PIŠE: dr Nina Mandić, pedijatar, PZU Dr Mica

Ratne prilike na ovim prostorima 90-ih godina su moju dobru drugaricu odvele u Južnoafričku Republiku. Nalazile smo načina da se čujemo  i tada…kao i danas, a jednom prilikom me je  zvala da me pita, kao osobu od iskustva,  koliko otprilike košta odgajanje djeteta. Bila sam zgranuta pitanjem i nisam znala odgovor. Sva moja djeca, njih troje, su rođena u prvoj polovini 90-ih godina, u vrijeme kada su plate bile po par desetina tadašnjih maraka. Teško je bilo, ali znam da im nije falilo ni hrane ni odjeće, a nadam se ni ostale podrške i njege. Nije mi jasno, kojom magijom se zatvarala finansijska konstrukcija s bijednim platama ljekara početnika. Ali se dobro sjećam da loše materijalne prilike nikako nisu bile razlog da se ne planira rađanje djece – to je onomad bila mjera uspješnog života i blagostanja.

Moja prijateljica je već tada živjela po modernim standardima koja su podrazumijevala da je za planiranje porodice važno imati dobru finansijsku osnovu.

I danas mi je teško da povežem dvije potpuno različite kategorije kao što su odrastanje i novac, ali novo doba nameće ekonomski momenat kao mjeru za sve. Pa i odgajanje djece. I isplativost ulaganja u njihov rani razvoj.
I pišući ovaj tekst, osjećam da polako postajem skeptik iz prošlog vijeka, ali potpuno neočekivano puna utisaka dolazim s dvodnevne konferencije u organizaciji UNICEF-a, a na temu ,,Ulaganje u rani razvoj djeteta”.

Poznati američki ekonomista, profesor Heckman je dobio Nobelovu nagradu na ovu temu. On je zaključio da svaki uloženi dolar u rani razvoj djeteta, donosi novih 16 za društvo.

Prvih 1000 dana života djeteta je najosjetljiviji period u kojem se zaokružuje sazrijevanje mozga i njegove aktivnosti. Nauka ima dokaze da okolnosti u kojima djeca rastu u velikoj mjeri utiče na ove procese. I da je to temelj cjeloživotnog razvoja, budućeg uspjeha u školi, na poslu i u ostalim sferama života. Blagostanje u ranom djetinjstvu vodi ka izgradnji jedne cjelokupne ličnosti koja će postati valjani građanin i poboljšati strukturu jedne zajednice na svakom planu vodeći ka solidnijem i sretnijem okruženju.

S druge strane, ako dijete živi u ekstremnom siromaštvu, u nasilnoj porodici, bez pristupa adekvatnom obrazovanju, i samo postaje sklono problematičnom ponašanju, zlostavljanju i postaje teret za društvo u svakom smislu.
Upravo, ako se ovakvom djetetu pruži adekvatna zdravstvena zaštita, pristup predškolskoj ustanovi, ako država otkrije i sankcioniše nasilje u porodici, ojača kapacitet roditelja, rastu šanse da se prst njegove sudbine okrene u drugom pravcu. Da postane bolje za sebe i za svoje okruženje.

Sve hipotetične situacije su pretvorene u brojke pa se tako dobija od jednog uloženog dolara šesnaest na kraju. Mali ulog, ogroma dobit, jednom riječju jako isplativo, a rečeno savremenim jezikom. Stručnjaci kažu da se ulaganjem u rani razvoj, dobija i produktivnija jedinka. Ružno i suviše prizemno zvuči.

Ali, prisjetimo se, da nas ne bije glas da smo baš vrijedni i produktivni.
Možda je i ovo jedan od načina da na duge staze postanemo bolji, da sazrijemo u ljude koji umiju da uviđaju, kritikuju, ali isto tako i predlažu i doprinose. Strateškim i pametnim ulaganjem u rani razvoj.