Transrodno i rodno varijantne osobe ne osjećaju se bezbjedno u školama, pokazalo je istraživanje koje je uradila asocijacija Spektra, a da bi uticali na smanjene vršnjačkog nasilja prema ovom dijelu populacije izradili su Smjernice za kreiranje sigurnog prostora za rodne različitosti.

Smjernice, koje su dostavili svim srednjim školama u Crnoj Gori, preporučuju šta sve nastavno osoblje, pedagoško-psihološke službe i uprave škola mogu da urade kako bi spriječili diskriminaciju i vršnjačko nasilje nad transrodnim i rodno varijantnim osobama u srednjim školama.

Pored toga, date su smjernice za postupanje u slučajevima kada se nasilje dogodi.

Ovo je prvo istraživanje o diskriminaciji transrodnih i rodno varijantnih učenika i učenica u srednjim školama u Crnoj Gori, a predstavljeno je na okruglom stolu Da odzvoni nasilju: Smjernice za kreiranje sigurnog prostora za rodne različitosti.

Izvršni direktor Asocijacije Spektra, Jovan Ulićević, kazao je da je istraživanje sprovedeno kroz projekat Akcija za transformaciju škola, koji je podržan kroz veći projekat Koalicija protiv vršnjačkog nasilja u crnogorskim školama.

Projekat Koalicija protiv vršnjačkog nasilja u crnogorskim školama sprovodi udruženje Roditelji, sa NVO Juventas, Unijom srednjoškolaca, Centrom za podršku lokalnog i regionalnog razvoja, uz institucionalno partnerstvo sa Ministarstvom prosvjete. Projekat finansira EU i kofinansira Ministarstvo javne uprave.

„Istraživanje ima za cilj da otvori vrata obrazovnog sistema za kreiranje sigurnog školskog prostora za sve koji su rodno različiti, a i sigurnog školskog prostora u kojem će biti prevenirano rodno-zasnovano nasilje“, rekao je Ulićević.

Prema njegovim riječima, podaci koji su dobijeni u istraživanju su kvalitativno i kvantitativne prirode, pojašnjavajući da su ispitivali stavove srednjoškolaca i srednjoškolki u Crnoj Gori, kao i iskustva transrodnih i rodno-varijantnih osoba u samom obrazovnom sistemu.

„Neki od najznačajnijih podataka koje smo dobili je da 50 odsto srednjoškolaca/ki vjeruje da je transrodnost mentalni poremećaj, 46 odsto njih vjeruje da transrodne osobe krše našu tradiciju, a 38 odsto se ne slaže sa tim da je normalno promijeniti pol“, naveo je Ulićević.

On je ukazao da sama iskustva trans osoba govore da su bile odbačene, da su doživljavale veliki stepen nasilja, da je odlazak u školu bio mučan.

„Nekoliko osoba je napustilo školu ili otišlo vanredno da studira, samo dvije trans osobe sa kojima smo u kontaktu su trenutno u procesu visokog obrazovanja, pri čemu samo jedna živi otvoreno svoj rodni identitet. Vjerujem da će ovo istraživanje poslužiti kao dobra osnova za dalja istraživanja i aktivnosti koja će omogućiti da srednje škole postanu sigurni prostori za sve učenike i da omoguće da se svaka mlada osoba razvija u svom punom potencijalu“, istakao je Ulićević.

Jedna od autorki istraživanja, Marica Vlahović, kazala je da transrodne i rodno varijantne osobe imaju  osjećaj da ne mogu nikome da se obrate, da nemaju s kim da razgovaraju i da se ne mogu povjeriti svojim drugovima i drugaricama iz odjeljenja, kao ni nastavnicima.

Predstavnica Ministarstva prosvjete, Tamara Milić, ocijenila je da su stručne službe srednjih škola najupućenije, navodeći da su one jezgro prema kojem bi srednjoškolci trebalo da budu najviše upućeni.

„Čini mi se da smo pripremili teren i mislim da ove smjernice mogu lijepo da se naslože i nadovežu na ono što smo već radili“, istakla je Milić.

Prema njenim riječima, Ministarstvo prosvjete revidira uputstvo koje je 2015. godine prema školama pripremilo, a koje se tiče generalno problema nasilja.

„Ne smijem da tvrdim da smo već predvidjeli i ove teme, ali mislim da je u najširem i ova oblast postavljena. Što se samog sistema tiče, prostora ima, samo je na nama da dobro osmislimo korake kako i na koji način da dopremo do nastavnog kadra i stručnog kadra, a prije svega do ljudi koji su u situaciji da trpe i pate i ne osjećaju se dobro u školama“, poručila je Milić.

Psihološkinja u udruženju Roditelji, Milica Pušonjić, kazala je da se kao posljedica nasilja mogu desiti povlačenje, napuštanje školovanja, pad školskog postignuća, anksioznost, depresivna osjećanja, izlolacija, osjećanje bespomoćnosti, „i sve to iz razloga što imaju imaju osjećaj da nemaju kome da se obrate i da ih niko neće razumjeti“.

„Jedan od faktora kako da izgrade mehanizme preovladavanja kada se nađu u ovim negativnim situacijama jeste podrška porodice, odnosno roditelja, školskog okruženja. Nekad se dešava da roditelji, tek kad mladi dožive nasilje, prvi put se suočavaju sa činjenicom da su njihova djeca drugačija i da im u tom slučaju i jednima i drugima treba dodatna podrška“, navela je Pušonjić.

Izvor: PR Centar/TVCG