.

Don Bosko je još uključen i u program Don Bosko volonteri, koji finansira Vlada Republike Njemačke. U okviru tog programa, mladi iz Njemačke mogu provesti godinu u nekoj stranoj zemlji.

“Ovdje trenutno boravi Klara Ekert, koja kao i Ieva, pomaže u izvođenju aktivnosti Omladinskog centra. Aktivno je uključena i u rad Škole za strane jezike – Centar za obrazovanje i odgoj Don Bosko, prisustvuje časovima u svojstvu izvornog govornika, pa polaznici mogu da čuju živi jezik, da direktno od nje uče o kulturi i običajima Njemačke, sa njom vježbaju konverzaciju i poboljšavaju izgovor. Klara je treća volonterka koja boravi u DBC-u preko ovog programa”, kaže Jela.

Svi volonteri, bilo da su kod njih ili u drugoj zemlji, imaju obezbijeđen smještaj i novac za hranu i džeparac.

Još jedan program volontiranja su međunarodni kampovi, kroz koje volonteri rade na poslovima od javnog interesa za zajednicu, usavršavaju vještine… Kampovi su neprofitni, tematski različiti, a najbrojniji su oni ‘ekološki’. Volonterski kampovi su često i istraživački, odnosno studijski, umjetnički, socijalni – poput rada sa djecom, osobama sa invaliditetom, starima…, arhitektonski, podrazumijevaju renoviranje ili građevinske radove, organizuju se i poljoprivredni, te kampovi tokom kojih volonteri vode brigu o životinjama…

Na kampove se mogu prijaviti svi koji imaju više od 18 godina i govore engleski ili jezik zemlje u koju idu.

Postoje i programi za mlađe volontere, od 14 do 17 godina, tzv. tinejdžerski kampovi. Volonteri plaćaju troškove puta i vize (ukoliko je ona potrebna), a smještaj i hrana na kampu su im obezbijeđeni. Jedan broj kampova ima i tzv. dodatnu participaciju (participation fee) kojim volonteri pomažu realizaciju kampa i koji se plaća organizatoru kampa po dolasku na kamp.

Školovanje u SAD, izviđači…

Programi mobilnosti mladima omogućavaju i da školuju u inostranstvu. Anđela Bulatović iz Podgorice kao stipendista Flex programa za srednjoškolce, jednu školsku godinu provela je u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje su svi troškovi njenog boravka bili plaćeni.

“Najteže mi je da objasnim kako to da su ama baš svi troškovi pokriveni. Plaćena vam je karta do tamo i nazad, obezbijeđen je smještaj u porodici, imate tri obroka dnevno, mjesečni džeparac od 100 dolara, i godišnji od 300 za vanredne troškove, pokriveno osiguranje…”, objašnjava Anđela.

Zahvaljujući tom programu, iz Crne Gore u SAD godišnje boravi oko 15 učenika, a testiranja su obično tokom jeseni.

Na mobilnosti mladih, kaže Peko Vukadinović, jako puno radi i Savez izviđača Crne Gore, koji broji preko 2.000 članova. Samo u prošloj godini, izviđači su posjetili više od 20 zemalja.

Peko je u izviđačima od sedme godine, potiče iz, kako kaže, radničke porodice, a zahvaljujući izviđačima, on je posjetio preko 50 zemalja, kroz razmjene je usavršio engleski jezik… Poručuje da je samostalnost najveća snaga mladog čovjeka i izviđača.

“Mi djecu učimo kako da sami razmišljaju, da se bore…”, kaže on.

Dio programa koji mladima omogućavaju da neko vrijeme žive u inostranstvu, volontiraju, rade, obrazuju se… predstavljen je na panelu Mobilnost mladih u Crnoj Gori, koji je u Podgorici nedavno organizovala NVO “Prima”.

Uspjeh i ocjene nijesu i najvažniji u odabiru kandidata

Jelena Jovanović koordinatorka je Programa za neformalno obrazovanje i mobilnost mladih u NVO Prima. Sve je počelo njenom prijavom za jedan od Erasmus programa prije osam godina. Tada je imala 15.

“Trebalo je da idem u drugu zemlju na sedam dana, nikoga nijesam poznavala, bojala sam se hoću li se snaći, da li govorim engleski dovoljno dobro… Ali, kroz čitav program, treneri vas ohrabruju da se izrazite onako kako umijete, niko ne osuđuje vaše mišljenje ni znanje, važno je da ste tu i da učestvujete u mjeri koliko vam je prijatno. Preživjela sam tu prvu razmjenu i od toga dana – nisam stala”, kazala je ona.

Dodaje i da su svi konkursi NVO Prima javni i da kandidate nikad ne pitaju za uspjeh u školi ili fakultetu.

“Sjajno bi bilo kada bi svi bili sjajni đaci, ali to nije tako, niti je to najvažnije, važno je da čujemo vaše mišljenje o nekoj temi, da ste slobodni da ga saopštite…”, poručuje Jelena.

Roditelji, nema mjesta za strah

Anđela koja je kao stipendista Flex programa provela školsku godinu u SAD, kaže da su mladi zainteresovani za taj program, ali da često od vršnjaka čuje kako nemaju i razumijevanje roditelja. Objašnjava da učesnici u programu ne putuju sami, da imaju pratnju, da su smješteni u porodicima koje su prošle provjere – jednako kao i kandidati. Svakom učeniku je dodijeljen i koordinator koji komunicira i sa porodicom učenika u Crnoj Gori.

“I u školi ste bezbjedniji nego ovdje. Ja ovdje ako mi se ne ide na čas, mogu samo da odem u kafić preko puta. U Americi, ako nisam na času, odmah zovu da jave porodici da nijesam došla, da ne znaju gdje sam”, kaže ona.

Za uspješan završetak Flex programa, tokom razmjene neophodno je ostvariti i najmanje 40 sati volontiranja. Anđela je volontirala preko 100 sati…

Izvor: Vijesti